"Pizza više nije jelo za siromašne, nego sve prisutniji trend i u gradu na Dravi. Tijekom posljednjih se nekoliko godina u Osijeku zatvorilo dvije-tri, a otvorilo deset novih pizzerija", rekao nam je Dragan Maloševac

Danas je Svjetski dan pizze. Iako točan datum nastanka ovog tradicionalnog jela nije poznat, veže se uz stare Egipćane, Grke i Rimljane koji su konzumirali svojevrsne lepinje s različitim dodatcima. Osnovano kao grčko naselje, središte je pravljenja pizze u 17. stoljeću postao talijanski grad Napulj.

Pizza se u navedenom mjestu prvotno pripremala kao krušna pogača sa sirom i umakom od rajčice, a budući da je predstavljala jeftin i brz obrok, jeli su ju uglavnom siromašni radnici. Jelo se tako prvotno prodavalo na ulicama te u pekarnicama i gostionicama, dok je u onom obliku u kojemu je danas poznajemo pizza nastala u 19. stoljeću, kada se u istoimenom gradu otvorila prva pizzerija u zatvorenom prostoru.

Sadržaj se nastavlja...

Godine 1889. u Napulju je tako ispečena najpoznatija svjetska pizza – margherita, i to povodom dolaska kralja Umberta i kraljice Margherite. Legenda tvrdi kako je putujućem paru njihova stalna prehrana visoke francuske kuhinje dosadila, pa su odlučili otići na pizzu. Budući da se kraljici najviše svidjela ona s mozzarellom, rajčicom i bosiljkom, nazvana je po njoj, što i danas ima simboliku jer margherita sadrži boje talijanske zastave.

Zahvaljujući talijanskim doseljenicima, pizza je tijekom 20. stoljeća dospjela i u Ameriku, gdje se krenulo eksperimentirati s njezinim različitim sastojcima. Tako se 1905. godine otvorila prva pizzerija u New Yorku. Međutim, svjetsku je popularnost spomenuto jelo steklo tek nakon Drugog svjetskog rata.

Danas više nije riječ o nekadašnjem jelu siromaha, nego o omiljenom obroku pripadnika svih naroda i generacija. Pizza je postala globalni trend zahvaljujući kojemu se otvaraju posebni restorani diljem svijeta.

Svoje iskustvo rada kao pizza majstor prepričao nam je 30-godišnji Giuseppe De Santis koji je rođen u Napulju. Već sa 16 godina krenuo je raditi s ocem i stricem u njihovim pizzerijama, a nakon obilaska nekolicine austrijskih i talijanskih restorana, preselio je u Osijek, gdje više od godinu dana radi u ugostiteljskom objektu Pepe pizza place.

Giuseppe De Santis; FOTO: Reroot

''Osječani često jedu pizzu, možda i nekoliko puta tjedno. Mi pak radimo pizze od tradicionalnog napuljskog tijesta s kvalitetnim sastojcima koje nabavljamo iz Italije. Ne radimo samo uobičajene, već i slavonske pizze kao što su 'mamma mia' i 'porco mia'. Velika je razlika između hrvatske i napuljske pizze – hrvatska je dosta hrskava i ima niske rubove, dok talijanska pizza ima izražene rubove i tanje tijesto. Trudimo se promovirati napuljski tip pizze u Osijeku, ali ponajprije ciljamo na to da naši gosti budu zadovoljni. Glavni je sastojak naših pizza strast'', govori nam De Santis, dodavši kako u svom poslu vidi budućnost.

Pizza napoletana; FOTO: Reroot

Da je zanimanje pizza majstora u gradu na Dravi izrazito traženo, ali i cijenjeno, svjedoče Alen Radanović i Tomislav Perić iz osječkog Novog Saloona. Naime, dečki su prošle godine pobijedili na svjetskom prvenstvu pizza majstora Campionato Mondiale del Pizzaiuollo u Napulju, a iza sebe imaju i brojne druge nagrade.

''Rekao bih da je pizza jedno od najpopularnijih jela u Osijeku upravo zbog toga što ju konzumiraju sve generacije. Konkretno, u našem su restoranu najčešće prisutni oni u dobi između 25 i 40 godina. Dodao bih još da su veliki uspon napoletane i korištenje kvalitetnih namirnica napravili odjek među svim uživateljima toga nekada 'jednostavnog' jela'', uočava Radanović.

