Donji grad naseljavaju sve generacije, a u posljednje je vrijeme riječ o liječnicima koji tamo kupuju ili unajmljuju nekretnine zbog blizine bolnice, pa im automatski rastu cijene koje se kreću od 1500 do 2000 eura po kvadratu

Nastavljamo sa serijalom članaka pod krovnim nazivom ''Osječki kvartovi'' u kojemu svake druge nedjelje iznosimo karakteristike, odnosno prednosti i mane svake pojedine četvrti u gradu na Dravi. Mnogi među nama nerijetko požele odseliti ili otputovati negdje kako bi promijenili okolinu, a još uvijek ne poznajemo dovoljno dobro grad u kojemu živimo i sve ono što on zapravo nudi.

Sedmi je na redu Donji grad, istočna osječka četvrt koju mnogi nerijetko nazivaju ''gradom u gradu'' i ''DGO Republikom''.

Sadržaj se nastavlja...

Naselje istočno od Tvrđe prvi se put u povijesnim zapisima spominje 16. svibnja 1699. godine pod nazivom Inferior civitas, Inferior varos, Suburbium inferior, Unterstadt (njem. Donji grad), Perla i Donji grad. Status zasebne općine četvrt je dobila 1704. godine te je tijekom cijelog 18. stoljeća bila najbrojnija stanovništvom u gradu. Na Dan grada, odnosno 2. prosinca 1786. godine, ujedinili su se Donji grad, Gornji grad i Tvrđa.

''Već 1920-ih godina Donji grad imao je 11 tisuća stanovnika i bogat sportski život'', ističe rođeni Donjograđanin Domagoj Bubalo Domo (47).

Donjograđane toga vremena većinom su, osim Hrvata, činili Nijemci, Hercegovci, Mađari, Austrijanci i Srbi, a po zanimanju su bili obrtnici, vodeničari, lađari i ribari. Upravo su po njima imena dobile prve donjogradske ulice kao što su Lađarska, Mlinarska i Vodenička.

Poljoprivrednike koji su prodavali svoje urode na donjogradskoj tržnici prevozila je kompa koja je prestala prometovati 1970-ih godina. Stanovnicima Donjeg grada ona i danas nedostaje te ju smatraju dobrom poveznicom između lijeve obale Drave i svoje četvrti.

''Mi u svakom smislu gravitiramo prema Dravi – u njezinoj su nam blizini obje osnovne škole, vrtić i groblje. Ponovno prometovanje kompe zasigurno bi olakšalo i ubrzalo prijevoz stanovnicima Tvrđavice i Podravlja do njihovih radnih mjesta te škola i vrtića, dok sada moraju ići automobilom ili autobusom preko Tuđmanovog mosta, što im oduzme mnogo više vremena'', navodi Jadranka (59).

Kompa u Donjem gradu 1960-ih godina; IZVOR: Dario Ružić

U blizini kompe u 18. stoljeću sagrađena je kuća Axmann koju su davno zvali ''Na brijegu'' budući da je smještena na najvišem dijelu Osijeka. Na nju je postavljen top kako kola koja su prevozila pijesak ne bi lupala od kuću, a on je još i danas tamo.

Donjogradski top; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Među ostalim kultnim lokacijama četvrti Donjograđani se rado prisjećaju svojega Korza, nekadašnjeg kupališta u blizini Kožare, šetnice Kalvarije na mjestu današnjeg KBC-a Osijek kao prečice prema gradu religijskog značaja te legendarne Bukse kod današnjeg Dječjeg vrtića ''Mak'' kao okupljališta svih generacija.

Obitelj Pavlinek na donjogradskom Korzu; FOTO: Tomislav Pavlinek

Gospodarski razvoj Donjeg grada obilježile su brojne tvornice poput Analita, Šećerane, MIO Standarda i Kožare koje danas predstavljaju zapuštene prostore. Ugostiteljska su središta bila kultni restoran Bendek u blizini Saponije, slastičarnica ''Ambruš'' s ''najboljim krempitama sa šlagom u gradu'' te Ribarski u blizini ''Javora'' za noćne provode. Sportska su se druženja prakticirala na igralištu ''Đuro'' kod Obrtničke škole, dok se kulturni život odvijao u Kinu Slavija preko puta današnjeg DVD-a ''Donji grad''.

