"Kako neću biti zabrinut, to mi je egzistencija. I supruga mi tu radi. Pa gledajte, svi mi od plaće živimo. Čujem da bi nas Česi preuzeli"

Đuro Đaković ove godine slavi stoti rođendan. Ali možda ga ne dočeka jer je tvrtka koja zapošljava 550 radnika ponovno je u velikim problemima. Narudžbi i proizvodnje nema, ima samo dugova.

S obzirom na godine staža Miroslava Gložića slobodno možemo nazvati doktorom za tenkove i specijalna vozila. 

Sadržaj se nastavlja...

"Meni je kao starom radniku u interesu da ova firma opstane bio ja u njoj ili ne, i želja mi je da mi unuci rade u njoj, već sam ih dovodio da gledaju", priča Gložić. 

Sve je puno MORH-ovih tenkova, ali ovdje su samo na remontu i održavanju. Nekoć ih je Đuro Đaković i proizvodio, iz radionice je izašlo 700 tenkova, ali posljednje vozilo je proizvedeno 2013., a radilo se o borbenom oklopnom vozilu Patrija. 

Đuro je bio gigant

Bili su najbolji, Đuro je bio gigant, brend, prva jugoslavenska tvornica vagona i mostova. Brođani su izvozili lokomotive čak i za Iran. Osamdesetih je u pogonima bilo 16 tisuća ljudi, 90-ih pet tisuća, a 2000-ih dvije. Oni koji su ostali osim na održavanju tenkova, rade na proizvodnji vagona koji čine 95 prihoda tvrtke. Godišnje ih Nenad Barić sa svojim kolegama napravi 400.

"Kako neću biti zabrinut, to mi je egzistencija. I supruga mi tu radi. Pa gledajte, svi mi od plaće živimo. Čujem da bi nas Česi preuzeli", kaže Barić.

Uprava spas vidi u Česima

Nakon milijun rekonstruiranja, reorganizacija i stečajeva spas i smanjenje milijunskih dugova Uprava vidi u Česima. Uz puste dugove i kredite stigla im je i pandemija: manje posla, skuplje sirovine, kašnjenje dobavljača.  U Upravi kažu da unatoč svim tim problemima u prošloj godini ni jedna isporuka nije kasnila.

"Imamo velike probleme s kamatama i financiranjem. Ne s likvidnošću nego govorim o kamatama iz prethodnih razdoblja, radi se o velikim iznosima, koji nam dodatno opterećuju naše poslovanje", kaže predsjednik Uprave Đure Đakovića Hrvoje Kekez. 

Česi bi bili većinski vlasnici

Program rekonstruiranja predali su u Ministarstvo gospodarstva i financija, kada i ako prođe njihov ispit ide na Vladu pa naposljetku u Bruxelles. Država i dioničari bi zadržali manji udio, a Česi bi bili većinski vlasnici.

"Oni su i inače postali i dioničari, oni imaju 18 posto vlasništvo i s nama blisko surađuju na svemu onom što bi nama sada moglo pomoći ", kaže Kekez, a na pitanje što ako ne, odgovara: "Ja budućnost bez novog strateškog partnera i restrukturiranja ne vidim".

Ako ga preuzme češki investitor ostaju i radna mjesta i ime - brend Đuro Đaković. Opet će radnici biti na ulici, umjesto za strojevima jer ako se ne privatizira brodski ponos će potonuti.