U pripremi svoje pizze Radanović i Perić koriste kvalitetno 00 brašno u koje dodaju samo sol, kvasac i vodu. Budući da je digitalizacija doprinijela razvoju istih recepata za tijesto, odlučili su se za hibrid između napoletane i canotta, čime izrađuju jedinstveno tijesto s dvostrukom fermentacijom.

''Prva je faza dizanje tijesta u masi 24 sata, dok je druga faza njegovo odležavanje osam sati u fermentacijskim komorama na sobnoj temperaturi i strogo kontroliranim uvjetima'', objašnjava Radanović.

Priprema pizze; FOTO: Alen Radanović/Privatna arhiva

Navedeni pizza majstori rade u smjenama od 40 sati tjedno, a radni im dan kreće s prvim pravljenjem pizze već u osam sati ujutro. Iako rade s tri pizzaiola na tri peći, smatraju da nedostaje pizza majstora, kako u Europi, tako i u Osijeku.

''Zainteresiranost je za ovo zanimanje slaba, ali i mi bismo trebali promijeniti pristup mlađim generacijama i potaknuti ih na bavljenje ovim poslom. Naime, pizza scena postala je toliko popularna da stalno dolaze nove namirnice, pa se samim time uvode svježe ideje i recepture. Budući da je Osijek slavonska metropola, većinom se svi trudimo biti 'uz bok' najvećim svjetskim pizza prijestolnicama. Mislim da nas, stoga, izdvajaju ta želja i sposobnost konkuriranja velikim maestrima i pizzaiolima'', smatra Radanović.

Alen Radanović, Tomislav Perić i slovenski pizza majstor Jernej Berlot; FOTO: Alen Radanović/Privatna arhiva

S njime se slaže Dragan Maloševac, rođeni Zagrepčanin s desetogodišnjom osječkom adresom, poznat i kao ''lovac na pizze''. Iako nije pizza majstor, za Index.hr napisao je preko 80 kolumni u kojima komentira kvalitetu usluga različitih hrvatskih i svjetskih pizzerija.

''Budući da su mi hobi putovanja i obilasci pizzerija, prije više od godinu dana portal me angažirao za pisanje kolumni o njima. Ne pišem negativne kritike i uobičajene gastro putopise, već iznosim korisne informacije o obilježjima pojedinih pizza, ali i o njihovim cijenama te ambijentu i pristupu u restoranima'', navodi Maloševac.

Dragan Maloševac; FOTO: Dragan Maloševac/Privatna arhiva

Ljubitelj pizze i putovanja koji inače radi kao specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije, imao je tako priliku upoznati brojne poznate pizza majstore kao što su Davide Civitiello i spomenuti Jernej Berlot. Tvrdi kako su cijene pizze svuda iste, neovisno o tome hoćete li ju pojesti u Austriji, Mađarskoj, Belgiji, Srbiji ili Hrvatskoj.

Boris Lukšić, Dragan Maloševac, Alen Radanović, Tomislav Perić i Igor Zagajski; FOTO: Dragan Maloševac/Privatna arhiva

''Iako u Osijeku ne možete pronaći pizzu po cijeni manjoj od deset eura, potražnja je za njom iznimno visoka. Pizza više nije jelo za siromašne, nego sve prisutniji trend i u gradu na Dravi. Tijekom posljednjih se nekoliko godina u Osijeku zatvorilo dvije-tri, a otvorilo deset novih pizzerija. Također, mnogo je osječkih restorana počelo raditi modernu napoletanu sa sve više različitih nadjeva. U konačnici, dobro se i promoviraju na društvenim mrežama, nudeći različite popuste i nagradne igre, što isto tako privlači nove posjetitelje jer je interakcija s korisnicima izuzetno bitna'', dodaje Maloševac, smatrajući kako će taj trend u Osijeku sve više rasti.

Danas, na Svjetski dan pizze, prisjećamo se njezina putovanja kroz povijest – od drevnih kultura, pa sve do suvremenih globalnih fenomena. Od skromnih početaka u Napulju, pizza je postala simbol uživanja i kreativnosti u kulinarstvu diljem svijeta, potvrđujući svoju univerzalnu privlačnost kroz raznolikost okusa i inovativne pristupe u pripremi. Osječki pizza majstori ne samo da nastavljaju tu tradiciju, već i donose nove standarde kvalitete i kreativnosti, potičući rast i razvoj ovog nevjerojatno popularnog jela u našem gradu i okolici.