Na njihove hitove kao što su ''Farmersko srce'', ''Zaboravi'' i ''Puška ne ubija ljude'' reagira publika svih uzrasta – od tinejdžera koji tek kreću otkrivati glazbenu scenu, pa sve do 60-godišnjaka kojima je punk-rock glazba u kostima

Davke (gitarist), Buda (gitarist), Bubi (bubnjar), Igić (basist) i Koca (vokal) članovi su legendarnog benda Debeli Precjednik koji već više od 30 godina vlada osječkom punk-rock scenom.

Sastav se okupio na Vijencu Ivana Meštrovića (koji Osječani i dalje zovu VBK) u poslijeratnom vremenu u kojemu je utočište mnogima predstavljala glazba.

Sadržaj se nastavlja...

''Našlo se prvo dva, pa tri, pa četiri te, u konačnici, pet prijatelja i ujedno glazbenih fanatika, iako se nikada nismo službeno glazbeno školovali. Bavili smo se hrpom toga, ali uvijek smo bili vezani uz glazbu. Uzmite u kontekst i vrijeme u kojemu smo odrastali bez roditelja koji jesu bili brižni, ali imali su bitnijih poslova i naselje koje je bilo takvo kakvo je bilo. Mogu, stoga, slobodno reći kako nam je glazba spasila život. Nismo se mi bavili njome, nego ona nama te smo joj vječni dužnici. Zaljubili smo se u nju i znali da moramo svirati, a što i kako, to nismo znali. Imali smo samo veliku i ludu želju, neki pozitivan 'drive' i zajedništvo'', govori za SiB.hr Tin Kovačić Koca.

Budući da su u to vrijeme slušali hardcore punk bendove kao što su Bad Religion, Bad Brains i Dead Kennedys, uvidjeli su kako su sva njihova imena istovremeno provokativna i duhovita. Na tom su tragu dali naziv i svom sastavu.

''Dvoumili smo se između nekoliko imena. Jedno smo vrijeme čak htjeli biti Bad Tuđmans prema tadašnjem predsjedniku Republike Franji Tuđmanu, ali onda se dogodio taj prvi koncert 27. siječnja 1994. godine na Sjenjaku i ljudi su nas upamtili kao Debelog Precjednika. Na kraju možda i nismo napravili loš potez jer je ime uistinu upečatljivo'', navodi Koca.

FOTO: Debeli Precjednik/Privatna arhiva

Svoje probe i dalje imaju u Atomcu, prostoru na VBK koji je tijekom rata predstavljao atomsko sklonište, dok je danas mjesto svirki 15-ak bendova iz Osijeka i okolice.

''Uz blagoslov Grada, načinili smo mali inkubator u kojemu se danas okupljaju bendovi raznih žanrova. Za razliku od 1993. godine tijekom koje je prostor bio izgoren, danas izgleda kao hotel s pet zvjezdica namijenjen sastavima koji žele svirati, raditi i stvarati. Atomac je naša maternica, utočište i nukleus iz kojega proizlaze krasne ideje'', ističe Koca.

FOTO: Samir Kurtagić

Upravo po Atomcu nazvali su i svoj posljednji album izdan prošle godine. Koca dodaje kako uvijek zadnji album smatraju najboljim, no prisjeća se zanimljivog načina na koji je nastao, a potom i bio ispromoviran njihov prvi demo ''Ti budan sanjaš''.

''Provalili smo u školu i ukrali više od 150 kaseta s kojih smo otrgnuli naljepnice i nalijepili svoje. Slali smo ih potom u sve moguće fanzine i organizacije te su nas odjednom počeli pozivati da nastupamo u okolnim gradovima i zemljama. Sami smo se 'probijali' i vratilo nam se stostruko'', uočava Koca.

FOTO: Debeli Precjednik/Privatna arhiva

Uz sudjelovanje na brojnim festivalima kao što su Pannonian Challenge, EXIT, Ferragosto JAM, Monteparadiso, Dirty Old i Punk Rock Holiday, 1995. godine njihove su pjesme izašle na kompilaciji ''Prvi korak'' u kojoj je sudjelovalo još nekoliko hrvatskih i srbijanskih bendova. Tako su postali prvi nacionalni glazbeni sastav koji je nakon rata zasvirao u Srbiji. Osim toga, održali su i nekoliko velikih europskih turneja po državama poput Francuske, Češke, Njemačke i Norveške.

''To zvuči fancy, ali dođeš u Düsseldorf i sviraš u prostoru pred šestero ljudi. Međutim, u Norveškoj zasviraš pred više od stotinu ljudi u kafiću veličine Barce, pa to bude dobra stvar. Da budem iskren, više volimo male, zadimljene, bučne, krvave i klupske svirke, nego festivale. U konačnici, super je što si na cesti sa četiri najbolja prijatelja, radiš ono što voliš i vidiš malo svijeta. Trenutci kada se nas petorica vozimo u autu i idemo na nastup možda su mi i bolji od same svirke. Imamo ludu sreću da nismo bend sastavljen na audicijama, nego je u njemu zaista pet prijatelja koji uživaju u međusobnom društvu, poštuju se, umiru od smijeha i smatraju jedni druge inteligentnim. To je, uvjetno rečeno, možda i tajna našeg uspjeha i dugotrajnog opstanka, kao i ta naša iskrenost jer ne možemo lagati'', naglašava Koca.

Na putovanjima su, stoga, doživjeli mnogo zanimljivih, pa i neugodnih situacija. Jedna se od njih dogodila davne 2002. godine kada je nizozemska nevladina udruga organizirala turneju u sklopu koje su nastupali srbijanski Six Pack, bošnjački Revolt i hrvatski Debeli Precjednik.

