Šalica kave koštala je maksimalno jedan euro, dok ju se danas u osječkim kafićima po toj cijeni plaća samo onda kada su u pitanju akcijske ponude

Poskupljenja su sve veća te se osjete i u radu ugostiteljskih objekata. Ipak, i dalje su manja u odnosu na cijene potrošnih materijala i plaće zaposlenika.

''Cijene pića porasle su za otprilike 20 posto, ovisno o artiklu, dok su plaće povećane za barem 30 i više posto'', ističe za SiB.hr Gordan Šestić, vlasnik četiriju osječkih ugostiteljskih objekata i predsjednik Sekcije ugostitelja OBŽ-a.

Sadržaj se nastavlja...

Tako su, primjerice, gazirani i prirodni sokovi u godini prije pandemije koronavirusa koštali između 15 i 17 kuna, dok ih je danas gotovo nemoguće pronaći po cijeni koja je ispod 2,50 do tri eura. Šalica kave koštala je maksimalno jedan euro, dok ju se danas u osječkim kafićima po toj cijeni plaća samo onda kada su u pitanju akcijske ponude.

''Riječ je o osnovnim artiklima koji se naručuju najčešće i ne predstavljaju nikakav luksuz, pa bi, stoga, trebali ići u nižu poreznu stopu, što bi strahovito pomoglo i nama ugostiteljima u toj borbi protiv inflacije te nam omogućilo da stvaramo više akcijskih ponuda'', objašnjava Šestić.

Slična je situacija i s prehrambenim proizvodima, čije su se cijene također povisile. Sendvič u jednom osječkom restoranu tako je 2019. godine koštao 25 kuna, dok se njegova današnja cijena popela i na iznos od osam eura, što je gotovo trostruko više u odnosu na razdoblje prije pandemije koronavirusa.

''Hrana je i do 30 posto skuplja nego 2019. Primjerice, u vremenu prije eura, pizza uobičajene veličine koštala je maksimalno 40 do 45 kuna, a sada je nemoguće pronaći neku ispod deset eura. Također, danas vam je u restoranima jeftinija piletina od svinjetine'', navodi Šestić.

Tijekom prvog vala pandemije u proljeću 2020. godine, većina ugostiteljskih objekata nije radila, pa su cijene bile zamrznute, sve dok nije došla inflacija, a potom i euro. Osim toga, smanjuje se i ponuda zaposlenika, pa im vlasnici ugostiteljskih objekata moraju podizati plaće kako bi ih motivirali i zadržali na radnom mjestu.

''Plaćamo ih maksimalno koliko možemo s obzirom na tržišne uvjete i okolnosti u kojima radimo, ali i dalje ne možemo konkurirati Zagrebu, Dalmaciji i inozemstvu. Po meni, cijene naših proizvoda i usluga trebale bi biti još i veće, no onda nailazimo na problem volje potrošača da ih plate. Kupovna je moć, uslijed inflatornog pritiska, manja nego 2019., i to bez obzira na povećanje plaća. Podižemo, stoga, cijene samo onda kada to moramo, odnosno kada nam se povećaju ulazni troškovi, a sve nastojeći razumjeti potrošače i situaciju u kojoj se nalaze'', zaključuje Šestić.