Vladimir Škrobo Bajo je poduzetnik koji je prepoznao Baranju kao mjesto puno potencijala i skrivenih ljepota te to iskoristio za promoviranje njezine autentičnosti

Nastavlja se serijal krovnog naziva ''Poduzetnici u Slavoniji i Baranji'' u kojemu svake druge nedjelje donosimo autentičnu priču o pojedinom poduzetniku ili poduzetnici na ovim prostorima koji ukazuju na to kako Slavonija i Baranja, unatoč brojnim mišljenjima i predrasudama, postaju sve plodnije tlo za razvoj poduzetničkih i gospodarskih inovacija.

Sedmi je naš sugovornik Vladimir Škrobo Bajo, 59-godišnjak kojega mnogi smatraju pionirom baranjskog turizma. Naime, Škrobo je pretvorio svoje rodno selo Karanac u pravo pitoreskno etno mjesto u kojemu se na suvremeni način njeguju običaji i tradicija.

Od rada u Belju do otvaranja najpoznatijeg baranjskog restorana

Sadržaj se nastavlja...

Osnovnu je školu Vladimir završio u Kneževim Vinogradima, srednju školu u Osijeku (smjer medicinski tehničar), a potom i ratarstvo na osječkom Poljoprivrednom fakultetu. Do rata je radio kao tehnolog na odjelu za duhan u Belju, nakon čega je otišao u vojsku.

''Vratio sam se potom u Belje i poslije pet dana dao otkaz jer sam naginjao tome da otvorim nešto svoje'', započinje Vladimir razgovor za SiB.hr.

Prvotno je otvorio obrt za ugostiteljstvo i turizam koji danas nosi naziv prema jednom od njegove dvojice sinova, Marku. Godine 2003. u okviru obrta odlučio je pokrenuti Baranjsku kuću, jednoga od prvih, a danas jednoga od najpoznatijih baranjskih restorana.

''Kada sam otvarao restoran, došao sam u banku i rekao da mi treba 120 tisuća kuna kredita, na što su mi se nasmijali, pitali me: 'pa kuda ga baš tamo otvarate?' i odbili. U drugoj su mi banci odobrili dati novce, ali morao sam imati tri jamca. Na prostoru restorana nalazila se seoska trgovina koja je za vrijeme rata bila minirana, pa smo ju prvo tri godine renovirali i uređivali. Dok smo to radili, bio sam i na krovu, i miješao malter, i radio vodovod, i pomagao keramičaru'', prisjeća se Vladimir.

Unutrašnjost Baranjske kuće; FOTO: Baranjska kuća

Počeli su s trojicom, dok danas imaju 20 stalnih zaposlenika, pri čemu svake godine zaposle bar jednoga više. Primaju ljude i na praksu, ali ne samo da se uče, nego i da ostanu raditi kod njih. Upravo pokretanjem spomenutog restorana krenuo se razvijati baranjski turizam.

''Bavimo se ponajprije poljoprivrednom djelatnošću i kod nas je sve domaće – radimo svoj ajvar i džem, uzgajamo voće i povrće, imamo svoj vinograd, pečemo svoj kruh, izrađujemo rezance za fiš, proizvodimo svoje kobasice, šunku i slaninu, a od recikliranog biootpada pravimo kompost'', objašnjava Vladimir, dodavši kako im je najtraženije jelo perkelt od soma po kojemu su najpoznatiji te grah-gulaš u zemljanom loncu, po čemu su inovativni u cijeloj Hrvatskoj.

Perkelt od soma s ručno rađenim rezancima; FOTO: Dubravka Petrić/PIXSELL

Škrobo: ''Kako smo što zaradili, tako smo te novce ulagali u posao''

Devet godina nakon toga na drugoj je lokaciji poduzetnik otvorio objekt 'Sobe kod Baje' u okviru kojega se nalazi 20 soba za noćenje i restoran u kojemu se poslužuje doručak. Kako mu je raslo poslovanje, tako je krenuo organizirati i brojne manifestacije u Karancu koje se održavaju već više od deset godina.

