Namirnice s doručka i ručka trebalo je sačuvati za nekoliko dana unaprijed jer se za večeru, kao ni za Uskrsni ponedjeljak i Mladi Uskrs nije ništa dodatno pripremalo

Tradicija proslave Uskrsa kao najvećeg kršćanskog blagdana oduvijek je bila duboko ukorijenjena u svakodnevni život i kulturu slavonskog stanovništva. Tako su se s vremenom razvili i brojni običaji koji obilježavaju navedenu svetkovinu, a više detalja o njima ispričala nam je Ana Muhar, dopredsjednica Udruge ''Šokačka grana'' Osijek.

Prije svega, na Veliku subotu kuhale su se šunke koje su u to vrijeme bile velike i debele, ovisno o broju članova obitelji. Najčešće bi se skupilo više ljudi iz susjedstva koji bi skuhali više šunki u zajedničkom kotlu kako bi uštedjeli na vatri te vremenu i prostoru. Pred kraj kuhanja, u tu su se vodu dodavale kobasice koje se, skupa sa šunkama, pustilo da se u njoj ohlade.

Sadržaj se nastavlja...

Jaja su se bojala na različite načine i nikako umjetnim bojama, nego najčešće u ljusci luka. Popularna je metoda šaranja pisanica bila i njihovo ubacivanje u zelenu vodu od lišća zgnječene i prokuhane koprive, a u iste se svrhe koristila i cikla, no samo kod onih koji bi ju uspjeli sačuvati jer je u to vrijeme to bilo jako teško. U tim se vodama jaja nisu samo bojala, nego istovremeno i kuhala.

''Šarala su se i voskom, no to nije znala svaka domaćica, niti je za to imala vremena, pa je nosila pisanice ženi koja je u svakom selu bila zadužena za njihovo bojanje. Uglavnom se to radilo radi djece'', ističe Muhar za SiB.hr.

Na Veliku subotu predvečer ili na Uskrs pod ranom misom žene su nosile košaru punu hrane na blagoslov. U korpu, koja je bila pokrivena ukrašenom salvetom ili ručnikom kojim su se domaćice ponosile, poslagao se dio svih namirnica koje su se jele na blagdan Uskrsa i nekoliko dana nakon njega. Najčešće je bila riječ o komadu šunke i kobasice, crvenom i bijelom luku, korijenu hrena te oguljenim ili obojanim kuhanim jajima koja su se konzumirala za doručak.

FOTO: Duško Jaramaz/PIXSELL

''Zanimljivo je za spomenuti kako se hren nije nalazio u teglici kao danas, nego se njegov korijen ribao neposredno pred doručak kako bi bio svjež i ljut. Crveni su i bijeli luk svi već imali u vrtu, dok je mladi luk bio posađen još u kasnu jesen ili početkom zime kako bi se mogao jesti na Uskrs'', navodi Muhar.

Poslije doručka išlo se na veliku misu u deset sati, pri čemu su se, nakon dugotrajne korizme, obitelji odjenule u najljepše ruho. Djeca su pak nosila kuhana jaja spremna za tucanje, no bilo je i onih koji bi ponijeli pokoju drvenu pisanicu kako bi prevarili vršnjake.

Fotogalerija

''To je bila vrsta dječje zafrkancije pred misu. Ipak, većina je jaja bila otporna s obzirom na uvjete u kojima su bila snesena – u to su vrijeme kokoši hodale po dvorištu, pa je ljuska njihovih jaja bila poprilično tvrda'', pojašnjava Muhar.

Nakon mise uslijedio bi uskrsni ručak koji je započinjao svježom juhom spravljenom ne od kupovnog mesa, nego od kokoši koja je donedavno šetala po avliji. Uz juhu, jelo se isključivo povrće koje se uspjelo sačuvati, kuhano meso i sos od rajčice.

''Nije bio običaj da se za ručak jede mnogo mesa jer je doručak bio jako kaloričan te su se svi tada najeli šunke i kobasice. Jedino čega je bilo u izobilju su kolači budući da su kokoši taman u proljeće nesle jaja, pa su se pravile piškote, pite od prhkog tijesta, šape, medenjaci i ostale slastice, ovisno o vještinama i raspoloženju domaćice. Ako je imala vremena, nerijetko bi nakon uskrsnog ručka spravila još i gužvaru s orasima'', govori Muhar.

FOTO: Damir Špehar/PIXSELL

Namirnice s doručka i ručka trebalo je sačuvati za nekoliko dana unaprijed jer se za večeru, kao ni za Uskrsni ponedjeljak i Mladi Uskrs nije ništa dodatno pripremalo, a mnogi nisu imali ni hladnjak u kojemu bi mogli držati kolače. Uskrsna se večera tako nikada nije posebno servirala, pa se jelo što se stiglo, osim u slučajevima u kojima bi došli gosti, ali obično toga dana nitko nije išao nikuda iz kuće.

''Iako je prije bilo teže, ljudi su bili sretniji i zadovoljniji. Iščekivali su blagdane s radošću i bilo je mnogo više zajedništva u odnosu na danas. Sada su takvi običaji prisutni u jako malom postotku. Na uskrsnom se stolu danas poslužuju brojne druge namirnice koje čovjeku nisu nužno potrebne. Međutim, društvo se promijenilo, obitelji su različite i dođe se do nekog kompromisa, pa trebamo prihvatiti da je to tako'', zaključuje Muhar.

Uskrsni ručak i večera, uistinu, gotovo su nezamislivi bez janjetine, prasetine, francuske salate i mnogih drugih delicija koje mame naša nepca. Ipak, običaji poput posvećivanja hrane, šaranja pisanica (doduše, najčešće umjetnim bojama) te konzumiranja šunke, hrena i mladog luka za doručak ostali su kultni dijelovi navedenog blagdana čiji se istinski smisao, u konačnici, ipak krije u drugim stvarima.