Sve ovisi i o vremenu u kojemu gosti dolaze, pa ugostitelji tvrde kako najviše napojnica dobiju vikendom i u večernjim satima jer tada u kafićima vlada najgušći promet

Već pola godine Hrvati plaćaju eurom, pa se mnogo toga očekivano promijenilo i na ugostiteljskom planu. Naime, konobari više ne dobivaju toliko često napojnicu, a i kada ju dobiju, ona bude puno manja nego što je to bio slučaj prije uvođenja nove valute.

„Euro je ubio manču, pogotovo kod starije populacije zato što ona i inače slabo ostavlja bakšiš i normalno da joj je svaki cent bitan. Ono što je nekada bilo tisuću kuna, sada je 100 eura u bakšišu”, kaže hrvatski konobar Ivan Budimir za Danas.hr.

Sadržaj se nastavlja...

Slična je situacija i u osječkim kafićima. Konobarica Sharon koja trenutno radi u Korzu 23, ali je ranije konobarila u Leggieru, navodi kako je prije godinu dana znala dobiti i do 100 kuna bakše dnevno, dok joj je ona danas manja od deset eura. S njome se slaže i Ante, konobar u slastičarnici Gold by Waldinger, ističući kako mu se napojnica smanjila za 50 posto od uvođenja eura pa tako iznosi 20-ak eura dnevno koje još mora podijeliti na tri dijela jer ih uglavnom radi troje u smjeni.

Konobar Saša iz Axmann Puba pak tvrdi kako mu bakša čini pet posto cjelokupnog dnevnog prometa, a očekivano je bila mnogo rjeđa i manja u prvim mjesecima od uvođenja eura. Naravno, sve ovisi i o vremenu u kojemu gosti dolaze, pa sva tri ugostitelja tvrde kako najviše napojnica dobiju vikendom i u večernjim satima jer tada u kafićima vlada najgušći promet.

Jedan od načina jednostavnijeg i bržeg plaćanja računa u kafićima, a time i mogućeg ostavljanja veće bakše svakako je internetska platforma Keks Pay koja se sve više koristi i u ugostiteljstvu. Prvi je kafić u Osijeku koji je uveo navedenu aplikaciju u svoje poslovanje upravo Axmann Pub.

„Preko Keks Paya gosti rjeđe daju bakše, ali kada daju, budu mnogo veće nego što je to slučaj kada plaćaju u gotovini”, navodi Saša.

Isto iskustvo dijeli i Sharon, no dodaje kako su za aplikaciju čuli te ju uglavnom koriste mladi ljudi, dok su pripadnici starije populacije i dalje pobornici gotovinskog plaćanja računa u kafićima. Za Antu se pak glavna prednost Keks Paya krije u činjenici kako omogućuje gostu skeniranje i plaćanje računa bez čekanja na dolazak konobara ili odlaženja za šank kako bi platio iznos, čime dolazi i do smanjenja uobičajene gužve. Konobaru tako odmah dođe obavijest o provedenom plaćanju, a ujedno mu sjedne i bakša koju u tom slučaju ne mora dijeliti ni s kime jer na aplikaciji ima vlastiti korisnički račun.

„Iz mog iskustva, platformu sve više koriste čak i stariji, ali je problem što oni rijetko ostavljaju napojnicu”, govori Ante.

Konobarica i studentica Lucija ističe kako ljudi nisu svjesni vrijednosti eura, stoga i ostavljaju manje bakše nego što bi to zapravo htjeli. 

„Boje se da daju mnogo ako ostave 50 centi, a kada se preračuna, to je dvije do tri kune. To nije medvjed”, dodaje za Danas.hr.

Međutim, prema podatcima sa spomenutog portala, mnogi gosti u hrvatskim kafićima i dalje daju dobre napojnice konobarima, uglavnom zaokružujući iznose računa. 

„Ako račun iznosi 4,20 eura, sigurno ću ga zaokružiti na pet”, kaže Ivan Kukavica iz Zagreba. 

Nika Matešić iz Duge Rese prisjeća se kako je jedanput račun u iznosu od 3,60 platila četiri eura, dok Zagrepčanin Ivan Kešne govori kako za kavu u kafiću nerijetko zna ostaviti napojnicu u iznosu od 50 centi ili jednog eura, iako je bakšu češće davao dok se plaćalo kunama.

Jednako razmišljaju i naši čitatelji pa se u anketi na Facebooku na pitanje ostavljaju li napojnice konobarima i u kolikom iznosu našlo dosta sličnih odgovora.

„Uvijek i koliko mogu”, navodi Davor.

„Ostavljam deset posto od iznosa”, kaže Slavica.

„Da, uvijek 15-20 posto od iznosa, skoro bez iznimke. I u kafićima i u restoranima”, naglašava Kristian.

„Ako je konobar ljubazan, uvijek mu ostavim napojnicu, kao i sobaricama. I sama sam radila taj posao pa mi je bakša mnogo značila”, konstatira Marina.

„Ovisi o usluzi i ljubaznosti, ali uvijek nagradim osmijeh i lijepu riječ. Najveću sam napojnicu dao jednoj konobarici u Njemačkoj za Uskrs – pet eura”, govori Ivica.

„Da, uvijek jer poštujem taj posao. Raditi s ljudima i biti na nogama cijeli dan – svaka im čast”, napominje Kristina.

„Naravno, onome tko uslužuje mene i moju obitelj, bio to restoran ili kafić. Po meni je to ljudski”, dodaje Marijan.

„Ako je konobar kulturan, uvijek zaokružim iznos”, tvrdi Željka.

Ipak, bilo je i drugačijih odgovora, no u manjini.

„Da ostavljam bakšu, pa sutra kukam kako je mirovina mala? Srećom, kafiće i ne obilazim, prošla su ta vremena”, navodi Katica.

„Jedino konobar meni može platiti pivo, ako nije cicija”, govori Jura.

„Što da ostavim od minimalca? Ni meni ništa ne ostane, nažalost”, tvrdi Maja.

Sudeći prema mišljenjima naših čitatelja, iznosi napojnice ne ovise toliko o uvođenju eura, koliko o ljubaznosti i kvaliteti konobarske usluge te malim plaćama i mirovinama gostiju. Međutim, jedan cent zapravo nije ni 10, a dva centa iznose svega 15 lipa. Ako konobaru date i 10 centi, niste mu ostavili ni kunu, dok ste mu s 50 centi dali gotovo četiri kune, što već predstavlja nešto pristojniju napojnicu.