''Lokalni mangup Ike bio je zaljubljen u francusku glumicu Brigitte Bardot i kada god bi se u Kinu Slaviji projicirao film u kojemu je ona glumila, on bi kupio sve karte kako ju nitko ne bi mogao gledati, osim njega'', prepričava Domo.

Kino Slavija; FOTO: Screenshot/Youtube

Donji grad ponosi se i bogatom sakralnom baštinom, pa je tijekom 18. stoljeća tamo izgrađena jedna od najraskošnijih osječkih baroknih crkvi – Župa Preslavnog Imena Marijina. Druge su važne donjogradske sakralne građevine Kapelica Gospe Snježne na Trgu bana Josipa Jelačića, Pravoslavna crkva Uspenja Presvete Bogorodice i Kapelica Uzvišenja Svetoga Križa na jedinom donjogradskom groblju, čija izgradnja također datira iz 18. stoljeća. Dva stoljeća kasnije izgrađena je i židovska sinagoga, odnosno današnja Evanđeoska crkva Radosne vijesti.

Sakralni objekti u Donjem gradu; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

U blizini pak Kapele sv. Roka na raskrižju triju ulica te kod obnovljenog hitnog bolničkog prijema nalazi se najstarija kuća u Donjem gradu – kuća Kragujević (Mitrović) izgrađena 1760-ih godina. Do danas je zadržala svoj izvorni oblik slobodnostojeće prizemnice u baroknom stilu, a njezin je prostor bio dvonamjenski organiziran – za obrt i stanovanje. Zanimljivo je, također, za spomenuti kako se kuća nalazi na svojevrsnom baroknom trgu koji je nekada predstavljao središte Donjeg grada, pa bi mnogi Donjograđani voljeli da se odgovarajuće obnovi.

Barokni trg s kućom Kragujević (Mitrović), Kapelom sv. Roka i zavjetnim kipom; IZVOR: Domagoj Bubalo

''Duhovni otac Donjike bio je vlč. Stjepan Bulat. Osim što je iznimno utjecao na društveni život Donjeg grada, dao mi je ime. Budući da je moj otac volio nogomet, htio je da se zovem Marinjo po jednom nogometašu, ali velečasni je rekao da moram imati hrvatsko ime i zato se zovem Domagoj'', priča Domo.

Vlč. Stjepan Bulat; IZVOR: Domagoj Bubalo

Osim njega, jedna od najvećih donjogradskih legendi svakako je Dragutin Kolenc, Donjograđanima poznatiji kao Broko. Naime, riječ je o čovjeku koji je, zajedno sa svoja dva brata, spasio stotine ljudi od utapanja u Dravi koja je u to vrijeme bila iznimno opasna budući da šetnica nije bila uređena kao danas. Po njemu je nazvana popularna donjogradska pivnica pokraj Makedonke, ali brojni bi voljeli da mu se posvete spomenik ili trg.

Dragutin Kolenc Broko; IZVOR: Domagoj Bubalo

Danas je Donji grad peta četvrt po broju stanovnika u Osijeku kojih je nešto više od 11 tisuća. Donji grad je omeđen Nemetinom (istočno), rijekom Dravom (sjeverno) te Svačićevom ulicom (jugozapadno).

Najvažnija su donjogradska naselja Vijenac Murse, Vijenac Slavka Kolara i Vijenac Vlahe Bukovca. Na kraju četvrti nalazi se Zeleno polje koje također službeno pripada pod GČ Donji grad.

Donji grad iz zraka; FOTO: Davor Javorović/PIXSELL

Ipak, središte je donjogradskog života glavni trg koji nosi naziv po najpoznatijem hrvatskom banu Josipu Jelačiću. Na njemu se, uz spomenutu Kapelicu Gospe Snježne, nalaze tržnica, pekarnica, ljekarna, banke, pošta, obnovljeno dječje igralište, robna kuća, slastičarnica i Dječje kazalište Branka Mihaljevića.

Jelačićev trg; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Na lijevoj strani crkve smješteni su knjižnica, ambulanta i neobičan kip jajeta napuklog u dva dijela kao simbola ''mjesta rođenja'' Osijeka. Skulpturu je izradio kipar Slavomir Drinković te je 2009. godine postavljena na Jelačićev trg, a simbolizira grad nastao unutar nekadašnje Murse, od čega i dolazi izraz 'grad u gradu'.

