Igrače i publiku uvijek su činili radnici svih djelatnosti HEP-a u Osijeku, što je pokazatelj snage zajedništva

Udruga umirovljenika HEP-a Slavonije i Baranje – podružnica Osijek nastavila je tradiciju te organizirala malonogometnu utakmicu između Ratnog poslovodstva (na slici crveni dres) i Ratnog radnog voda (bijeli dres) Elektroslavonije Osijek koja je završila devet prema pet (9:5) za tim Ratnog poslovodstva.

Održana je pod pokroviteljstvom Danijela Ilića, prvog čovjeka Elektroslavonije, 9. veljače u Graditeljsko-geodetskoj školi Osijek.

Sadržaj se nastavlja...

Osobito vrijedno je istaknuti činjenicu kako se ta tradicija njeguje sada već pune 32 godine, a prva utakmica odigrana je 5. veljače 1992., još uvijek u ratom zahvaćenom Osijeku, povodom međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Igrače i publiku uvijek su činili radnici svih djelatnosti HEP-a u Osijeku, što je pokazatelj snage zajedništva.

Zvižduk pištaljke suca Miroslava Grevingera označio je početak srčanog susreta i gotovo u istom, dinamičnom ritmu trajao je tridesetak minuta. Golmani su bili Branko Vrdoljak i Danko Glavota za bijele i Dušan Pajtak kod crvenih, ali je bolji prosjek godina na strani Poslovodstva, ipak, rezultirao golom razlike u korist crvene momčadi.

No, kako su istaknuli sudionici utakmice, pobjeda je, istina, poseban začin svakoga sporta, no ipak, ovdje su u središtu svega prijateljstvo, veselje, svako godišnje okupljanje i sjećanje na sve koji ove godine nisu bili oteti sudbinom života (16 prijatelja) jer sjećanje održava, a zaborav briše.

U obrani sjećanja od zaborava otišle prijatelje nasljeđuju mladi radnici, čuvari sjećanja. Sve to moglo se osjetiti kako na samoj utakmici i na terenu i u gledateljstvu, ali osobito na zajedničkoj večeri uz zvuke tambure, što je za sudionike i publiku pripremljena u Upravnoj zgradi Elektroslavonije. Sudionici su otišli svojim domovima, noseći u sebi nadu o ponovnom susretu, pa neka se potvrdi ona hrabra uzrečica kako nada umire posljednja.

Ratno poslovodstvo činili su Dušan Pajtak, Damir Karavidović, Nikola Šarić (članovi Udruge) te Davor Guttert, Božo Poljarević, Zoran Sili te su po prvi puta nastupili Mijo Dimšić, Mario Iličić i Dario Mudri.

Ratni radni vod činili su Dinko Zorić, Darko Grgić, Vlado Mihaljević, Zvonko Markovčić (članovi Udruge) te Željko Andrišić, Branko Vrdoljak, Danko Glavota te po prvi puta Ivan Mlinarić i Branko Markovčić.