Među njima su Čvarakfest, natjecanje u topljenju čvaraka u studenome, Proljetni vašar – izbor princeze pušnice na kojemu se svake Cvjetnice prodaju domaći proizvodi i bira najteža slanina (Vladimir je jedanput proizveo slaninu tešku 138 kilograma) i Akademija blata u sklopu etnografske zbirke Ulica zaboravljenog vremena u dvorištu Baranjske kuće u srpnju.

''Prošle je godine na Proljetni vašar došlo pet tisuća posjetitelja iz cijele Hrvatske, a isti odaziv očekujemo i ove. U okviru naše Akademije blata i Ulice zaboravljenog vremena održavamo praktične radionice kojima predstavljamo stare baranjske zanate poput stolara, kovača, brijača i gostioničara. Imamo i udrugu 'Čuvari starih zanata' u kojoj se bavimo tradicionalnom arhitekturom krušnih peći, kuća i sličnih objekata u baranjskim mjestima'', opisuje Vladimir.

Vladimir na jednoj od radionica; FOTO: Baranjska kuća

Velika podrška obitelji, ali i struke

Pri svemu tome Vladimir ima veliku podršku TZ Baranje, ali i supruge Mirjane te sinova Marka i Stanka koji je preuzeo vodstvo restorana prije početka pandemije koronavirusa. Da je Baranjska kuća prepoznata ne samo u Slavoniji i Baranji, nego i šire, dokazuje i zanimljiva situacija koja se dogodila u njoj prije 15-ak godina.

''U restoran nam je došao Zvonko Bogdan kojega na prvu nisam prepoznao, ali kada sam shvatio da je to on, sjeli smo, popili piće i malo popričali. Nakon možda dva sata, došao nam je Ibrica Jusić. Pomislio sam da je riječ o nekoj zezanciji – jučer smo ih gledali na televiziji, a danas su kod nas, i to istoga dana'', prisjeća se Vladimir.

Vladimir i Stanko; FOTO: Dubravka Petrić/PIXSELL

Poduzetnik je za svoj rad dobio i mnogo priznanja, među kojima se ističu Brončani suncokret za najbolju manifestaciju (Akademija blata) te proglašenje najboljim restoranom Slavonije i podunavlja 2015. godine, uvrštenje u top 100 restorana u Hrvatskoj 2013. godine, Zlatni suncokret tradicionalne gastronomije, Gaullt & Millau priznanje i Falstaff priznanje (Baranjska kuća). Vladimir je proglašen najboljim privatnim iznajmljivačem te najboljim obrtnikom u OBŽ-u, a njegova je Ulica zaboravljenog vremena uvrštena u kulturna dobra Republike Hrvatske.

Ulica zaboravljenog vremena; FOTO: Baranjska kuća

''Mislim da nas u poslovanju odlikuju ta jednostavnost, autentičnost i pristupačnost. Iako imamo svoje djelatnike, uvijek je netko od nas domaćina u restoranu za slučajeve u kojima bi posjetitelj volio s nama porazgovarati ili nam iznijeti kakav zahtjev, prigovor ili želju. Međutim, najvažnije je da volite to što radite i ne vodite računa o tome koliko ćete zaraditi – novac dođe kasnije sam po sebi. Mi ne živimo od turizma, nego za njega i sve smo ovo počeli raditi iz ničega. U selu su nam se smijali i nisu vjerovali u nas, no samo smo slijedili načine na koje se u Karancu živjelo prije te ono što se tamo radilo i posluživalo. Također, nismo izmislili nova jela, nego trošimo prirodne namirnice koje pripadaju Baranji i vidimo da to dobro radimo jer nam se gosti stalno vraćaju. Upravo su nam oni najbolji sud te najveća ocjena i nagrada'', napominje Vladimir.

