U naselju je trenutno najviše stanovnika u dobi od 20 do 60 godina (više od 800), a najmanje pripadnika starije populacije (oko 500) te djece do 19 godina (manje od 350)
U okviru serijala ”Osječki kvartovi” svake druge nedjelje predstavljamo prigradska naselja te njihova obilježja, odnosno prednosti i mane. Mnogi među nama nerijetko požele odseliti ili otputovati negdje kako bi promijenili okolinu, a još uvijek ne poznajemo dovoljno dobro grad u kojemu živimo i sve ono što on zapravo nudi.
Osmo je i ujedno posljednje mjesto iz našega serijala Sarvaš, istočno osječko prigradsko naselje koje se nalazi na cesti D213 (Osijek – Erdut) te je omeđeno Bijelim Brdom (istočno), Dravom (sjeverno), Nemetinom (zapadno) i Klisom (južno).
Sarvaš je jedno od onih prigradskih naselja s bogatom poviješću svojega razvoja, pa je, prije svega, posebno po bogatim arheološkim nalazima vučedolske, badenske i starčevačke kulture koja datiraju još iz neolitika. Njihova su prva istraživanja krenula početkom 19. stoljeća, dok je prvo veće iskopavanje u Sarvašu sredinom 20. stoljeća proveo njemački arheolog Robert Rudolf Schmidt, poznat i po pronalasku Vučedolske golubice. Tako je u Sarvašu pronađeno i do nekoliko tisuća predmeta koji se danas čuvaju u Muzeju Slavonije i zagrebačkom Arheološkom muzeju.
Ipak, mjesto Sarvaš prvi se puta spominje 1279. godine pod imenom Zorwos. U ranom je srednjovjekovlju bilo naseljeno uglavnom Mađarima (odakle i nosi naziv Sarvaš, što u prijevodu s mađarskoga znači jelen) te bilo posjedom raznih plemića poput Lackovića, Hercega, Korođa i Berislavića.
Poslije protjerivanja Turaka u 18. stoljeću, u naselju su većinski živjeli Nijemci koji su se za vrijeme Drugog svjetskog rata iselili ili su pak poginuli u valpovačkom logoru. Tek su nakon toga u Sarvaš počeli pristizati Hrvati, što nije dugo trajalo budući da su mjesto 1991. okupirali srpski agresori, srušivši čak i Župu Rođenja svetog Ivana Krstitelja izgrađenu 1774. godine te promijenivši ime naselju u Jelenovo.
Župa Rođenja svetog Ivana Krstitelja u Sarvašu u prošlosti; IZVOR: Ervin Biglbauer
Unatoč teškom životu u Sarvašu tih godina, njegovi se starosjedioci rado prisjećaju prijeratnog razdoblja tijekom kojega je mjesto sadržavalo nekoliko trgovina i pekarnica te dvije poznate gostionice – Cepelin u centru naselja i onu koju su svi zvali Kod Rusa (njezino im službeno ime nije poznato).
”Djeca su bježala s nastave i skrivala se u Cepelinu. Ta se gostionica isticala po plavkastim prozorima kroz koje izvana niste mogli vidjeti goste, ali su oni mogli vidjeti vas. Pokraj nje bila je trgovina, dok je danas tamo pekarnica. Drugi smo lokal u blizini nogometnog igrališta zvali ‘Kod Rusa’ jer je to vjerojatno bio nadimak vlasnika. Među ostalim su se objektima isticali korpara, OTP trgovina i Pekara Živković u kojoj se prodavao najbolji kruh u široj okolici, dok sam se ja vjenčala kod matičarke Verice koja je radila u prostorima današnje ambulante”, prisjeća se za SiB.hr 61-godišnja Tanja čiji je sin Mario Kresonja dugi niz godina u Sarvašu vodio i karate klub.
Današnji izgled kuće u kojoj se nekada nalazila gostionica Cepelin; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Sarvaš se 1998. vratio u hrvatski pravni sustav, kada mu je određeno i sveukupno 19 ulica, dok se od 1992. godine vodi kao osječko prigradsko naselje. Prema popisu stanovništva iz 2021., mjesto broji 1658 stanovnika, među kojima prednjače žene kojih je 845. U pitanju je njihovo smanjenje budući da je 1991. tamo živjelo 1839, a 2011. 1884 osobe.
Tabla na ulazu u Sarvaš iz Osijeka; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Međutim, u naselju je trenutno najviše stanovnika u dobi od 20 do 60 godina (više od 800), a najmanje pripadnika starije populacije (oko 500) te djece do 19 godina (manje od 350). S obzirom na navedeno, vidljivo je kako Sarvaš budi interes mladih obitelji s djecom, usprskos visokim cijenama nekretnina koje se penju i na 150 tisuća eura ako je riječ o novoizgrađenoj kući te na 40 do 50 tisuća eura ako su u pitanju zemljišta i stariji objekti.
”U djetinjstvu sam jedva čekala sjesti na bus te se odvesti kod bake i djede u Sarvaš u kojemu sam odrasla. Zbog mirnoće naselja te činjenice kako ovdje gotovo svaka kuća ima baštu i psa ili mačku, prije više od 15 godina doselila sam sa suprugom i dvoje djece natrag u naselje u potrazi za nešto slobodnijim životom. Sarvaš je izrazito mirno naselje sa svim potrebnim sadržajima i blizinom grada – od Donjeg grada udaljeno je sedam do osam, a od centra Osijeka 13 do 14 kilometra”, govori 45-godišnja K. H.
