Dok jedni podržavaju inicijativu Ministarstva obrane, ističući kako bi trebala biti produljena na nekoliko mjeseci radi postizanja stvarnih ciljeva obuke, drugi izražavaju skeptičnost prema motivima političkih aktera

Ministar obrane Ivan Anušić u srijedu je dobio zadatak uvođenja obvezne vojne obuke nakon završene srednje škole u Republici Hrvatskoj. Navedena bi obuka, u trajanju od mjesec dana, uključivala programe vezane uz prvu pomoć, rukovanje oružjem te nuklearnu i kemijsku zaštitu.

Nakon toga, među građanima se postavilo pitanje je li uopće potrebno i nužno vraćati obvezni vojni rok. Podsjetimo kako se, prema službenim brojkama, interes za vojsku u odnosu na 2021. godinu kod Hrvata i Hrvatica prepolovio, unatoč povećanju naknade za ročnike u iznosu od 700 eura.

Sadržaj se nastavlja...

Pitali smo, stoga, i naše čitatelje jesu li za uvođenje obveznog vojnog roka u trajanju od 30 dana te naišli na podijeljena mišljenja. Dok je bilo onih koji su jednoglasno odgovorili s 'da' ili 'ne', neki su Slavonci detaljnije objasnili svoje stavove.

Čitatelji koji su za uvođenje obveznog vojnog roka ustvrdili su kako bi ga, prije svega, trebalo produžiti na minimalno tri, šest ili čak 12 mjeseci.

''Trideset je dana malo i nikakav se cilj ne može postići u tom vremenu. Za bilo kakvu obuku potrebno je minimalno 90 dana. Danas je način ratovanja posve drugačiji – sve se više ratuje dronovima, a i osnove su pješadijskog naoružanja široki pojam'', pojasnio je Mijo.

S njime se složio i Daniel Spajić, bivši zastupnik Hrvatskog sabora iz stranke Domovinski pokret, navevši kako bi vojni rok trebao trajati minimalno šest mjeseci. Branka je pak napomenula kako bi današnje generacije trebale odslužiti vojni rok u trajanju od godinu dana, dok je Marko primijetio kako je prisutan vidni pad sposobnosti i fizičke spreme pripadnika novih generacija, uključujući i njegovu, stoga također pozdravlja odluku Ministarstva obrane o uvođenju obveznog vojnog roka.

''10 mjeseci obveznog vojnog roka. Amen. Bit će manje depiliranih frajera s počupanim obrvama'', smatra Antonio.

Na njih se nadovezala Ana koja misli kako je svima potrebna opća obuka, počevši od prve pomoći o kojoj bi se učilo detaljnije nego na polaganju vozačkog ispita, preko snalaženja u kriznim situacijama, pa sve do rukovanja oružjem.

''Osmislila bih to više u obliku tečaja koji ne bi smetao svakodnevnom životu, ili bi tih mjesec dana trebalo biti plaćeno i uračunato u radni staž'', napisala je.

Naši pratitelji koji se ne slažu s opcijom uvođenja obveznog vojnog roka uglavnom su iznosili kratke odgovore. Ipak, neki smatraju kako je vojni rok u trajanju od trideset dana sasvim dovoljno vremena da se od djece napravi tzv. 'topovsko meso'.

''Naravno, kroz cijeli bi se postupak 'zamračili' milijuni eura, hrana, odore i ostalo. Na kraju krajeva, ako bi i došlo do rata, licemjerna politička gamad koja ovo predlaže, a znamo iz kojih opcija dolaze, sebe i svoju djecu smjestit će na sigurno, dok će ginuti naša djeca. Briga njih za sigurnost, budućnost i djecu – oni brinu samo za sebe i svoje potomke, a vi se slobodno hvatajte za ove jeftine predizborne političke 'spinove'. Usput rečeno, oni kojima vojska treba odgajati djecu trebali su razmisliti o roditeljstvu'', naglasio je Igor.

Sudeći prema njezinom odgovoru, protiv uvođenja vojnog roka je i Jasna koja je istaknula kako bi voljela da se građanima radije omogući jednomjesečni izlet u stranu zemlju na račun proračuna iz kojega se planira financirati vojni rok.

''Budući da bi se tamo ljudi družili, veselili, upoznavali druge narode i širili ljubav, sigurno ne bi bilo potrebe za vojnom obukom ili, ne daj Bože, ratom'', objasnila je.

Među Slavoncima vidljivo vladaju podijeljena mišljenja o vraćanju obveznog vojnog roka. Dok jedni podržavaju inicijativu Ministarstva obrane, ističući kako bi trebala biti produljena na nekoliko mjeseci radi postizanja stvarnih ciljeva obuke, drugi izražavaju skeptičnost prema motivima političkih aktera i predlažu alternativne opcije izobrazbi poput građanskog izleta ili onih koje bi se odnosile na svakodnevni život.

Hoće li odluka Ministarstva uistinu zaživjeti te se, što god mi mislili o njoj, početi provoditi u praksi, preostaje nam vidjeti.