Svojim je meandrima Knifer ostavio duboki pečat koji će trajati generacijama, potičući nas na to da i mi istražujemo nove horizonte izražavanja

Osim što je danas Noć knjige, obilježava se i 100. obljetnica rođenja hrvatskog slikara i jednoga od najznačajnijih nacionalnih umjetnika Julija Knifera.

Knifer je rođen prije točno stotinu godina u Osijeku kao sin oca Ljubomira koji je radio kao stručnjak za metalne konstrukcije u OLT-u te majke Marije r. Vidaković, po struci daktilografkinje. Obitelj je stanovala u tzv. novom dijelu Osijeka, odnosno između Tvrđe i Donjeg grada. Godine 1927. rodio mu se i brat Drago koji je umro 1987.

Sadržaj se nastavlja...

U djetinjstvu, Knifer je volio provoditi vrijeme u kazalištu i za knjigom, ali i proučavajući slikarske konstrukcije. Godine 1944. završio je Mušku realnu gimnaziju, nakon koje je upisao zagrebački studij prava na kojemu se nije dugo zadržao. Iako u početku nije bio njezin student, redovito je posjećivao tamošnju Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj je, uz dozvolu profesora, marljivo crtao te se jedno vrijeme bavio i kiparstvom.

Godine 1950. upisao je Akademiju i nastavio svakodnevno crtati autoportrete olovkom na papiru, što je prvotno radio radi usavršavanja tehnike, a kasnije zbog pronalaženja dubljeg smisla u takvoj vrsti umjetnosti. Tadašnji su mu slikarski uzori bili Piero della Fransesca, Paolo Uccello, Frans Hals i Paul Cezanne.

Šest godina nakon diplomirao je na spomenutoj instituciji u klasi Đure Tiljaka s najvišom ocjenom, zahvaljujući čemu je dobio priliku otputovati u Pariz i susresti se s radovima Picassa, Grisa i Mondriana. U tom razdoblju nastale su i njegove prve slike obilježene dvodimenzionalnošću, dok je 1958. godine organizirana i njegova prva samostalna izložba u Salonu ULUH u Zagrebu.

FOTO: Duško Marušić/PIXSELL

Krajem pedesetih godina Knifer je suosnovao hrvatsku umjetničku skupinu ''Gorgona'' koja je zagovarala nekonvencionalne oblike likovnog izražavanja te težila razvijanju novog umjetničkog senzibiliteta. Potaknut time, početkom šezdesetih godina krenuo je slikati meandre na kojima je ostao cijeli život. Izveo ih je u bezbroj varijanti i u različitim tehnikama – od olovke, preko ulja na platnu, pa sve do kolaža i murala postavljenih diljem svijeta.

Godine 1961. sudjelovao je tako na prvom postavu ''Novih tendencija'' u Zagrebu, dok je 70-ih godina otišao na bijenale u Sao Paulo te na Venecijansko bijenale. Od sredine 1970-ih, živio je i izlagao uglavnom u Njemačkoj i Francuskoj. Početkom novog tisućljeća proglašen je počasnim građaninom Osijeka i dobitnikom Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, dok je jedan od najpoznatijih hrvatskih povjesničara umjetnosti Zvonko Maković izdao i dvije monografije o njegovom radu.

FOTO: Slavko Midžor/PIXSELL

Knifer je umro 7. prosinca 2004. godine, ostavivši iza sebe svoju jedinicu, danas 52-godišnju kćerku Anu koju je dobio s profesoricom hrvatskog jezika Nadom r. Mećavom s kojom je bio u braku 40 godina. U intervjuu za Pogledaj.to Ana koja radi kao novinarka izjavila je kako se u slobodno vrijeme družio s obitelji, išao na tržnicu te strastveno pratio nogomet.

Povodom 100. obljetnice njegova rođenja, nedavno je osvanuo mural na stambenoj zgradi u centru Osijeka koji je izradio Chez 186, jedan od najpoznatijih domaćih grafiti umjetnika rodom iz Slavonije.

Fotogalerija

Obilježavajući 100. godišnjicu Kniferova rođenja, shvaćamo kako njegovo umjetničko nasljeđe ostaje neizbrisivo u povijesti hrvatske, ali i svjetske umjetnosti. Svojim je meandrima Knifer ostavio duboki pečat koji će trajati generacijama, potičući nas na to da i mi istražujemo nove horizonte izražavanja. U konačnici, njegova strast prema umjetnosti ostaje vječna inspiracija te podsjetnik na snagu i dubinu ljudske kreativnosti.