Brojni komentari ispisani su ispod članaka vezanih uz prometne tragedije koje su se u proteklim tjednima dogodile u Osijeku, a čitatelj M.B. napravio je opsežniju analizu stanja stanja u prometu

U protekla dva tjedna Osijek su potresle vijesti o prometnim nesrećama s tragičnim ishodom. U subotu 21. prosinca 2019. na pješačkom prijelazu u Trpimirovoj ulici mladi je vozač naletio vozilom na glumca Aleksandra Bogdanovića koji je uslijed zadobivenih ozljeda preminuo nakon četiri dana. Ubrzo nakon tog događaja, nešto sjevernije u istoj ulici, drugi je vozač je pregazio pješaka te pobjegao s mjesta nesreće. I naposljetku jučer ujutro je Osječane šokirala vijest o pogibiji tri mlade osobe i teško ozljeđenoj četvrtoj koji su, prema trenutno dostupnim informacijama, uslijed neprilagođene brzine udarili u drvo u ulici Cara Hadrijana.

Bojimo se da navedeni događaji ne postanu samo dio crne statistike koja će se brzo zaboraviti. Nekoliko apela nadležnih institucija, izrazi sućuti obitelji, rasprave na društvenim mrežama i sl. obično budu popratni folklor, a zatim umjesto konkretnog pomaka po pitanju povećanja sigurnosti na cestama jednostavno se sve stiša do sljedećeg sličnog događaja.

Sadržaj se nastavlja...

Godinama unatrag obujam prometa u gradu Osijeku se rapidno povećava, slobodno možemo reći do kaotičnih razmjera. Paralelno s povećanjem prometa primjetan je rast bahatosti i neopreznosti vozača.

Spomenimo svakodnevan primjer. Ulazite u grad iz ulice Sv. Leopolda B. Mandića i stižete do Đakovštine. Uključujete se u kružni tok i ako ugledate taksi vozilo koje se uključuje iz Vinkovačke ili Reisnerove ulice, možete biti gotovo sigurni da će vam oduzeti prednost. Nastavljate Županijskom, izbjegavate pješake koji ju pretrčavaju prije križanja s Ružinom kako bi skoknuli po jelo. Potom vam kod skretanja iz Županijske u ulicu Hrvatske Republike postaje rutina da ne zadržava pravac kretanja u svojoj traci, nego bježite u lijevu zbog kolone dostavnih vozila pod sva četiri upaljena žmigavca koja ometaju prometovanje desnom trakom. Želite doći do Europske avenije i nećete se iznenaditi kada vidite kako je pješački prijelaz u Jägerovoj ulici u neposrednoj blizini vrtića i škole vozačima nevidljiv i prolaze ga bez usporavanja. Ako odlučite izbjeći zbog vozila Fine koja potpuno zaklanjaju pogled na nadolazeća vozila iz smjera istoka potpuno nepregledno raskrižje Jägerove i Kapucinske ulice, pripazite na one avanturiste koji će u Školsku ulicu ući u krivom smjeru. Alternativa je Adamovićeva ulica, a tu opet dolazimo do slaloma između vozila s upaljena sva četiri žmigavca čiji su vlasnici stali na "samo pet minuta" da odu podmiriti kaznu za parking. Ukoliko vas ta ludnica odvrati od prometovanja Europskom avenijom i odlučite ići Radićevom u smjeru juga, pripremite se na festival bahatosti između križanja s ulicom Republike i Reisnerovom, jer na navedenom dijelu je prometna površina u većoj mjeri prekrivena parkiranim vozilima nego onima koja prometuju.

Slobodno se provezite ovom rutom tijekom dana, uvjereni smo kako će te se susresti sa svime što smo naveli. Slične situacije nisu nepoznanica niti u ostalim dijelovima grada, a tužno je i zabrinjavajuće kako sva navedena kršenja prometnih pravila ostaju bez sankcija.

Problem je tim veći što navedene devijacije u ponašanju vozača polako, ali sigurno ulaze u kolektivnu svijest svih sudionika u prometu i dižu prag tolerancije na prometne prekršaje. Jer ako si jedan dopušta bahatost i nonšalantnost, zašto ne bi i drugi?

Odgovor na takve situacije bude povećana represija policije. Stavljaju se nove kamere, poskupljuju kazne, ali svaki puta izostane kvalitetno i dugoročno preventivno djelovanje. Kakva je svrha prometnih patrola vikendom na dijelovima prometnica gdje se vozači kažnjavaju zbog prekoračenja brzine od 10 km/h osim punjenja državnog proračuna? Nije li logičnije punktove policije razmjestiti u neposrednoj blizini najpopularnijih ugostiteljskih objekata i ondje vršiti alkotestiranje prije nego se vozači uopće dovedu u situaciju da vožnjom ubiju ili teško ozlijede sebe ili druge? Ali u tom će se slučaju će netko drugi buniti smatrajući da im policijska prisutnost utječe na profit. Postavlja se pitanje donosi li jačanje represije ikakvu korist jer je očigledno kako se ni postojeći zakoni ne provode, što potvrđuju brojni recidivisti, od kojih su neki bez vozačkih dozvola, kao u slučaju stravične nesreće protekle subote kao i pogibije Aleksandra Bogdanovića.