Terasa Baranjske kuće; FOTO: Baranjska kuća

Baranjski turizam kao prilika za zabavu, a ne poslovna obveza

Iako je organizator brojnih projekata, Vladimir dodaje kako mu, stoga, ništa nije teško raditi i na sve se može prilagoditi. Na pitanje čime se bavi u slobodno vrijeme, ako ga uopće ima, odgovara kako ono traje svakim danom od šest sati ujutro, odnosno otkako se probudi, pa sve do 21 sat, kada ide spavati.

''Svoj posao ne smatram poslom, nego zabavom. Mnogo putujem po sajmovima u Hrvatskoj i družim se s ostalim poduzetnicima s kojima dijelim iskustva. Međutim, hobi mi je skupljanje starina te bih volio otvoriti svoj antikvarijat, za koji već imam pripremljen prostor i samo trebam krenuti u realizaciju'', najavljuje Vladimir.

Unutrašnjost Baranjske kuće; FOTO: Dubravka Petrić/PIXSELL

Kada je u pitanju turizam kao zabava ne samo za njega, nego i za građane, Vladimir se posebno prisjeća prijašnjih događanja poput Trke u štiklama na 100 metara koja se održavala godinama ispred restorana, a kojoj je znalo prisustvovati i do tisuću ljudi. Značajna je manifestacija bila i Zimska burza kafanskih svirača na kojoj je nerijetko nastupalo i po 15-ak bendova.

Fotogalerija

''Danas takvih događanja više nema jer nema glazbenika koji bi na njima svirali. Međutim, smatram kako je baranjski turizam procvao i proširio se. Ljudi vole biti na zraku i u prirodi koja je specifično obilježje našega podneblja. Da svake godine imamo samo stare goste, to je već veliki uspjeh, ali broj nam posjetitelja stalno raste. Čak se naš turizam možda malo prebrzo razvija, pa me strah da ne odemo u industriju, odnosno da ga ne pretvorimo u masovni. Naravno da će ljudi dolaziti ako vide da je nešto dobro, no volio bih da zadržimo tu izvornost, baranjski štih i to nešto što nas razlikuje od ostalih hrvatskih regija'', nada se Vladimir.

Fotogalerija

Škrobo: ''Ne morate puno putovati da biste vidjeli svijeta''

Ipak, poduzetnik bi volio potaknuti što više mladih na otvaranje svojih objekata i OPG-ova u Slavoniji i Baranji. Uočio je kako već ima sve više primjera ljudi koji, pomoću poticaja za samozapošljavanje, pokreću svoje biznise i na ovakve načine.

''Ne morate ići na more ili u inozemstvo i negdje lutati da biste vidjeli svijeta, nego samo prođite Karancem i vidjet ćete nekoliko predivnih gospodarstava koji njeguju našu tradiciju i običaje na autentične načine. Naravno, raditi se mora, ali najljepše je to činiti u svom dvorištu'', zaključuje Vladimir.

Serijal "Poduzetnici u Slavoniji i Baranji" otkriva inspirativne priče poduzetnika koji svojim radom, vizijom i inovacijama doprinose razvoju gospodarstva na ovim prostorima. Vladimir Škrobo Bajo je poduzetnik koji je prepoznao Baranju kao mjesto puno potencijala i skrivenih ljepota te to iskoristio za promoviranje njezine autentičnosti različitim područjima – ugostiteljstvom, turizmom, gastronomijom, poljoprivredom, arhitekturom i kulturom.

Za dva tjedna nastavljamo predstavljati pojedince čije priče svjedoče o napretku i prosperitetu Slavonije i Baranje u poduzetničkom svijetu. Ako i vi znate za neku poduzetničku priču ili ste sami poduzetnik/ca u Slavoniji i Baranji, javite nam se na e-mail adresu: [email protected].