Ako je suditi prema razmišljanjima ključnih ljudi u upravi Osijeka, današnji Zekićev jubilej od 100 utamica na klupi Osijeka, zasigurno neće biti i posljednji, ali... uvijek postoji taj vražji ali...

U lošu seriju rezultata ušao je Osijek posljednjih mjeseci. Nakon sjajnog ulaza i euro nastupa koji su pljenili pozornost cijele Hrvatske, pa nakon toga i solidnih rezultata u prvenstvu gdje Osijek do danas nije znao za poraz u derbijima, posljednih tjedni protiču u znatno tmurnijem raspoloženju nad igračkom slikom Gradskog vrta. I zasigurno, u ovom trenutnu najveći teret krivnje u njoj nosi Zoran Zekić. Stigao je u Osijek koji je bio "bez banke", a danas stotinu utakmica nakoh toga, prvi put je osjetio povike s tribina kako mu je vrijeme da ode. Osijek je danas znatno posloženiji i financijski stabilniji klub, ali je stanje i krvna slika terena, dojma smo, podjednako depresivan kao kad se Osijek borio za ostanak.

Možemo pričati kako pojedini igrači nisu u formi, ali netko mora početi preuzimati odgovornost za to. A tko je taj ako ne sam osječki Alex Ferguson, kako mu tepa predsjednik Meštrović?! Pri tome to ne mora značiti kako je vrijeme da si pruže ruke i zahvale na suradnji, ali je svakako vrijeme da se podvuče crta i provjeri ide li Osijek igrački u pravome smjeru.

Sadržaj se nastavlja...

Tijekom ljeta stigli su brojni igrači s epitetom pojačanja i kad se njima pribroje oni koji su stigli ranije, očekivalo se znatno više u igračkom smislu. Danas, pet mjeseci nakon početka sezone, Osijek nema rezultat, ali ono što zabrinjava - Osijek nema igru. Krenulo se u sezonu s planom gradnje igre po bokovima i krilima koji su trebali hraniti napadače i to je funkcioniralo neko vrijeme, ali kad god je Osijek trebao B varijantu i prijelaz u neku drugu formaciju, vidjeli smo mučenje. Posebno je to izraženo kod ekipa koje se brane i čekaju svoju prigodu iz kontra napada. Napadi Osijeka tad postanu jalovi, Ejupi se gubi u vraćanju na centar i pokušaju građenja, Barišić upućuje uzaludne centaršuteve u zgusnutu obranu, a veznjaci Osijeka ne mogu u iri 1 na 1 preuzeti rizik i proći svog igrača s ciljem traženja nekog u vršku napada. U takvim slučajevima, očekivali bi kako će trener zajedno s ekipom razviti mehanizme koji mogu uspješno svladati takve suparnike, ali činjenica je kako Osijek takve mehanizme nema pa čak niti u tragovima.

Ono što također nemalo iritira svakog zagrizenog kibicera Osijeka, jest stalno rotiranje pozicija igrača i beskonačni pokušaji pronalaska dobitne kombinacije. Igrači u takvim situacijama očito ne mogu pronaći svoje mjesto pod suncem i do danas, da se malo i našalimo poput ekipe na istoku, samo Malenica nije mijenjao poziciju u odnosu na početak sezone. Da su takvi pokušaji urodili plodom ili da je neki od njih forsiran nekoliko utakmica, ljudi bi i razumjeli taj scenario, ali kad se rotiranje ponavlja iz utamice u utakmicu, tad je teško očekivati pomake na planu igre. Često se u nogometu kaže kako su najbolje ekipe one koje se ne mijenaju kad pobjeđuju, a Zekić je izmjenjao apsolutno sve što je mogao pa čak i onda kad je pobjeđivao.

No vratimo se na početak i prvu rečenicu. Zekić gotovo sigurno neće dobiti otkaz, a sudeći prema njegovim istupima u medijima o davanju ostavke, pa čak i preuzimanju krivnje niti ne razmišlja. Možemo se samo svi skupa nadati kako će se ZZ uskoro progledati, pronaći dobitnu kombinaciju među kadrom koji ima te oživjeti (prevelik) broj igrača koji su "zamrli" pod njegovim vodstvom inače će se Osijek naći u neugodnoj situaciji koju tad neće moći ignorirati niti sami vlasnici ma koliko željeli da ZZ postane osječki Ferguson...

SiB.hr