Kao klincu koji je u gimnastiku došao ''kako bi se prestao vješati po cijevima od radijatora'', konj s hvataljkama nije bio prva ljubav

Dvadeset i troje hrvatskih gimnastičara u posljednjih 14 izdanja Svjetskog kupa u Osijeku imalo je priliku jedanput ili više puta nastupiti u dvorani Gradski vrt predstavljajući hrvatsku reprezentaciju. Sljedećeg tjedna ova brojka povećat će se na 25 budući da će debitantske nastupe na DOBRO World Cupu imati 15-godišnja Riječanka Sofia Mešter te 22-godišnji Varaždinac Marko Sambolec.

''Nije baš jednostavno biti najmlađa u reprezentaciji i to na tako velikom natjecanju u svojoj zemlji. Iskreno, malo mi je to zastrašujuće, ali svakako je čast biti u reprezentaciji s 15 godina pored olimpijskih medaljaša Srbića i Udea, ali i svih ostalih naših gimnastičara'', u uvodu će Sofia, članica Gimnastičkog kluba Vita kojoj će Osijek biti prvo veliko seniorsko natjecanje ikada.

Sadržaj se nastavlja...

''Ovo je moja prva seniorska sezona i ponosna sam što sam već sada izborila Osijek. Nisam to očekivala ove godine, koliko god da sam se potajno nadala'', priznaje aktualna juniorska prvakinja Hrvatske na dvovisinskim ručama na kojima će nastupiti i u Gradskom vrtu.

''Dvovisinske ruče su više izabrale mene nego ja njih. Uvijek su mi najbolje išle, pa i konstitucijski mi možda najbolje leže. Najviše su me privlačile i na njima sam najbrže učila elemente. I evo, lagano postaju moja specijalizirana sprava i sada svakako najdraža. Iako, ovih dana treniram kompletan višeboj budući da me u četvrtak čeka kontrolno natjecanje za mjesto u seniorskoj reprezentaciji za Europsko prvenstvo u Riminiju koje je odmah nakon Osijeka. Nažalost, prošlog tjedna ozlijedila se Ana Đerek i otvorilo se jedno mjesto u reprezentaciji. Moja kolegica iz kluba Mila Prpić je već osigurala mjesto u ekipi. Bilo bi super kada bih joj se pridružila da obje već u prvoj seniorskoj sezoni svojoj GK Viti donesemo tako velike uspjehe'', dodaje.

Sofiji gimnastika nije bila prvi izbor.

''Inače sam se bavila jahanjem, intenzivno sam trenirala u klubu u Rovinju i natjecala se, jašem još uvijek, ali od kada sam u reprezentaciji, jahanje mi je samo hobi. S gimnastikom sam počela u klubu u Kostreni koji mi je bio blizu kuće. Nažalost, u Rijeci nije bilo razvijenih konjičkih klubova. Trener koji me trenirao gimnastiku rekao je mami da bih mogla otići na probni trening u GK Vitu u Rijeku i eto, ostala sam do danas'', navodi.

Ostala je uz trenericu Juliju Ljubančić i američkog trenera Davida Wyata Kondrisa koji je u Viti već pet godina.

''Nažalost, u Rijeci nemam baš neke uvjete za vrhunsku gimnastiku. Ali, snalazimo se, idemo često u Zagreb na treninge. Meni je jako potrebna jama ispod ruča kako bih mogla učiti nove elemente. Sve što sam do sada naučila, naučila sam na tvrdoj podlozi, ali to je nemoguće za one najopasnije elemente koje tek trebam naučiti'', ističe.

Sofia je odlična učenica 1. razreda sportske gimnazije u Rijeci, a kaže da bez roditelja ne bi mogla doći do svega ovoga.

''Imam školu do 14 sati, mama dođe s ručkom po mene, jedem u autu i odmah dalje na trening. Četiri sata minimalno svaki dan, osim nedjelje. I moja pet godina mlađa sestra Misha se isto zaljubila u gimnastiku zbog mene, pa sada roditelji imaju dvostruki posao. Nadam se da će i Misha jednom doći do reprezentacije'', tvrdi.

FOTO: Marko Banić/Reroot

Do tada će uživo s roditeljima pratiti sestru u Gradskom vrtu.

''Nisam do sada bila niti kao gledatelj na Svjetskom kupu u Osijeku, samo sam pratila preko televizije. I evo, prvi put idem na SK i odmah kao natjecateljica. Moji su prvi snovi medalja na Svjetskom kupu, pa možda europsko finale i, naravno, onda nastup na Olimpijskim igrama. Ali, idemo prvo krenuti sa Svjetskim kupovima'', planira.

Iste snove ima i Marko Sambolec, 22-godišnji Varaždinac koji nastupa za čakovečki klub Marijan Zadravec Macan i odlično napreduje uz trenere Igora Kriajimskog i Maria Vukoju.

''Nisam nikada nastupio u Osijeku, ali jesam na Svjetskim kupovima. U Varni prošle godine bio sam i u svom prvom finalu. Bilo bi sjajno to ponoviti u Osijeku'', kaže Marko.

Ovaj specijalist za konja s hvataljkama koji je 2018. bio 6. junior Europe, aktualni je prvak Hrvatske na ovoj spravi na kojoj će sljedećeg tjedna nastupiti uz velikog klupskog kolegu Filipa Udea.

''Ogromna je privilegija svakoga dana imati priliku trenirati uz Filipa Udea koji je osvojio sve velike gimnastičke medalje koje postoje. Puno mi znače treninzi s tako iskusnim vježbačem. Pomaže mi na treninzima, daje mi savjete, a i dobar je prijatelj'', govori.

A uz Filipa će Marko biti i u reprezentaciji na Europskom prvenstvu u Riminiju krajem travnja koje je izborio prije nekoliko dana.

''U dobroj sam formi, a izboreno EP to najbolje pokazuje. Napredujem iz sezone u sezonu, a ono pravo od mene tek treba doći'', najavljuje.

FOTO: Marko Banić/Reroot

Kaže kako su se isplatili svi ti kilometri koje su roditelji svakoga dana prolazili zbog njega.

''Vozili su me nekada i dva puta dnevno iz Varaždina u Čakovec na treninge'', prisjeća se.

Kao klincu koji je u gimnastiku došao ''kako bi se prestao vješati po cijevima od radijatora'', konj s hvataljkama nije bio prva ljubav.

''Karike su mi bile najdraže. Nažalost, sada sam prevelik za karike, tijelo mi je sada drukčije izgrađeno, nije više za karike. Iako, da sam karikaš, danas bi mi možda bilo lakše izboriti mjesto u reprezentaciji. Imamo puno odličnih konjaša i teško je dobiti mjesto u ekipi. Ali, s druge strane, tako jaka konkurencija nije nužno loša stvar. Imaš motivaciju za napredak, nikada se ne smiješ opustiti, uvijek se moraš boriti, a meni su konkurencija Ude, Vlahek, Žugec, Rabić, dolaze i jako dobri mladi reprezentativci…'', dodaje.

Prvo finale Svjetskog kupa Marko već ima, no, njegovi su snovi mnogo veći.

''Za početak sanjam medalju na Svjetskom kupu, a onda ćemo ići dalje, europsko finale i, naravno, ono što je svakom sportašu najveće - Olimpijske igre. Ali, idemo prvo pokušati u Osijeku pokazati sve što znam'', poželio je Marko Sambolec.