Na uklanjanju i prevenciji debljine i ostalih bolesti treba raditi ne samo pojedinac, nego cjelokupna okolina

Svjetski dan debljine (4. ožujka) obilježava se svake godine kako bi se povećala svjesnost o debljini te njezinim uzrocima i posljedicama za zdravlje i čovjekov organizam.

Prema procjenama struke, 2035. godine gotovo dvije milijarde ljudi živjet će s debljinom te se do iste godine očekuje njezino stopostotno povećanje kod djece i mladih. Na osnovu istraživanja objavljenog u časopisu The Lancet, u Hrvatskoj je pak 2022. godine bilo pretilo više od milijun ljudi, među kojima je bilo 56 tisuća djece i adolescenata te 1 180 000 odraslih osoba. Također, procjenjuje se kako je stopa debljine u djece i adolescenata pretprošle godine bila dvostruko veća nego 1990.

Sadržaj se nastavlja...

Voditeljica Nutricionističkog savjetovališta Nastavnog zavoda za javno zdravstvo OBŽ-a i Savjetovališta za prevenciju prekomjerne tjelesne mase i debljine u djece školske dobi i mladih Ivana Sović kazala je kako je veliki broj pretilih osoba i na području Osječko-baranjske županije.

''Praksa je pokazala da imamo veliki problem s debljinom, ali i s različitim oblicima bolesti želuca, crijeva i štitnjače, poteškoćama s mentalnim zdravljem poput anksioznosti i depresije te visokim krvnim tlakom i kolesterolom. Iako je riječ o pripadnicima svih generacija, sve nam se češće javljaju mlade osobe s raznim stanjima koja su prije nekoliko godina bila specifična isključivo za stariju dob kao što su gastritis ili upalne bolesti crijeva i štitnjače, pa tako i pretilost'', istaknula je za SiB.hr.

Uzroci su pretilosti različiti – počevši od neodgovarajuće prehrane, preko stresa te manjka sna i fizičke aktivnosti, pa sve do cjelokupnog načina života. Naravno, razvoju debljine mogu pogodovati i određeni hormonski poremećaji te ostale bolesti.

''Debljina nije ono što vidimo u ogledalu i ono što ćemo pojesti ili nećemo, već uključuje mnogo više čimbenika poput mentalnog zdravlja i čovjekove biologije. Određena zdravstvena stanja često mogu pridonijeti razvoju debljine, ali nisu razlog da ne činimo ništa po tom pitanju. Jedna je stvar ta što će liječnik voditi brigu o našoj bolesti, dok je drugo to što će nutricionist planovima prehrane pokušati ublažiti njezine simptome poput debljine i potaknuti pojedinca na mijenjanje životnih navika kako debljina ne bi sve više rasla'', navela je Sović.

U borbi s već postojećom pretilošću i skidanjem kilograma potrebno je, prije svega, potražiti stručnu pomoć. Riječ je o liječničkoj (ukoliko je potrebna), psihološkoj, nutricionističkoj i trenerskoj pomoći koje jedino u sinergiji i aktivnim primjenjivanjem daju dugoročne rezultate.

''Pristup je individualan i ne postoji univerzalno rješenje. Prije svega, važno je uvidjeti kakvim stilom života živimo te provedemo li dan više sjedilački ili u kretnji – tome potom prilagođavamo svoje vježbe. Nakon toga, potrebno je rasporediti obroke tako da ih bude nekoliko u danu. Svaki od njih trebao bi sadržavati porciju voća ili povrća, i to na barem pola tanjura. Drugu bi polovicu trebalo obogatiti kvalitetnim izvorom proteina, ugljikohidrata i masti. Bilo bi poželjno i da imamo dan bez mesa u koji ćemo uključiti ribu i mahunarke. Treba sačuvati i tu dozu užitka, ali u okusu, a ne u količini'', objasnila je Sović.

Osobe koje nisu pretile, ali i one koje su izgubile višak kilograma, debljinu trebaju prevenirati, što je ponekad najteže. Čim pojedinac prepozna kod sebe naviku koja ga vodi prema povećanju njegove tjelesne mase, potrebno je raditi na njezinom uklanjanju.

''Treba poticati čestu konzumaciju voća i povrća, posebice kada govorimo o vlaknima, vitaminima i mineralima o kojima smo ovisni tijekom cijelog dana. Također, neodgovarajući su i izbori ugljikohidrata, a u prevenciji bolesti veliku ulogu igra i unos miktronutrijenata poput magnezija, željeza, cinka i selena. Treba uzeti u obzir i količinu skrivenih soli u pekarskim proizvodima i brzoj hrani. Naravno, nije riječ o ikakvim zabranama, već o umjerenosti, odmicanju od rigoroznih dijeta i stvaranju boja na tanjuru'', naglasila je Sović.