Kip jajeta u dva dijela; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Donji grad naseljavaju sve generacije, a u posljednje je vrijeme riječ o liječnicima koji tamo kupuju ili unajmljuju nekretnine zbog blizine bolnice, pa im automatski rastu cijene koje se kreću od 1500 do 2000 eura po kvadratu.

Navedena je četvrt ponajprije pogodna za život obitelji s djecom. Osim što sadrži 13 dječjih igrališta, od kojih je najveće ono na Jelačićevu trgu, Donji grad se može pohvaliti dvjema osnovnim školama – OŠ Jagode Truhelke (jednom od najstarijih škola u gradu) i OŠ Ljudevita Gaja te dvama vrtićima – DV ''Mak'' i DV ''Jaglenac''. Srednje su škole Obrtnička, Ugostiteljsko-turistička, Medicinska te Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića.

''U Donjem gradu živim od 1988. godine. Prvo sam tu živjela s pokojnim roditeljima, a sada sa suprugom koji je rođeni Donjograđanin i dva sina kojima prenosimo ljubav prema svom kvartu'', naglašava Mila (44).

Dječja igrališta u Donjem gradu; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

Uz to što je pristupačan obiteljima, može se reći kako Donji grad postaje svojevrsni studentski centar. Uz Evanđeosko teološko veleučilište u Cvjetkovoj ulici, preko puta bolnice nalazi se sveučilišni Kampus s restoranom, kantinom, kafićem te studentskim domom i radijem. Među tamošnjim fakultetima ističu se FERIT, FAZOS, MEFOS, FOOZOS, GRAFOS i AUKOS, dok su neki još u izgradnji. U konačnici, na Campusu se organiziraju brojne manifestacije poput DC partyja i roštiljade.

''Inače izlazim na mjesta u blizini studentskog Kampusa, iako do Tvrđe kao središta noćnog života imam 15 minuta hoda. Zadovoljan sam životom u Donjem gradu te mislim da ću ostati u njemu i zaposliti se nakon završetka fakulteta'', smatra student Bruno (25), dodavši kako su kultna mjesta ispijanja kava u Donjem gradu Balote koje nisu prestale raditi čak ni za vrijeme Domovinskog rata, pivnica Broko, Donjogradska caffeteria i Mali princ. Dobri se ćevapi mogu pojesti u spomenutoj Makedonki i Lipovom hladu.

Odgojno-obrazovne ustanove u Donjem gradu; FOTO: Ivica Benić i Mirela Belaj/SiB.hr

Donji grad i dalje obiluje tvornicama poput Saponije, Belja, Karoline i Pivovare, pa u navedenoj četvrti vidljivo ima i brojnih poslovnih prilika. Umirovljenici se pak okupljaju u mjesnoj zajednici na Zelenom polju, a život u Donjem gradu pristupačan im je zbog blizine šetnice, ambulante i bolnice.

''Nemam ni potrebu ići u centar jer mi je u Donjem gradu sve nadohvat ruke. Ako poželim nešto kupiti, odem u robnu kuću, ako poželim prošetati, spustim se na Promenadu, ako poželim otići do centra, blizu je gradski prijevoz, a za liječničke preglede imam bolnicu i ambulantu do kojih mi treba deset minuta'', pojašnjava umirovljenica Jadranka.

Donjogradska šetnica; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Iako Donjem gradu nedostaje terena i igrališta, sportski se život odvija u najstarijem osječkom nogometnom klubu – NK Olimpiji koja je nedavno proslavila 100. obljetnicu postojanja. Stoljeće su djelovanja, između ostaloga, proslavili s brojnim simpatizerima, premijerom filma ''Olimpija – prvih 100'' Josipa Grizbahera te koncertom donjogradskih glazbenika na čelu s Igorom Delačem. Utakmice su se igrale sa Slavenom Belupom, HNK Vukovarom i NK Osijekom, a sve je završilo nedavno održanom svečanom akademijom u Dječjem kazalištu.

''Olimpija je oduvijek bila i zauvijek će biti simbol Donjeg grada. Mnogi su Donjograđani svoje prve nogometne korake napravili kod nas, a za nas su igrala i brojna poznata imena koja su poslije došla do reprezentacije te europske nogometne scene'', navodi Mario Iličić, predsjednik NK Olimpije.

