U 30 godina svojega postojanja, Gužva u 16-ercu nastupila je po brojnim mjestima u Hrvatskoj, ali i u inozemnim zemljama poput Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije, Austrije i Njemačke

Gužva u 16-ercu kultni je osječki punk-rock bend koji je prošle godine proslavio 30. obljetnicu postojanja. Uz Debelog Precjednika, ova je grupa ostala prepoznatljiva kao pionir punka u Osijeku i okolici.

O tome kako je bend uopće nastao, kroz što je sve prošao te gdje su i što rade danas njegovi članovi, porazgovarali smo s pjevačem grupe Igorom Dmitrićem Mutom i basistom Hrvojem Majetićem Hrcom.

Sadržaj se nastavlja...

''U Naselju Stanka Vraza bivši gitarist Saša Pstrocki Kemo i ja družili smo se, ganjali loptu i slušali ploče Ramonesa, Stonesa, Beatlesa i ostalih bendova. Njegova je mama predavala glazbeni u osnovnoj školi i imala klavir doma, pa smo se zezali s njime dok nismo nabavili gitaru. Sve se događalo vrlo spontano i neplanski'', prepričava za SiB.hr Muto.

S Kemom u razred u srednjoj školi išao je Kristijan Jelinčić Jela koji im se vrlo brzo pridružio, također kao gitarist. Nakon toga došlo je ime benda.

''Saša i ja naletjeli smo na rečenicu Neleta iz Zabranjenog pušenja: 'To je što oni rade jedna velika gužva u Željinom kaznenom prostoru'. Izvukli smo to iz konteksta te, umjesto kaznenog prostora, naveli 16-erac. Tako je nastao naziv 'Gužva u 16-ercu''', objašnjava Muto.

Kemo, Jela i Muto; FOTO: Facebook/Gužva u 16-ercu

Prvi koncert održali su 30. svibnja 1993. godine u klubu ''Heaven 88'' u sklopu zagrebačkog Stadiona Maksimir, od čega službeno računaju postojanje benda. Nakon toga izmijenilo im se dosta članova, pa su u grupi svirali Padovan, Psiho, Žile i Gobac.

''Najdužu smo postavu imali s Matakom (bubnjevi) i Mengeleom (bas). Kemo se zadržao do 2013., nakon čega je otišao u Zagreb, dok je od 2015. do 2019. godine s nama bio Silvestar Mrak. Posljednjih pet godina grupu vodimo nas četvorica – Hrca na basu, Alen Leko Alien na bubnjevima, Jela na ritam i solo gitari i ja kao vokal. Većinu su članova oduvijek činili Osječani, točnije Baranjci'', navodi Muto.

Kemo, Jela, Muto i Matak za bubnjevima; FOTO: Facebook/Gužva u 16-ercu

Grupa iza sebe ima četiri albuma. Prvijenac ''Čir na 12-ercu'' nastao je na prijelazu stoljeća te ih proslavio i donio im širu popularnost, ali i iznjedrio hitove kao što su ''Vođa plemena'', ''Volim te, budalo mala'', ''DJ Materijalista'' i ''Zijevanje''. Godine 2006. objavili su, kako kaže Muto, svoj najžešći album pod nazivom ''Punk urac'' kojim su učvrstili i profilirali svoju publiku, a na kojemu se nalaze njihovi hitovi ''Slavuj'' i ''Shupack''.

Šest godina nakon toga, izdali su treći album imena ''Je ne regrette rien'', čiji je naziv nastao prema uzrečici ''Ne žalim ni za čime''. Na tom je albumu jedna od njihovih najpoznatijih i najslušanijih pjesama svih vremena, ''Mene više nema''.

Kemo, Jela, Muto, Gobac i Matak; FOTO: Facebook/Gužva u 16-ercu

Posljednji njihov album pod nazivom ''Smrtonosni zadah'' izašao je 15. ožujka prošle godine i postao odlično prihvaćen kod publike. Osim prepoznatljivog žestokog zvuka benda, album krasi autorski dizajn Borisa Kuka, člana kontroverznog umjetničkog tandema ''Božesačuvaj''.

''Na koncertima znamo odsvirati nekoliko pjesama s novog albuma kao što su 'Znak STOP' koja ima i pripadajući spot te 'Hund'. Uvijek očekujem da će ljudima trebati neko vrijeme da nauče pjesme jer teško je slušati nove materijale, posebice u današnje vrijeme u kojemu se sve više naginje slušanju singlova, nego cijelih albuma. Međutim, publika nam reagira i na one pjesme s albuma za koje uopće ne postoji spot te ih pjeva na sav glas'', govori Hrca.

