Kad je potkraj prošle godine naš Baja posljednji put zakoraknuo u prostore Glasa Slavonije, slutili smo da nešto nije kao prije.

Jer Tomislav Balaš, omiljeni fotoreporter našeg lista, nikad ne bi bez pravog razloga odbio radni zadatak, njegovo je oko u svakom trenutku bilo spremno ovjekovječiti trenutak dostojan objavljivanja na našim stranicama. Strast pogleda kroz leću njegova fotoaparata pretakao je, naime, godinama u lako prepoznatljivu ljubav prema Glasu. Pa kad je "otvorio bolovanje", slutili smo golemu nevolju, koja je u srijedu ujutro i dokazala svoju opakost na najokrutniji način. Našeg Baje, naime, više nema...

Rođen je 17. prosinca 1954. u Osijeku, gdje je apsolvirao osnovnu i srednju školu, da bi, u jeku najžešćih napada sumanutog agresora na naš grad, 1. listopada 1991., postao profesionalni fotoreporter Glasa. Želeći tako na poseban, fotografima svojstven način, ovjekovječiti dane i mjesece koji i danas svjedoče kakve smo strahote pregrmjeli tijekom Domovinskog rata. Ubrzo je postao jedna od ikona našeg lista, lako uočljiva i prepoznatljiva lika, prometnuo se u dostojnog nasljednika svog (također prerano preminulog) idola Stanislava Šebalja.

Sadržaj se nastavlja...

Gdje god bi se pojavio, onako mršav s često neurednom dugom kosom, naizgled namrgođen i krajnje ozbiljan, odavao je upravo ono što je nosio u svom srcu: profesionalni odnos prema povjerenom zadatku. Pa kad je posljednjih mjeseci nestao iz redakcije, kad ga više nije bilo, strahovali smo od vijesti koja je stigla u srijedu prijepodne. Djelomice i zbog posljedica pretjerano boemskog života, kojim je proveo najveći dio života, naš je Baja posljednji put zatvorio oči krenuvši u vječnost također na svoj način. Odbivši da rastanak od grada u kojem je rođen, napose od sugrađana koji su ga dugo prepoznavali i voljeli, bude negdje u bolnici, zauvijek nas je ostavio u žalosti u postelji u stanu svog oca. Ostavivši iza sebe bogat fotoreporterski opus, ali i zauvijek ispunjenu želju: da, napokon, dobije vrhunski fotoaparat za kojim je žarko žudio!

Tekst: D.Kerže (Glas Slavonije)