Prije nego što dijete nauči hodati, prvo pada bezbroj puta. Prije nego što naučimo pisati, mjesecima pišemo grbavo, nečitko i preko crta. Samo oni u debeloj hladovini zone komfora imaju dovoljno hrabrosti smijati se onima koji pokušavaju. Ne budite ovi prvi.

Jedan od najčešćih razloga zašto odustajemo od izlaska iz zone komfora je strah od toga da ćemo pogriješiti dok radimo nešto što nikad prije nismo radili, da ćemo vrlo vjerovatno ispasti smiješni pred drugima ili biti ismijani od strane onih koji to rade bolje od nas.

Koliko god vam se ovi scenariji činili realni, stvarnost je drukčija.

Sadržaj se nastavlja...

Za početak, bilo bi dobro da prihvatimo da bilo što što radimo prvi put će biti loše. Loše, loše, loše. Eto rekla sam. Zvuči strašno i sramotno, ali je tako. Jednostavno, prije nego postanemo u ičemu dobri, moramo biti loši.

Prije nego što dijete nauči hodati, prvo pada bezbroj puta. Prije nego što naučimo pisati, mjesecima pišemo grbavo, nečitko i preko crta. Prije nego što naučimo voziti bicikl, prvo trebamo nekoliko puta pasti s njega (btw, ja sam ona koja je bicikl naučila voziti sa 27 godina. Yap, dobro ste pročitali - sa 27 godina!).

Kada prihvatimo da će stvari u početku biti loše ili u najboljem slučaju osrednje, možemo se pozabaviti vanjskim faktorima.

Prvo, na greške gledajte kao na priliku da naučite lekciju što prije. Oni malo pametniji uvijek govore da puno više naučimo iz grešaka nego uspjeha. Zašto je to tako - ne znam, ali kad pogriješimo naučimo kako stvari ne trebamo raditi. I onda nađemo bolji način. Simple as that.

Drugo, to da ćemo isplasti smiješni pred drugima je moguće, ali šta zapravo to govori o njima? O onima koji ni ne pokušavaju? Koji će doći u starost i tek tada shvatiti da su toliko toga mogli napraviti, a izabrali su komfor i sigurnost umjesto izbora i avantura? Ako mene pitate, ne želim to. Biti predmet smijeha drugih nije ugodno, ali razmišljajte o tome kao o cijeni koju morate platiti za trenutak u kojem će vam ti isti ljudi zavidjeti na hrabrosti što se usudili raditi stvari koje onih nikad ne bi.

I treće, oni koji stvari rade bolje neće vas ismijati. Zašto? Zato što upravo oni znaju koliko je potrebno truda da se postignu rezultati i koliko je energije potrebno uložiti u početku da vidite efekte svog rada. Baš takvi će vam prvi pomoći da dođete na sljedeći nivo, ako se odvažite pitati ih za savjet i pomoć.

Zato krenite danas - izaberite svoje teško i ne odgađajte ni dana svoje planove.

Ako želite naučiti kako prestati odgađati ono bitno i kako krenuti malim koracima raditi na svojim ciljevima, pozivam vas da zapratite moj Instagram profil gdje pričam upravo o ovim stvarima.

Ivana Maltašić, coach za osobni R.A.S.T.