U 30 godina svojega postojanja, Gužva u 16-ercu nastupila je po brojnim mjestima u Hrvatskoj, ali i u inozemnim zemljama poput Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije, Austrije i Njemačke. Također, grupa je među prvim u regijama koja je 2015. godine nastupila u Irskoj, točnije dva puta u Dublinu i jedanput u Corku. Od festivala u Hrvatskoj i okolici sudjelovali su na novosadskom EXIT-u, kragujevačkom Arsenal Festu, crnogorskom Lake Festu (gdje su bili predgrupa Manu Chao) te pulskom festivalu Viva La Pola!.

''Među prvim smo bendovima koji su svirali na orahovačkom Ferragostu te osječkim festivalima kao što su UFO i Pannonian Challenge. Imamo, stoga, duži staž nego što ti festivali postoje. Upravo smo im mi pomagali s obzirom na ime i popularnost, dok su nam oni uzvratili tako što su nas zvali više puta da tamo sviramo'', dodaje Muto.

Jela, Muto, Hrca i Alien za bubnjevima; FOTO: Josip Flisar

Osim svirki, Gužva u 16-ercu prošla je kroz različite zanimljive, a ponekad i neugodne situacije – od 18-satnog putovanja trajektom, preko tučnjava publike za vrijeme koncerata, pa sve do čak i pucanja pištoljem njima iznad glava za vrijeme rata. Ipak, posebno se prisjećaju jedne dogodovštine u Virovitici s početka 2000-ih godina.

''Netko je na plakat stavio krivi datum, pa smo svirali pred jednim čovjekom jer nitko nije znao da će se na tom mjestu održati naš koncert. U jednom je trenutku bilo potrebno naštimati žicu gitare te, dok ju je jedan naštimavao, mi smo pjevali 'Kar*** me Ivanova majka'. Čovjek koji nas je slušao naljutio se i otišao jer se zvao Ivan, no mi to nismo znali. Otrčao sam potom s bine za njim i nagovorio ga da se vrati'', prepričava Muto.

Alien na bubnjevima; FOTO: Filip Kovačević

Za svoj rad grupa je primila nekoliko prestižnih priznanja, među kojima se ističu prva nagrada publike i žirija na Art & Music festivalu u Puli 1998. godine te nagrada Crni mačić u Varaždinu za najbolju rock nadu 2000. godine. Ipak, članovi ističu kako u našoj sredini i dalje postoje određene predrasude prema punkerima.

''Ljudi misle da je naša glazba uglavnom 'deračina' i onda kada čuju pjesmu, šokiraju se i kažu: 'Vidi, pa razumije se tekst, pa vi pjevate, pa tu je i melodija''', navodi Muto, dok Hrca dodaje kako se punk nerijetko povezuje s alkoholom i drogom, no toga ima u svakom žanru, poglavito u turbo-folku.

Hrca za gitarom; FOTO: Filip Kovačević

Takvi ih komentari, stoga, ne diraju previše budući da dečki još i danas sviraju punom parom. Prošle su godine, uz rasprodani zagrebački Vintage te prostore u Koprivnici, Orahovici, Požegi i drugim regionalnim gradovima, napunili i krov osječkog Kulturnog centra povodom proslave svojega 30. rođendana.

''Iako su mjesta bila limitirana na 250, došlo je 300 ljudi. Međutim, tek ćemo ove godine imati pravu turneju mogućeg imena 'Smrtonosni zadah' budući da smo do sada bili usmjereni prema stvaranju albuma, a ne prema svirkama. Dogovorili smo već 5-6 koncerata i dosta svirki u gradovima poput Novog Sada, Zagreba, Splita i ostalih. Naravno, na našem će se programu ponovno naći i Osijek'', najavljuje Muto.

Fotogalerija

Osim svirki i stvaranja svojih pjesama, grupa voli surađivati i s ostalim izvođačima koji ne moraju nužno njegovati isti glazbeni žanr. Tako su s Igorom Delačem obradili njegovu poznatu pjesmu ''U dane Božića'', a sudjelovali su i u pjesmi ''Maja'' snimljenoj u čast pokojnog Tuste iz KUD Idijota te snimanju dueta ''Gorki pelin'' s Tomfom iz benda Kawasaki 3P. U budućnosti bi voljeli snimiti pjesmu s Atheist Rapom, Krankšvesterom, Debelim Precjednikom i sastavom Šank?!.