Veliki problem Osijeka je i sama prometna infrastruktura. Grad od izgradnje kružnog toka na Đakovštini nije doživio niti jedan kapitalni projekt kojim bi se vidljivo unaprijedila prometna situacija. Određene intervencije u vidu zamjene pojedinih raskrižja kružnim tokovima donijele su minimalna poboljšanja fluidnosti prometnog tijeka, međutim poboljšanja sigurnosnog aspekta su diskutabilna. Jer kako objasniti planiranje izgradnje kružnog toga na križanju Vukovarske i Trpimirove ulice bez adekvatnog rješenja za kretanje pješaka, a riječ je o raskrižju sa zasigurno najvećom koncentracijom pješačkog prometa, od kojeg znatan dio čine školarci. S druge strane fluidniji promet kroz kružne tokove nema svrhu budući da već od sljedećeg raskrižja kreće neusklađen rad semafora koji se i prometnom laiku može učiniti kao nečija neslana šala na račun što većeg stvaranja gužvi, zagađenja i otežavanja ionako limitirane prometne povezanosti grada u smjeru istok – zapad.

Brojna osječka križanja su nepregledna zbog preblizu postavljenih parkirnih mjesta s obzirom na kut pod kojim prometnice izlaze jedna na drugu. Kada su pješački prijelazi u pitanju pravo je pozitivno iznenađenje za građane bilo postavljanje rasvjete iznad zebre na križanju Dubrovačke i Gundulićeve ulice. Nažalost i jedino za sada. Da se slično napravilo u Trpimirovoj na prijelazu gdje je poginuo Bogdanović, tragedija bi možda bila izbjegnuta. Ovako imamo situaciju gdje čak pri vožnji ispod ograničenja bude teško uočiti pješake i bicikliste koji izlaze iz mraka, pogotovo kod kišnih noći gdje izlizan asfalt radi jake refleksije od nadolazećih vozila i treptajućih svjetala kojima je prijelaz opremljen, horizontalna signalizacija je nevidljiva, a pri brzinama od 30 ili 40 km/h pješak ili biciklist često budu u mrtvom kutu prednjeg krovnog nosača vozila.

Sa sigurnosnog aspekta bitna je i činjenica da je, prema informacijama od stručnjaka, osječki asfalt uglavnom rađen s najmanjom mogućom granulacijom. Gazeći sloj je minimalne debljine između 6-8 cm stoga nije rijetkost da tek obnovljene ulice budu neravne. Rekonstrukcije se obavljaju tijekom jeseni kada se emulzija između slojeva asfalta ne stigne i ne može osušiti, te se zaostala voda u njoj preko zime smrzava i asfalt puca. Samim time ni ralice ne mogu obavljati svoj posao u skladu sa strukom budući da postoji objektivna mogućnost da u jednakoj mjeri sastružu i snijeg i asfalt. 

Konačan primjer koji objedinjuje cijeli kaos osječkog prometa je izvođenje radova od strane dijela poduzeća kada je primjetan izostanak bilo kakve regulacije. I dok dio tvrtki plaća desetke tisuće kuna za projektiranje prometne situacije kod radova, preusmjeravanje prometa i postavljanje odgovarajuće zakonom propisane signalizacije, nekim tvrtkama se tolerira nasumično postavljanje K22 markera po prometnicama bez ikakvog prethodnog upozorenja, zbog čega trebate biti iznimno oprezni u sezoni radova jer znaju stajati i po deset dana (slučaj Hebrangove ulice). Trenutak nepažnje kod prestrojavanja može dovesti do nesreće budući da vozilo ispred vas blokira pogled na marker.

Nadamo se kako će jučerašnja nesreća biti okidač za konkretne promjene po pitanju prometne infrastrukture te podizanja razine svijesti i edukacije svih sudionika u prometu. Promet je živa materija, a jedan od osnovnih postulata svakog prometnog projekta, bilo infrastrukturnog ili operativnog je da prometna situacija mora tolerirati vozačke greške i posljedice svesti na najmanju moguću mjeru. Na nama ostalima je da se stavimo u kožu roditelja djece koja su poginula, ili da razmislimo što bi se dogodilo da smo bili na putu njihovog vozila. Kada su već institucije nebrojeno puta zakazale u obavljanju svog posla, moramo preuzeti odgovornost i početi s promjenama od sebe jer sutra se ovo može dogoditi nama ili našim najbližima, a tko će onda biti kriv?!

Jedno tipkanje poruke ili provjera statusa na mobitelu može okončati nečiji život. Kada alkoholizirani sjedate za volan morate biti svjesni kako ste u tom trenutku svojevoljno i namjerno potencijalni (samo)ubojica. To se potencira činjenicom da je taksi prijevoz u Osijeku povoljan i svima dostupan. Sekunda je dovoljna da zaustave cijeli život, vaš ili tuđi. Budite odgovorni i svojim primjerom počnimo svoditi crnu prometnu statistiku na najmanju moguću mjeru.

U tekstu su izneseni isključivo stavovi autora i kao takvi ne mogu se smatrati mišljenjem uredništva portala SiB.hr