Likovni ciklus Marijane Vargić Petričušić pod naslovom „Sloj između slojeva“ objedinjuje 20 slika različitih formata

Izložba “SLOJ IZMEĐU SLOJEVA” autorice Marijane Vargić Petričušić otvorena je 25. lipnja u Spomen muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu, a trajati će do 31. kolovoza 2022.

Na izložbi su govorili ravnatelj muzeja Tadija Crnjak, kustosica Irena Ivkić, autorica
Marijana Vargić Petričušić, te gradonačelnik Grada Đakova Marin Mandarić koji je i otvorio samu izložbu.

Marijana Vargić Petričušić rođena je 1989. godine. Završila je školu za tekstil, dizajn i
primijenjenu umjetnost u Osijeku 2009. godine. Diplomu magistrice primijenjenih
umjetnosti, smjer kiparstvo stekla je na Akademiji primijenjenih umjetnosti, Sveučilišta u Rijeci 2015. godine.

Izlagala je na jednoj samostalnoj izložbi, te je autorica više radova koji su predstavljeni na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Autorica je ilustracija „Bolnica za medvjediće“ u interaktivnoj bojanci i slikovnici realiziranoj u okviru projekta „Teddy
Bear Hospital“ Medicinskog fakulteta u Rijeci. Živi i stvara u Matuljima.

Sadržaj se nastavlja...

Likovni ciklus Marijane Vargić Petričušić pod naslovom „Sloj između slojeva“
objedinjuje 20 slika različitih formata izvedenih u kombiniranoj tehnici akril i akrilni marker na platnu.

Marijana Vargić Petričušić svoj rad intuitivno započinje stiliziranim crtežima lica,
očiju, nosa, usana, nakon čega slijedi igra boja i slojeva. Igra se zasniva na narušavanju mimezisa kroz raspon slojeva boja koji se kreće od lazurnih nanosa nježnih, pastelnih boja naslikanih širokim kistom, do impasto nanosa, gustih tonova čistih boja.

Nanosi slojeva boja potom se „učvršćuju“ različitim geometrijskim strukturama, kako tektonika slike ne bi bila narušena. Na trenutak se može učiniti da smjelo, energično i euforično kromatsko uzbuđenje, koje ovu umjetnicu strastveno pokreće, dominira nad crtežima lica i geometrijskih struktura.

Kao da ono želi prikriti, suspregnuti dubinu pogleda očiju koje su otvorene, velike, željne pogleda u život, svijet, svijet umjetnosti. Antun Branko Šimić rekao je: „Pjesnici su čuđenje u svijetu. Oni idu zemljom i njihove oči, velike i nijeme rastu pored stvari, naslonivši uho na ćutanje što ih okružuje i muči - Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.“ Ako se pozovemo na postrukturalističku teoriju teksta, ovom se izravnom intertekstualnom referencom na Šimićev tekst može povući paralela između umjetnika slikara i umjetnika pjesnika.

Njihove oči su znatiželjne, širom otvorene, pa je stoga doživljaj svijeta uvijek drugačiji kroz oči umjetnika.

Neke od Marijaninih slika („Boje, 2021.“, „Couleur des yeux, 2021. i „Magenta et sa
compagnie, 2022.“) na tragu su radova ruskog slikara i teoretičara Vasilija Kandinskog, u kojima je izvedena kombinacija apstraktnih motiva sa geometrijskim oblicima, s prilagodbom oblika sadržaju. Lica i oči na slikama Marijane Vargić Petričušić vesele su, ne tragične i tužne, kao na slikama iz prethodnog ciklusa. One nude pogled ka, kako tumači Kandinsky, unutrašnjoj nužnosti, ka mislima, predodžbama, emocijama, spoznajama, uvjerenjima, idejama. Refleksija su onoga što je skriveno i onoga što je potrebno analitički otkriti.