''Bez obzira na to što nismo često u medijima, ljudi dolaze na naše koncerte i pune dvorane. Zamislite da stalno iskačemo iz paštete, a da nam nitko ne dođe na koncert. Nije da nas nema, ali danas je više 'in' i više se prati neka druga vrsta glazbe. Zadovoljan sam, stoga, što dvorane i klubovi budu krcati i to je ono zbog čega i radimo ovo sve'', naglašava Muto, dok Hrca dodaje kako na njihovim koncertima bude onih u dobi od 15, ali i onih koji su imali toliko godina na početcima benda.

U konačnici, grupa ima mnogo planova za budućnost, među kojima se ističu spomenuti koncerti te redovitije izbacivanje albuma.

''Naš je problem što volimo ići polako i raditi velike pauze između albuma, pa su ljudi često znali misliti da više nema ništa od nas. Po meni, treba svakih godinu ili dvije izbacivati novi album, na čemu ćemo raditi u budućnosti, kao i na 'live' albumu i vinilu koji bi objedinio naše najbolje, a možda i sve pjesme ikada snimljene'', tvrdi Muto.

Mnogo su, smatra, napravili za grad Osijek i svojevrsni su njegov brend, pa se njihove pjesme puštaju i prije i poslije utakmica na Opus Areni. Bilo bi, dodaje, lijepo kada bi se o njima još snimio i dokumentarac koji bi objedinio sve njihove snimke budući da ih ima dosta s koncerata iz prošlosti – da se vidi kako je tada izgledala punk-rock scena u Osijeku.

''Danas su prisutni neki novi trendovi u glazbi, no bilo bi dobro da mlađe generacije, uz snimke nas i možda Debelog Precjednika, čuju kako se prije sviralo, što bi ih možda privuklo slušanju ovog žanra. Također, nedostaje jedan dobar prostor i klub za koncerte izvođača alternativne glazbe kao što su to u Zagrebu spomenuti Vintage ili Tvornica kulture. Zrinjevac i Gradski vrt su preveliki, dok je Exit premal za to. Među rijetkim je dobrim prostorima Epic, gdje su već nastupili Goblini i Šank?!, no tamo je teško postići dobar zvuk i nije još dovoljno uređena infrastruktura'', ističe Hrca.

Gužva u 16-ercu na krovu osječkog Kulturnog centra; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Članovi benda dodaju kako je od punka u Hrvatskoj moguće živjeti, ali ne bez posjedovanja studija, redovitog izbacivanja albuma, održavanja koncerata, medijske prisutnosti i stvaranja autorskih pjesama. Ipak, Hrca kaže kako je možda i bolje da im je glazba više vrsta hobija jer bi im svirke u protivnom dosadile, dok im ovako služe kao svojevrsni 'ispušni ventil' koji prakticiraju uz hobije, posvećenost obitelji i prijateljima te svoje regularne poslove – Muto i Hrca su poštari, Alen je fizioterapeut, a Jela je dobrovoljni vatrogasac.

''Na svirkama zarađujemo dobre novce, ali nitko ti ne može platiti taj osjećaj koji imamo pred publikom. Pa tko bi svaki tjedan imao probe i dolazio toliko godina na njih?! No, sada si samo želimo da smo živi i zdravi, da što više sviramo ove godine i da promoviramo novi album. Koliko ćemo još trajati, uistinu ne znam, no pritom mora biti prisutna neka vrsta zabave i opuštanja. Kod nas nije riječ samo o sviranju, nego i o putovanjima, stjecanju novih iskustava, druženjima s ljudima i raznim zanimljivim situacijama kroz koje prolazimo. Meni je pet banki i da se još pet godina ovako zabavljamo, bit će super, ali mora i tome jednom doći kraj. Dokle god se u srcu osjećam kao mladić, dokle god skačem na bini te dokle god je svim članovima benda dobro, dotle ćemo i trajati'', zaključuje Muto.

Gužva u 16-ercu s vjernom publikom; FOTO: Filip Kovačević

Unatoč raznim predrasudama, ali i mišljenjima kako je Gužva u 16-ercu ''nestala sa scene'', ovaj kultni bend i dalje privlači raznovrsnu publiku, najavljujući buduće koncerte i planirajući redovito izbacivanje novih albuma. Kroz svoj dugogodišnji rad, ostaju vjerni punku, a trajat će dokle god budu osjećali mladost i radost sviranja u srcu.