Na pitanje planira li se okušati u nekim drugim književnim vrstama, prisjeća se i kako je prije otprilike osam godina stupio u kontakt s redateljem Goranom Kulenovićem kojemu se jako svidio njegov prvi roman „Izravno”

Goran Srdarević Osječanin je koji je završio srednju elektrotehničku školu te stekao diplomu inženjera telekomunikacija na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Ipak, jedna mu je od najdražih aktivnosti – pisanje.

„Od malih sam nogu volio stalno nešto stvarati, makar samo i u mašti. Na pisanje sam se odlučio zato što sam odavno uvidio da se mnogo bolje znam izraziti pisanom riječi, nego govorom. Također, pisanje ujedno je najslobodnije zanimanje. Možeš pisati bilo gdje, bilo kada i bilo što. To je jedan od rijetkih oblika slobode koji su uspjeli opstati u današnjem svijetu u kojemu imamo samo privid da smo slobodni. Najbolji dokaz da nismo više slobodni sve je manje slobodnog vremena kojega ljudi imaju u životu”, ističe Goran.

Sadržaj se nastavlja...

Prvi je roman naziva „Izravno” Goran objavio 2014. godine u okviru tadašnje riječke izdavačke kuće Katapult i Zigo. Godinu je dana navedeno djelo bilo među najčitanijima u Hrvatskoj.

„To je kriminalistička priča o mladiću koji u srednjoj školi počinje dilati lake droge zbog lake zarade. Međutim, dovoljno je inteligentan da ih sam ne konzumira te da također uspješno sakrije svoj „zanat” od znatiželjnih očiju. Polako i s vremenom postaje vrlo uspješan te od malog dilera lakih droga za sirotinju, ubrzo postaje veliki diler teških droga za vrlo utjecajnu i imućnu gradsku elitu. S time, naravno, dolaze i mnoge neugodne avanture koje otkrivaju sve prljave tajne bogatih i moćnih, zbog kojih se uskoro nađe u opasnosti”, prepričava književnik.

Drugi je pak roman pod naslovom „Najteže vrijeme za istinu onda je kada sve može biti istina” napisao godinu dana nakon toga, no tek ga je 2018. godine počeo nuditi izdavačkim kućama. Dvije su mu godine poslije iz kuće Nova knjiga Rast odgovorili kako su zainteresirani za objavu romana. Prvo mu je izdanje tako objavljeno 2021., a drugo je, zbog povećanog interesa publike, izašlo u proljeće ove godine.

„Taj je pak roman SF priča o sociologu svjetskog glasa koji se uporno bori za pravednije i bolje društvo na globalnoj razini. Zbog svoje neprestane borbe, postaje trn u oku nekim ljudima, zbog čega biva ubijen pred kućnim pragom. 500 godina poslije iz njegovih posmrtnih ostataka uzmu njegov DNK te ga ponovno ožive. Ubrzo doznaje da je njegov stari svijet doživio stravičnu kataklizmu te da više ne postoji. Oživljen je u svijetu budućnosti kakav je oduvijek sanjao, za koji se borio i koji se čini kao ostvarenje svih njegovih želja… No, je li taj novi svijet savršen, ili ipak ne?”, pita se Goran.

Kao što je vidljivo, pisac se u svom književnom stvaralaštvu ne ograničava samo na jedan žanr. Tvrdi, također, da žanrovsko opredjeljenje ovisi i o njegovoj ideji za novi roman.

„Nekad je kriminalistička priča, nekad SF, a nekad komedija… Sve ovisi o tome imam li ideju za priču i sviđa li mi se”, navodi.

Dalje napominje kako nema određeni vremenski rok za završetak pojedinog rukopisa. Katkad mu je za jedno djelo, kaže, potrebno šest mjeseci, a katkad i četiri godine.

„Kao što rekoh, pisanje je najslobodnije zanimanje. Tu nema rokova koji se moraju ispoštovati. Pišem onda kada osjetim da mogu stvoriti i dati od sebe kvalitetu, a ne samo da bih to odradio, tako da zaista nema pravila. Jedino pravilo koje sam do sada primijenio, a koje se pokazalo točnim, jest kako prepoznati ljude koji ne čitaju ništa, iako te hvale kako si odličan pisac… Naime, uvijek pitaju: „A kol'ko je stranica te tvoje knjige?”. Nikada nisam shvatio zašto je to bitno jer ne postoje romani od samo deset stranica. Navodno je jedino Hemingway uspio napisati priču od samo šest riječi, ali nije za to dobio Nobelovu nagradu, već za „Starca i more””, napominje autor.

Oba su Goranova romana dostupna u knjižarama i knjižnicama diljem zemlje, a tako i za posudbu u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Odlično ih je, kaže, prihvatila i publika, a nada se da će tako biti i u budućnosti. Na pitanje planira li se okušati u nekim drugim književnim vrstama, prisjeća se kako je prije otprilike osam godina stupio u kontakt s redateljem Goranom Kulenovićem kojemu se jako svidio njegov prvi roman „Izravno”.