Tabla u blizini ulaza u Sarvaš; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Naselje sadrži i dvije manje trgovine, pekarnicu, kafić, ambulantu, ljekarnu, crkvu, dom za starije i nemoćne osobe otvoren 2016. godine sa 16 članova, katoličko i pravoslavno groblje, željezničku stanicu, veliko travnato nogometno igralište, betonsko rukometno i košarkaško igralište, dječja igrališta u Kolodvorskoj ulici i Ulici Ljudevita Gaja te fitness sprave.
”Iako sadržaja za mlade i nema toliko, naselje mi se sviđa jer mogu otići prošetati u bilo koje doba dana i noći bez straha te biciklirati na novoj stazi. Ako želim otići do Osijeka, automobilom se do njega lako dođe obilaznicama, gradski autobus prevozi putnike svakih sat vremena, a tu su i dva vlaka dnevno koja inače voze na relaciji Osijek – Erdut”, pojašnjava 26-godišnja Marina.
Kafić, gradski autobus na D213, željeznička stanica i biciklistička staza u Sarvašu prema Osijeku; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Za obitelji s djecom, bitno je napomenuti kako se u centru naselja nalazi Područna škola Sarvaš koja pripada Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Osijeku te broji između 150 i 180 učenika od prvog do osmog razreda. Uz nju, 2017. godine u Sarvašu je otvoren i jedan od najmodernijih niskoenergetskih dječjih vrtića u Hrvatskoj s trenutno oko 50-ero polaznika s jaslicama – DV ”Ribica”.
Škola, vrtić, nogometno te rukometno i košarkaško igralište u Sarvašu; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Međutim, jedna od zasigurno najljepših i pomalo skrivenih lokacija u naselju uređeno je dravsko izletište na kojemu je moguće šetati i biciklirati, a u okviru kojega svoje prostore imaju Lovačko društvo Jelen s 30-ak članova te Ribički klub Babuška osnovan 1978. godine sa 100-injak članova koji ujedno sudjeluje i u njegovu održavanju.
U sportskom su životu naselja aktivni Boćarski klub Sarvaš iz 2008. koji se sa svojih 14 članova natječe u drugoj županijskoj ligi te Nogometni klub Sarvaš iz 1952. godine koji se s više od 30 članova natječe u ligi NSO te upravo danas u 17,30 sati organizira prijateljsku utakmicu protiv Dinama Sonte, dok najesen planira upisivati igrače u nogometnu školu.
Dravsko izletište u Sarvašu; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Za društveni je život, između ostalih, zadužen KUD Sarvaš iz 2012. godine koji sa svojih 30 članova u folklornoj, pjevačkoj i tamburaškoj skupini nastupa u zemljama poput Makedonije, Austrije, Srbije, Turske te Bosne i Hercegovine. Osim toga, sudjeluje u organizaciji tradicionalnih manifestacija povodom Dana mjesnog odbora 24. lipnja (Rođenje Ivana Krstitelja) u okviru kojega se polažu vijenci i pale svijeće kod spomenika braniteljima u centru naselja, ali i održavaju fišijade, nogometne utakmice, boćarski turniri i ribička natjecanja.
>>> Osječki kvartovi [KARTA] <<<
Tada ujedno i DVD Sarvaš osnovan 2011. godine sa 64 člana mještanima pokazuje vatrogasne vježbe te gasi i ivanjski krijes koji se tradicionalno pali u Sarvašu na navedeni blagdan.
Centar naselja te tamošnji spomenik braniteljima i spomenik ”Vrata slobode” u Nemetinu; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Ipak, Sarvašani bi voljeli da događanja u naselju budu češća i posjećenija, dok među ostalim nedostatcima spominju privatne parcele i objekte koji se ne održavaju, nedovoljno učinkovito tretiranje komaraca te manjak većeg trgovačkog centra, pošte, bankomata i kioska koji bi starijim stanovnicima uvelike olakšao plaćanje računa. S druge strane, tijekom posljednjih su nekoliko godina riješeni drugi problemi kao što su izgradnja biciklističke staze do Erduta, rekonstrukcija ceste D213, obnova Ulice Vjekoslava Celestina te postavljanje fiksne kamere za mjerenje brzine u naselju.
”Preostalo nam je još dopuniti javnu rasvjetu u Stadionskoj ulici i kod fitness sprava, obnoviti Kolodvorsku ulicu, napraviti prometnicu od Opeke do ceste D2 prema Klisi te izgraditi još jedno dječje igralište u Ulici Ivana Mažuranića. Također, voljeli bismo sanirati i ruševnu zgradu u centru naselja iz 1998. godine, no njezino je vlasništvo jako komplicirano, pa ćemo vidjeti što možemo učiniti s njom. U svakom slučaju, Sarvaš se sve više razvija, čemu zasigurno pogoduje i blizina poslovne zone Nemetin u okviru koje se nalazi i reciklažno dvorište za građevinski otpad te Jabil koji otvara nova radna mjesta”, navodi Ivana Davidović, predsjednica Vijeća Mjesnog odbora Sarvaš koja je ujedno i predsjednica Tržnice d.o.o. Osijek.
Ruševna zgrada u centru Sarvaša; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Sarvaš je osmo i ujedno posljednje u nizu osječkih prigradskih naselja koje smo obradili u okviru ovoga serijala. Naš Osijek prikazali smo na što detaljniji, zanimljiviji, kreativniji i kvalitetniji način, shvativši da svaki njegov stanovnik ima za reći – zašto je baš i po čemu naselje u kojemu on živi posebno i što bi u njemu eventualno trebalo promijeniti.
Sve članke o osječkim kvartovima i prigradskim naseljima možete pročitati ovdje.