Provjerili smo i sami kako izgledaju prehrambene navike kod Slavonaca i pridržavaju li se konzumiranja zdravih namirnica tijekom dana. Među njima je Boris koji je, upravo budući da mu žena i kćer imaju problema sa štitnjačom, uvidio važnost odgovarajuće prehrane, pa je i u svoju uveo određene novitete.

''Primjerice, rižu smo zamijenili ječmom koji je mnogo zasitniji i ima više proteina. Uz to, jedemo kvinoju, proso i heljdu, a kada naručujemo ili jedemo vani, najčešće biramo kebab jer sadrži i meso i povrće. Ipak, ponajviše kuhamo, i to kombinirajući suvremene namirnice s tradicionalnom kuhinjom. Favoriti su nam sarma, grah te piletina s gljivama, a obvezno pazimo na to da, uz svaki obrok, skuhamo i juhu'', rekao je Boris.

Zoran pak najčešće pravi bosanski lonac, gulaš s krumpirima, tjesteninu i tagaricu, a veliki je ljubitelj i tradicionalnih slavonskih jela poput kulena i kobasice. Iz restorana pak često naručuje pizze, ali to su rijetki trenutci. Slična je situacija i kod Željka.

''Mnogo se izgubi na kvaliteti tijekom dostave i posude pokvare doživljaj, pa ako već ne jedem kod kuće, odem u restoran. Budući da sam rodom iz Bosne, fascinira me tradicionalna slavonska kuhinja te obožavam jesti kulen, švargl, fiš i jela poput perkelta od autohtonog goveda panonske ravnine te pohane dimljene štuke koja se, doduše, vrlo rijetko može naći u Slavoniji. Volio bih, također, češće konzumirati žabe i puževe kojih ima na ovim prostorima, no najčešće im ne pridajemo toliko pozornosti, kao ni tartufima koje kupujemo u Istri, a mogu se pronaći u slavonskim šumama'', naglasio je Željko.

Od sugovornica smo pak saznali kako radije biraju skuhati jela poput mahuna, rižota te raznih vrsta tjestenina i variva, nego otići u restoran. S obzirom na to, rijetko i naručuju hranu, a i kada dođe do takve situacije, odluče se za pizzu, ćevape ili mesnu platu.

''Kuham uglavnom svaki dan jer nemamo običaj naručivati hranu, osim u situacijama u kojima dođe do neke radne akcije, što je rijetkost. Češće se zna dogoditi da odemo u restoran, a onda tamo pojedemo pizzu, ćevape ili lazanje. Uz obrok koji skuham, a da nije varivo, obvezno mora ići juha. Djeca jako vole špagete i slanutak, dok ja obožavam špinat, tikvice i zapravo sve vrste povrća'', opisala je Kristina.

Unatoč tome što ne naručuju često, Slavonci su se složili u tome kako se osječka gastronomska scena razvija u jako dobrom smjeru. U gradu tako postoji sve više specijaliziranih restorana, a kvalitetu su podigle i pizzerije.

''Osijek je središte pizze u Hrvatskoj, imajući barem pet pizzerija koje zadovoljavaju najprobirljivija nepca te koje, stoga, ne nude više isključivo pizze na slavonski način (da ima svega na njima i da se sve 'raspada'), nego vode računa i o kakvoći tijesta i kvaliteti namirnica. Također, u gradu je prisutno i nekoliko kuhara koji su među pet najboljih u Hrvatskoj, a restorani u kojima rade nude zanimljiva tradicionalna jela s ovih područja, čineći osječku gastronomsku scenu uistinu jakom'', primijetio je Željko.

Međutim, Sović je istaknula kako na uklanjanju i prevenciji debljine i ostalih bolesti treba raditi ne samo pojedinac, nego cjelokupna okolina.

''Koncept trgovina i mjesta brze prehrane stalno potiče na rast pretilosti, no moramo djelovati kao zajednica koja će kroz mnogo bolje i zdravije izbore dovesti do smanjivanja brojki oboljelih. Područje nutricionizma izvlači nas iz tradicije, iako namirnice poput graha, ječma, kiselog kupusa, bučinog ulja i orašastih plodova i jesu s naših prostora. Ne trebamo, stoga, imati averziju prema promjeni, već spoznati koliko nam ona dobrih stvari može donijeti'', zaključila je.

Svjetski dan debljine podsjeća nas na sve veći globalni problem pretilosti, s predviđanjima o tome da će do 2035. gotovo dvije milijarde ljudi biti pogođeno navedenom bolešću. No, rješenje leži u individualnom pristupu koji uključuje stručnu pomoć, promjene u prehrambenim navikama te angažman zajednice u promicanju zdravih životnih stilova. Očuvanje zdravlja treba svakome postati prioritet kako bismo smanjili opterećenje bolestima povezanim s debljinom i poboljšali svima kvalitetu života.