Budući da se Osijek u to vrijeme krenuo urbanizirati, odnosno Gradska je uprava odlučila krenuti širiti grad na tom dijelu, 1922. godine Paulina odlučila je srušiti većinu te pustare iliti ''majura'' na raskrižju Drinske ulice i Vinkovačke ceste te tamo izgraditi jednokatnu ladanjsku vilu s dvorištem

Vila Hermann iliti Dvorac Mačkamama jedna je od najistaknutijih zgrada osječke Industrijske četvrti. Njezino podrijetlo datira još iza završetka Prvog svjetskog rata, kada ju je ugledna osječka plemkinja Paulina Hermann odlučila dati izgraditi kao svoju obiteljsku ladanjsku vilu.

Plemkinja rođena je 1. lipnja 1859. godine u Novoj Gradiški kao kći Dragutina Lobea i Pauline Lobe, rođene Blau. Roditelji su joj bili novogradiški plemići i veleposjednici, ali i vlasnici gradske pivovare, u kojoj se proizvodilo Ožujsko pivo, požeške benzinske postaje te brojnih nekretnina u više mjesta, uključujući i Zagreb. Osim Pauline, Lobeovi imali su i tri sina, odnosno mlađa Paulinina brata – Rikarda, Maksa i Miroslava.

Sadržaj se nastavlja...

Uoči početka Drugog svjetskog rata, obiteljska je loza Lobe izumrla u Novoj Gradiški, dok se Paulina početkom 80-ih godina 19. stoljeća udala za istaknutog osječkog trgovca Dragutina Hermanna i s njime dobila dvije kćeri – Angelinu i Frederiku Miroslavu. Na fotografiji nalazi se 20-godišnja Paulina.

Hermannovi imali su veleposjed u Osijeku južno od željezničke pruge, s površinom od 240 jutara zemlje. Taj je posjed, između ostaloga, uključivao pet gospodarskih, urbanih i stambenih zgrada koje su bile okružene poljoprivrednim površinama i nalazile se na gradskoj periferiji.

Budući da se Osijek u to vrijeme krenuo urbanizirati, odnosno Gradska je uprava odlučila krenuti širiti grad na tom dijelu, 1922. godine Paulina odlučila je srušiti većinu te pustare iliti ''majura'' na raskrižju Drinske ulice i Vinkovačke ceste te tamo izgraditi jednokatnu ladanjsku vilu s dvorištem. Po veličini parcele, odnosno kompleksa, bio je veći samo retfalački Dvorac Pejačević.

Projektiranje povjerila je uglednom osječkom graditelju Ottu Struppiju koji danas, sa suprugom Mathildom, počiva u raskošnoj obiteljskoj grobnici na gornjogradskom Groblju svete Ane. Struppi je izgradio vilu već iduće godine, s time da joj je 1924. godine pridodana još jedna mansardna soba na tavanu.

FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Glavno pročelje vile još je i danas okrenuto prema sjeveru i prilaznoj, odnosno Vinkovačkoj cesti. Neveliko dvokrako stubište vodi na prvi kat, piano nobile, u kojemu se nalaze prostorije za privatni i društveni život tadašnje vlasnice vile. Iz duguljastog predsoblja može se otići u toalet, izaći na natkriveni balkon te ući u sobu iz koje se, nadalje, može izaći na prostranu verandu ili na drugoj strani ući u malu kuhinju te u još jedan niz prostorija koje, od blagovaonice, preko salona vode do spavaće sobe, iz koje se potom ulazi u kupaonicu.

Osim što je gotovo cjelokupna unutrašnjost vile, zbog specifične prostorne organizacije, upotpunjena dvostranim osvjetljenjem s južne i sjeverne strane, u to je vrijeme bila luksuzno opremljena zrcalima i namještajem u neoklasicističkom stilu. Krasile su ju tako, između ostaloga, pseudobarokne i historičke salonske garniture za sjedenje s kraja 19. stoljeća.

FOTO: Krešimir Lendić

Nakon suprugove smrti 1927. godine, Paulina Hermann udala se pak za austrijskog baruna Wesselyja te iste godine kupila jednokatnicu u Županijskoj ulici 5. U toj je kući i preminula 9. veljače 1938. godine u 22 sata nakon duge i teške bolesti te je sahranjena također na Groblju svete Ane, no njezine grobnice danas tamo više nema.

Većinu Paulininih nekretnina naslijedile su njezine kćeri, ali ubrzo su otišle živjeti u Zagreb te im se gubi svaki današnji trag. O Vili Hermann ni danas nema toliko podataka budući da je odmah nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana, a izvorni su joj interijeri devastirani. Jedino je poznato kako su 1956. godine u toj zgradi bile smještene izbjeglice Mađarske revolucije.

Dio je raskošnog interijera Vile Hermann pet godina nakon toga otkupio Muzej Slavonije, a od 1988. godine namještajem su opremljeni svečani saloni Općinske skupštine Osijek, odnosno današnje Osječko-baranjske županije. Velike su površine zemlje u vlasništvu Hermanna postupno isparcelirane te je na njima započela izgradnja uglavnom prizemnih kuća koje danas čine osječku Industrijsku četvrt. Od 1986. godine Vila Hermann vodi se kao zaštićeni spomenik kulture.

FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Unatoč svom raskošnom bogatstvu, Paulina Hermann bila je velika filantropkinja – ulagala je znatna sredstva za pomoć starijima i nemoćnima, dopuštala siromašnima da žive u njezinim nekretninama te pomagala današnjoj Konkatedrali svetog Petra i Pavla, apostola.

Osim toga, skrbila je i o životinjama, a posebice o mačkama, za što je zaslužila nadimak "Mačkamama". Navedeni naziv i danas označava njezinu vilu te je postao toponim za središnji dio Industrijske četvrti, po kojemu je nazvana i tramvajska stanica.

U Paulininu čast, usred kružnog toka ispred Dvorca Mačkamama, povodom otvaranja nove osječke tramvajske linije 27. studenoga 2006. godine, postavljen je drveni kip Mačkamame, za čiju su izradu bili zaduženi kipari Ernestinovačke kolonije Mato Tijardović, Ivica Tolić, Ivan Florijan i Saša Sermek.

FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Iako danas vidljivo nosi teret vremena i nije u najboljem stanju ni iznutra, ni izvana, Dvorac Mačkamama svakako ostaje zaštićeni spomenik kulture s unikatnom poviješću. Njezina unutrašnjost, nekada luksuzno opremljena, danas nosi tragove prošlosti, a vanjski izgled svjedoči o grandioznosti prošlih epoha.