Tek nešto više od dvadeset godina nakon rušenja Radnjaka, točnije 2002. godine počela se planirati izgradnja današnjeg Eurodoma

Na prostoru današnjeg Eurodoma koji se nalazi između Vukovarske i Trpimirove ulice, nekada je bio Radnički dom iliti Radnjak koji je sredinom prošlog stoljeća predstavljao kultno mjesto brojnih manifestacija i izlazaka ne samo za Osječane, nego i za stanovnike cijele istočne regije.

Prije njega, na navedenom se mjestu nalazilo javno stratište s vješalima te kameno raspelo oko kojega se krajem 18. stoljeća naknadno sagradila Kapelica Kamenitog križa. Kapelica je prebačena u Konzervatorski odjel u Osijeku, gdje je i obnovljena, a potom prebačena na lokaciju preko puta današnjeg Eurodoma.

Sadržaj se nastavlja...

Atraktivnost i neobičnost toga mjesta privukle su pozornost Nijemcima koji su sredinom prošloga stoljeća sve više naseljavali grad. Tako su na mjestu kapelice 27. listopada 1941. godine počeli graditi veliku i reprezentativnu zgradu koja se prvotno nazivala Njemačkim domom.

Njegova je gradnja dovršena nakon Drugog svjetskog rata, a financirao ju je, između ostalih, čak i Adolf Hitler. Kao autor građevine u literaturi se navodi Albert Speer, ministar naoružanja u nacističkoj Njemačkoj, iako podatci o arhitektu nisu posve poznati.

Njemački je dom bio jedan od najboljih primjera fašističke arhitekture u Hrvatskoj, a osim što je predstavljao radni prostor, u njemu se nalazila poprilično velika dvorana za održavanje koncerata, plesnjaka i modnih revija. Zbog toga se navedena građevina može smatrati i prvom osječkom koncertnom dvoranom.

Izgradnja Radničkog doma; IZVOR: Facebook/Dario Ružić

''Malo se podsjetimo na zbivanja u Radnjaku u kojemu su se prikazivali premijerni filmovi, šetuckale dugonoge manekenke na prvim modnim revijama te održavali boks-mečevi, prvi fliperi, plesna škola gospođe T., pjesničke večeri, gitarijade, 'miniteatar' na okruglim daskama i nedjeljni plesovi. U 'Plavom podrumu' posluživalo se najbolje kuhano vino u gradu, a petkom bakalar koji je spremao Jure Mladić. S vremenom se, nažalost, Radnjak bio 'ofucao' te polako pretvarao u salon namještaja, izložbeni prostor godišnjih sajmova i izložbe pasa'', napisao je osječki novinar Drago Hedl u svojoj knjizi 'Osječka slikovnica'.

Osnivanjem Jugoslavije, zgrada je promijenila naziv u Radnički dom koji je građanima koristio sve do 1981. godine kada je nepotrebno miniran, i to više od dvjema tisućama mina, što je najveća količina utrošenih mina ikada na europsku zgradu tih dimenzija. Tim je činom porušen jedan od najvrijednijih objekata moderne arhitekture u gradu na Dravi, ali je uništena i urbanistička matrica grada Osijeka.

Trenutak rušenja Radničkog doma; IZVOR: Facebook/Prijatelji o Osijeku

Pretpostavlja se kako su njegovo rušenje potaknuli ideološki motivi, odnosno prisutnost nacističkih simbola na zgradi koji su, doduše, odmah poslije rata bili uklonjeni. Dugo se vremena razmišljalo o izgradnji kazališno-glazbene dvorane na tom mjestu, no ta ideja nikada nije ugledala svjetlo dana.

Tek nešto više od dvadeset godina nakon rušenja Radnjaka, točnije 2002. godine počela se planirati izgradnja današnjeg Eurodoma koji je na neki način trebao vratiti nekadašnji sjaj i značaj toga vremena i prostora. Uistinu, današnji se poslovno-trgovački centar prostire na 85 tisuća kvadratnih metara i mjesto je koje sve više odiše životom budući da je na frekventnoj lokaciji i njegove prostore unajmljuju brojne tvrtke.

Eurodom danas; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Međutim, mnogi Osječani nikada nisu prežalili, a ni zaboravili rušenje Radnjaka koji je u danima njihove mladosti predstavljao epicentar kulturnih i društvenih zbivanja u gradu na Dravi. Dok se danas na tom mjestu prostire Eurodom, sjena prošlosti i dalje podsjeća na izgubljenu baštinu, ali također otvara vrata novim mogućnostima i životu u sve modernijem Osijeku.