„Prijedlog mu je bio da pokušam napisati scenarij za 13 epizoda koji bi roman pretočili u TV seriju. Smatrao je da bi to bila odlična serija. No, pisanje je scenarija za televiziju znatno, ali zaista znatno različito od pisanja romana. Iako se ne čini tako na prvu, mnogo je teže napisati scenarij, nego roman. Uspio sam napisati scenarij za prvu epizodu i moram priznati da nije bio baš sjajan. Redatelj Kulenović ponudio se da mi pomogne, no tada je započeo sa snimanjem autorske serije „Crno-bijeli svijet” te smo zbog brojnih obveza na kraju jednostavno zaboravili na to”, kaže Goran.

FOTO: Goran Srdarević

Dodaje kako inspiraciju za svoje književno stvaralaštvo pronalazi uglavnom iz glazbe koja mu stvori raspoloženje za pisanje dobre priče, poglavlja ili pak samo jednog dijaloga. Za prvi mu je roman, primjerice, kao inspiracija poslužila glazba američkog pjevača Mobyja, dok je na drugom radio pod utjecajem talijanskog klavirista Ludovica Einaudija. Ima, tvrdi, i dosta spisateljskih uzora, no prvi mu na pamet pada Charles Bukowski.

„Piše vrlo jednostavno i lako ga je čitati, a istovremeno njegove riječi nose ogromnu težinu. Od domaćih bih pak autora izdvojio Enesa Kiševića. Osim njih, još su me dojmili Albert Camus te Jean-Paul Sartre, iako, strogo gledano – Sartre nije književnik”, konstatira Goran.

Od pisanja se, govori dalje, u Hrvatskoj ne može živjeti, iako imamo vrlo talentiranih autora. Kao primjer navodi pjevačicu Nives Celzijus koja se proslavila svojom knjigom naslova „Gola istina”.

„Jedne je godine bila najčitanija i najprodavanija autorica, a čak je bila dobila i nekakvu nagradu. Međutim, svejedno se mora stalno skidati po svim portalima u Hrvatskoj i pokazivati sise da bi zaradila pišljivi „dinar”. Navodno će, čujem, knjigu objaviti i Lidija Bačić – još jedna autorica koja se bori za golu egzistenciju”, navodi pisac.

Goranovo je mišljenje kako se, srećom, književnost u Hrvatskoj, a tako i u Slavoniji i Baranji razvija u pozitivnom smjeru budući da postoji dosta autora, iako nerijetko nemaju podršku niti od okoline, a niti jedni od drugih.

„Volim vidjeti da se nešto stvara te da bilo tko nešto radi i pokušava. Ima kod nas još ljudi koji žive u zabludi poput mene da je književnost u Hrvatskoj cijenjena. Ljudi pišu te se pokušavaju „probiti” na različite načine, no domaći autori jednostavno ovdje nisu podržani, niti ih se promovira na nacionalnoj razini. Mnogo je lakše uzeti neki inozemni razvikani bestseller, prevesti ga na hrvatski jezik i „tutnuti” na police kioska s maržom od 300 posto. Usput rečeno, sve što se karakterizira kao bestseller treba izbjegavati jer to je uglavnom smeće od knjiga koje je napisala marketinška mašinerija”, smatra Goran.

Mladim književnicima koji se tek žele upustiti u svijet pisane riječi, a potom i publicirati svoja djela poručuje da ne ponavljaju greške koje čini većina anonimnih autora u trenutku pisanja svojeg prvog djela.

„Ne pišite o sebi, o svome životu i o svojoj prošlosti jer to zaista nikoga ne zanima. I ne, niste zanimljivi nikome, osim svojim majkama. Osim toga, svatko može napisati roman o sebi jer to ne zahtijeva nikakav trud. Priča je već unaprijed složena od početka do kraja. Pravi roman zahtijeva trud, maštu, viziju, maštu, strukturu, maštu, kontinuirani slijed, maštu, ujednačeni stil, maštu te razvijene i pogotovo zanimljive likove. Međutim, najviše od svega treba imati mnogo kreativnosti i – mašte”, savjetuje književnik.

Osim pisanja i posla na radnom mjestu inženjera, Goran se još bavi sa svoje dvoje djece, tako da mu ne preostaje mnogo slobodnog vremena za hobije.

„Osim ako se čaša, dvije vina navečer kada klinci napokon zaspu može nazvati hobijem – onda mi je to hobi​”, ističe.

FOTO: Goran Srdarević

Što se pak tiče Goranovog trenutnog književnog stvaralaštva, nedavno je završio rukopis komedije koja bi uskoro trebala biti objavljena.

„Trenutno imam savršeni rezultat: 3 od 3 – tri napisana i sva tri objavljena rukopisa. Imam i dopola dovršenu odličnu dramu koja je, po meni, dosad najbolji rukopis koji sam složio. Nakon što to dovršim, planiram napisati biografski roman o izmišljenom čovjeku koji nikada nije postojao, već služi kao metafora za biografiju vremena i događaja koji zaista jesu postojali”, govori autor.

O daljnjim pak planovima za budućnost ne razmišlja, već živi u trenutku.

„Idem popiti jedno hladno pivo za početak, a dalje ćemo vidjet'”, zaključuje.