Igralište NK Olimpije; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Od ostalih važnih donjogradskih društava ističu se DVD ''Donji grad'' koje će nagodinu proslaviti 150 godina djelovanja te Izviđački klub ''Javor'' koji je počeo djelovati 2001., iako tradicija izviđaštva u spomenutoj četvrti broji više od 60 godina budući da je, prije ''Javora'', u Donjem gradu postojao izviđački odred ''Bratstvo i jedinstvo''.

>>> Osječki kvartovi [KARTA] <<<

Među nedavno završenim radovima u Donjem gradu potpredsjednik Gradske četvrti Donji grad Igor Noskov spominje obnovu Cvjetkove ulice i dječjeg igrališta na Jelačićevu trgu koje sada obuhvaća površinu od gotovo 1300 m². Svi su napori trenutno usmjereni prema spajanju donjogradske šetnice s onom u Gornjem gradu koja će voditi sve do Višnjevca i tako predstavljati najdužu europsku promenadu od 12 kilometara.

Fotogalerija

Donjograđani bi, osim početka ponovnog prometovanja kompe, voljeli da se sagradi pješački most u blizini Kožare koji bi također omogućio lakši i brži protok ljudi s lijeve na desnu obalu Drave i obrnuto. Kožara bi se, prema njima, mogla prenamijeniti u sportsku dvoranu ili prostor za razna okupljanja i rad udruga, dok bi se sportski tereni mogli napraviti u bolničkom parku.

''Potrebno je poraditi na sportskoj infrastrukturi za mlade jer u tom segmentu zaostajemo za ostatkom grada, iako je i to obnovom igrališta na Olimpiji krenulo na bolje. Posebno sam, stoga, ponosan na mlađe generacije te njihov lokalpatriotizam i ljubav prema NK Osijeku. Trenutno imamo zasigurno najveću bazu aktivnih navijača NK Osijeka u gradu koja svakodnevno postaje sve brojnija'', smatra Grgur Vasilj Grga (36).

Kožara; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Među manifestacijama ističu se obilježavanje Dana Gradske četvrti 12. rujna (Preslavno Ime Marijino) crkvenim godom koje je prošle godine po prvi puta trajalo više dana. Stanovnici Donjeg grada voljeli bi da se u njihovoj četvrti još organiziraju događanja poput koncerata za djecu i mlade na otvorenom, kina pod zvijezdama, Adventa i Osječke ljetne noći.

U konačnici, Donji grad je prva osječka četvrt smještena u knjige, glazbu i film, što dovoljno govori o njezinoj posebnosti. Uz djela kao što su ''Zlatni danci'' Jagode Truhelke, ''Osječka slikovnica'' Drage Hedla, ''Kraljica noći'' Josipa Cvenića i ''Unterstadt'' Ivane Šojat te skladbe kao što su ''D.G.O.'' Daneta Magdića, ''Unterstadt'' Mije Rebe te ''DGO Republika'' nekadašnjeg srednjoškolskog benda Nevermind, Hrvoje Petrović snimio je film o Donjem gradu u tri dijela.

''Inspiracija za filmove je došla iz serijala 'Kvart priča' na proljeće 2020. godine, gdje autor u desetak minuta s domaćinom predstavlja određeni zagrebački kvart. Filmovi su se od prvog prikazivanja, odnosno od ožujka 2022. do danas prikazali oko trideset puta na različitim osječkim lokacijama. Dakle, projekcija obično bude jedanput mjesečno, a nekad i više. Posljednji je put prikazan treći dio filma prije dva dana u Barcelona pubu, dok je nova projekcija najavljena za 1. ožujak na FFOS-u. Što se tiče odaziva, on varira, no najvažnije je da se većini sviđa i da kod mnogih teme filma bude uspomene na neka sretnija vremena njihovih života'', zaključuje Petrović.

Donji grad je sedmi u nizu kvartova koje smo obradili u okviru ovoga serijala. Naš Osijek prikazujemo na što detaljniji, zanimljiviji, kreativniji i kvalitetniji način jer shvaćamo da svaki njegov stanovnik ima za reći – zašto je baš i po čemu osječki kvart u kojemu on živi poseban i što bi u njemu eventualno trebalo promijeniti.

Ako i vi želite pridonijeti serijalu s bilo kakvom pričom o svom kvartu koju smatrate važnom, javite nam se na e-mail adresu: [email protected] i pratite nas jer već za dva tjedna pišemo o Industrijskoj četvrti!