Zahvaljujući odličnim nastupima uposljednje dvije godine, Tina Zelčić postala je jedna od ključnih figura hrvatske ženske gimnastičke reprezentacije

Iza nje su tri od četiri kvalifikacijska Svjetska kupa za nastup na Olimpijskim igrama, a nakon Caira, Cottbusa i Bakua, a prije posljednjeg turnira u travnju u Dohi, 21-godišnja Tina Zelčić drži sedmo mjesto sa 26 skupljenih bodova i dalje je u igri za Pariz.

''Zadovoljna sam Bakuom. Ponovo sam odradila dobru vježbu i uzela nove bodove za Olimpijske igre. Sretna sam što iz nastupa u nastup pokazujem kako se mogu približiti najboljima'', kaže ova specijalistica za gredu nakon što se nakratko vratila u svoj Zagreb.

Sadržaj se nastavlja...

''Sada me čeka nastup na Svjetskom Challenge kupu u Antalyji, a onda onaj najdraži Svjetski kup, Osijek. Uvijek se veselimo doći u Osijek. Čast nam je nastupati tamo. Pogotovo ako se dogodi finale, pa vas subotu i nedjelju dočeka puna dvorana, sjajna publika, puno klinaca… Nevjerojatan osjećaj koji nikada ne zaboraviš'', dodaje.

Od 4. do 7. travnja, na 15. rođendanu osječkog turnira, nastupit će po četvrti put.

''Prošla je godina bila moja. Prvo sam u Varni osvojila svoju prvu medalju na SK, srebro, da bi onda u Osijeku ušla u finale. Taj je nastup bio pred domaćom publikom među kojom je bio i predsjednik Hrvatske, gdje je bila velika trema i nije bilo lako nastupiti, ali ja sam odradila dobru vježbu i osvojila broncu. Ta prošla godina i taj Osijek ostat će mi zauvijek u sjećanju'', govori.

Zahvaljujući odličnim nastupima u posljednje dvije godine, Tina Zelčić postala je jedna od ključnih figura hrvatske ženske gimnastičke reprezentacije.

''Moj put nije bio nimalo lagan. Bilo je tu svega i trebalo je dobrih pet godina da dođem do ovoga gdje sam sada. Ključno je bilo što nisam odustajala. Uvijek sam mislila da mogu nešto više. Znala sam da mogu napraviti ovo što sam do sada napravila'', ističe.

Iza sebe ima sedam finala Svjetskog kupa. Čak četiri puta bila je korak do medalje, četvrta, ali zato su prošle godine došle i prve medalje. Srebro na gredi u Varni, a odmah potom i bronca u Osijeku.

''Zadnje dvije godine iz natjecanja u natjecanje pokazujem koliko mogu i koliko vrijedim. Istina, bilo je puno puta gdje sam htjela dići ruke od svega, gdje mi je puna 'kapa' svega, kada nisam više mogla. Kada nisu mogli ni tijelo ni glava, a pogotovo glava. Bilo je i ozljeda, i to čim sam sa 15 godina ušla u seniorsku konkurenciju, odmah sam to ljeto išla operirati lakat. Godinu dana me nije bilo. Oporaviš se od jedne ozljede, dođe druga i tako u krug. Ne možeš spojiti dva mjeseca treninga da te nešto ne boli, da ne moraš ići po terapijama. Ali, svaki put sam našla neku snagu i motivaciju da nastavim dalje. Isplatilo se'', navodi.

Tina je danas, uz vrhunsku gimnastiku, redovna studentica treće godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.

''Naporno je, puno toga treba uskladiti, ali profesori doista izlaze u susret i zahvalna sam im na tome'', napominje.

I Tinina priča ulaska u gimnastiku slična je kao kod većine njezinih 'nemirnih' kolega.

''Mama me odvela u gimnastičku dvoranu zato što sam bila hiperaktivno i nemirno dijete. Nisu znali što sa mnom više. Bilo je penjanja po policama, kupaonskim lavaboima, ormarima, gdje god sam stigla. Nisu me mogli uloviti po kući. Popela bih se na ormar i tamo se igrala. Zezali su se da će me ostaviti gore jer nisam mogla sama sići nego su me oni morali spuštati. Kada su shvatili da sam prenemirna, odveli su me u gimnastičku dvoranu da izbacim energiju, ali nisu mislili da ću ostati, evo, sada već skoro 20 godina u toj dvorani'', naglašava.

Gdje je nestala ta djevojčica? Danas je Tina poprilično mirna, samozatajna i tiha djevojka.

''Gimnastika nas očito primiri. To je težak sport, puno se troši fizičke i psihičke snage i najdraže je nakon treninga samo otići u krevet'', konstatira.

I u njima opet sanjati gimnastičke snove.

''San su gotovo svakoga sportaša Olimpijske igre. I moj neki glavni su Igre, ali ja sam uvijek imala i neke male ciljeve koje sam si postavljala. Prvo je bila medalja na SK, to sam ostvarila, a nadam se da ću nastaviti u tom ritmu. Jedan cilj su Olimpijske igre, ali i finale Europskog prvenstva. Idemo korak po korak, raditi i čekati svoju priliku”, poručuje Tina Zelčić.