''Bila je to sjajna turneja ispunjena zajedništvom, a čak su nam bile plaćene i dnevnice, što je bilo neobično jer se obično sviralo bez ikakve zarade. Nakon posljednjeg koncerta u Zenici, shvatili smo da mi je ukradena torba u kojoj su se nalazili sav zarađeni novac i svi dokumenti, a morali smo se vratiti u Hrvatsku. Upoznali smo čovjeka koji se predstavio kao lažni pripadnik UNPROFOR-a i ponudio nam prijevoz preko granice u svom obojenom automobilu. U tolikoj nemoći i očaju, pristali smo na to i poslagali se u vozilo poput sardina. On nas je prekrio ceradom i protuzakonito, ali bez problema prevezao preko granice. Tako smo bili izbjeglice u vlastitoj zemlji, no i u tim smo trenutcima pokazali zajedništvo. Kasnije su mi javili da je moj pasoš, čiji je izgled bio izmijenjen, pronađen, što je ukazivalo na namjeru da ga se proda zbog njegove tadašnje velike vrijednosti. Sada mi je to smiješno, ali tada je bilo zastrašujuće'', prepričava Koca.

FOTO: Debeli Precjednik/Privatna arhiva

Nakon 30 godina, Debeli Precjednik i dalje žari i pali osječkom punk-rock scenom s jednakom strašću i ljubavlju. Na njihove hitove kao što su ''Farmersko srce'', ''Zaboravi'' i ''Puška ne ubija ljude'' reagira publika svih uzrasta – od tinejdžera koji tek kreću otkrivati glazbenu scenu, pa sve do 60-godišnjaka kojima je punk-rock glazba u kostima. Također, uz njihovu pjesmu ''Legica'' igrači NK Osijeka izlaze svaku utakmicu na novi stadion na Pampasu.

O kvaliteti njihovog glazbenog stvaralaštva govori i činjenica kako je bend 2007. godine dobio Zlatnu kooglu za najbolji hrvatski glazbeni sastav.

''Ovo će zvučati kao klišej, ali najveća nam je nagrada to kada netko plati ulaznicu za naš nastup i pjeva naše pjesme. Neizmjerno smo zahvalni svakom čovjeku koji dođe na naš koncert. Mi nemamo puno fanova, ali su naši fanovi hardcore i baš nas vole, pa se zato trudimo da nam publika bude što zadovoljnija i ispunjenija'', napominje Koca.

Glazbeni su im uzori različiti budući da svakog člana benda zanima drugi žanr. Međutim, Koca ističe sastave kao što su The Exploited i Slayer, dok su im na domaćoj i regionalnoj glazbenoj sceni suborci FNC Diverzant, Kymera, Atheist Rap i Gužva u 16-ercu koja je nastala svega nekoliko mjeseci prije njih.

Također, Koca je već surađivao s određenim glazbenicima, pri čemu spominje pjesmu ''Killing words'' Tea Breaka i ''Lost boyz'' Projecta Mofa. Trenutno pak stvara glazbu i sa zagrebačkim Ermanosom, tribute bendom Ramonesa s kojim će u ožujku nastupiti u glavnom hrvatskom gradu, a potom i u Osijeku.

''U gradu na Dravi ima mnogo punk-rock bendova. Ne volim kada ljudi kažu da se ništa ne događa i da je sve trulo jer to nije istina. Na posljednjem smo koncertu prošle godine u Epicu, kojim smo obilježili 30 godina postojanja, dočekali 800 ljudi, iako unutra stane 400. Imaš veliku obljetnicu i novi album te pomisliš kako će na koncert doći svega par ljudi, a još nastupaš i u svom gradu i misliš kako će se svi pitati gdje si bio i što si radio. Međutim, dogodilo se upravo suprotno – grad nam je vratio toliko da ne mogu biti sretniji i vladala je najpozitivnija moguća atmosfera'', opisuje Koca te dodaje kako je jednaki odaziv bio i u zagrebačkom Vintage Industrial Baru.

Ipak, napominje kako članovi benda ne žive od glazbe – Koca je pravnik i radi kao novinar, Davke je odvjetnik, Buda prokurist, Igić teolog koji radi kao organizator dimnjačara, a Bubi agronom koji prodaje glazbenu opremu. Na pitanje kako potaknuti mlade na to da počnu slušati punk, odgovara kako bi trebali slušati ono što im srce kaže, što nije nužno vezano uz tu vrstu glazbe. O budućnosti benda pak ne razmišlja mnogo, već se usmjerava prema sadašnjosti.

''Sljedeći nam je nastup 13. travnja u Ljubljani, u lipnju smo u Šibeniku, a uskoro planiramo i koncert u Osijeku te možda jedno veliko i simpatično glazbeno iznenađenje koje bi se moglo realizirati u suradnji s bratskim bendom. Radimo nove pjesme, uživamo u prijateljskoj glazbi i nemamo neke lude ambicije i planove, kao što nikada i nismo. Koliko je scena vratila nama, toliko smo i mi njoj i zahvalni smo na tome jer scena odgaja i djecu koja kroz glazbu imaju priliku pametno razmišljati, stoga je čast i odgovornost biti dio nje'', zaključuje Koca.

FOTO: Debeli Precjednik/Privatna arhiva

Iako su prošli kroz brojne izazove, prijateljstvo, iskrenost u onome što rade i ljubav prema glazbi obilježavaju članove ovog kultnog benda već tri desetljeća. Njihova strast i posvećenost čine ih ne samo glazbenicima, već i simbolima autentičnosti i zajedništva unutar osječke punk-rock, ali i cjelokupne hrvatske glazbene scene.