Učinimo da nam svakim danom vlada takav ugođaj, ali onaj koji nije vezan uz borove i božićne ukrase koji bliješte, šareni su i čine nas sretnima, posebno ako smo njima mjesec dana ranije okitili svoj dom

Većina ljudi voli Božić. Činjenica je da je božićno doba slavljeničko razdoblje koje donosi mir, sreću i veselje u naša srca i domove. Sretniji smo i radosniji. Možda zato što napokon jedemo pečenku. Možda zato što, barem tih nekoliko dana tijekom praznika, imamo priliku biti sa svojom obitelji na okupu i u zajedništvu. Možda zato što je pao prvi snijeg. Ili zato što volimo kititi bor i ukrašavati kuću svime što bliješti i što je šareno.

Istraživanja pokazuju da su ljudi koji okite svoj dom božićnim ukrasima mjesec dana ranije sretniji od onih koji to učine nekoliko dana prije ili pak tradicionalno na Badnjak. Međutim, ja smatram da se razlozi za sreću kriju u drugim stvarima.

Sadržaj se nastavlja...

Na Božić radimo sve što inače ne radimo. Na Božić oprostit ćemo mami, tetki, stricu, susjedu ili kolegici koju smo upoznali prije dva dana što nas ispituje kada ćemo se udati ili kada mislimo završiti fakultet. Taj ćemo dan prešutjeti da nam to zapravo smeta. Dapače, čak ćemo ih pokušati i razumjeti pa im možda lijepo i smjelo odgovoriti na to pitanje. Nećemo se buniti jer – Božić je i to se na Božić ne radi.

Na Božić stavit ćemo probleme pod tepih te se nasmiješenih lica i punih želuca praviti da je sve u redu. Bit ćemo zahvalni na punom stolu, obilju i obitelji koja sjedi s nama za istim i glumit ćemo da nas ne boli to što nam vladajući rade i u kakvoj državi živimo. Tko ih šiša! (Ipak, nećemo se baš tako izraziti jer – Božić je, pa ćemo pronaći prikladniji izraz.)

Pred Božić otići ćemo na ispovijed, izreći svećeniku sve svoje grijehe i jedva čekati izaći iz ispovjedaonice, ali to, naravno, nećemo reći. Na Badnju ćemo večer nešto prije ponoći odjenuti svečane kapute, uzeti mamu, tatu, prijatelja ili partnera pod ruku i otići s njima na ponoćku, iako smo crkvu posjetili možda prošle godine u ovom razdoblju, a ako i tada. Neće nam to biti problem jer – Božić je i na Božić nam ništa ne bi trebalo predstavljati problem. Uostalom, ponoćka se snima i daje ti mogućnost da budeš viđen i na televiziji, a ne samo u crkvi pred rodbinom i prijateljima.

FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Na Božić bit ćemo puni dobrote prema svakom susjedu koji nas ne pozdravi, okrene glavu od nas ili nas krivo pogleda. Bit ćemo uljudni i nećemo mu zamjeriti, ali svakako ćemo se duboko u sebi pitati kako to da se može tako ponašati prema nama, a Božić je. Ipak, kasnije ćemo mu pokucati na vrata i velikodušno ga ponuditi kolačima. Jer – Božić je i baš smo ispekli kolače koje ne možemo sami pojesti, pa tražimo nekoga da nam pomogne u tome.

Na Božić još ćemo malo opraštati ne samo mami, tetki, susjedu, stricu ili kolegici, nego i svima oko sebe. Oprostit ćemo svakome tko nas je povrijedio tijekom prethodne godine. Oprostit ćemo prijateljici što nas nije nazvala godinu dana, a eto, sad se na Božić sjetila javiti ili smo se čak mi sjetili javiti njoj. Oprostit ćemo bivšem partneru što nas je povrijedio. Na Božić pričat ćemo kako je radio najbolje što je znao, iako smo ga sve ostale dane vrijeđali s legicama na kavi. Pričat ćemo sve najbolje o njemu, kao i o svakoj desetoj osobi. Jer – Božić je i na Božić se oprašta i razumije.

Na Božić darivat ćemo darove onima koji nemaju. Beskućnika koji prosi i kojega inače nazivamo pijancem ponudit ćemo jednim od spomenutih kolača koji ćemo u hodu jesti dok smrznuti budemo hodali prema kafiću na pivo. Jer – Božić je i treba pomoći onima koji nemaju.

FOTO: Ivica Benić/SiB.hr

Samo i isključivo na Božić, radit ćemo sve što inače ne radimo. Nismo li onda, prije svega, licemjerni i neiskreni? I to upravo na taj dan?

Na Božić bit ćemo dobri, pošteni i fini. Prije ručka, otići ćemo još jedanput na misu. Dobro ćemo se, potom, najesti i napiti u krugu obitelji, a kasnije družiti i odmarati. Tek nakon Božića i, naravno, svih ostalih blagdana ide ostalo. Nakon Božića vratit ćemo se u staru kolotečinu ogovaranja drugih, nerazumijevanja ljudi oko sebe, pa i glumljenja žrtve. Više nećemo opraštati mami, tetki, stricu, susjedu ili kolegici koju ćemo tada poznavati već mjesec dana, nego ćemo im ili reći ono što ih ide, ili prešutjeti, dok će nam pogledi sve govoriti. Svakako nam neće pasti napamet da im na to pitanje lijepo i smjelo odgovorimo kao što smo to učinili na Božić. Tada je bio Božić, a sada više neće biti. Sada će biti samo običan ponedjeljak, srijeda ili petak kada ćemo biti umorni i neće nam se dati raspravljati.

Nakon Božića više nećemo stavljati probleme pod tepih, nego ćemo ih otvoreno, jasno i pomalo grubo iznositi u razgovorima. Kada nas baka bude pitala zašto smo na Božić išli na ponoćku, a sada više ne idemo u crkvu, odgovorit ćemo da je to bilo zbog tradicije ili zato što nas je ona natjerala na to.

Nakon Božića nećemo pozdraviti nijednog susjeda koji nije nas pozdravio, iako je on stariji. Dapače, očekivat ćemo da on to učini prvi. Također, neće nam pasti napamet da ga ponudimo kolačima ili bilo čim drugim. Izgovor će nam biti da kolača nema jer nije Božić, ali i to da je susjed nekulturan. Nastavit ćemo po kavama vrijeđati bivšeg partnera, kao i svaku desetu osobu koja nas je povrijedila. Pokraj beskućnika proći ćemo bez zaustavljanja jer ćemo žuriti na pivo.

Gdje prestaje naše licemjerje? I do kada će trajati? Zašto ne bismo širili ljubav i pozitivu stalno, a ne samo na Božić?

Fotogalerija

Većina ljudi voli Božić. Božićni ugođaj, kažu, pozitivno djeluje na čovjeka. Učinimo da nam svakim danom vlada takav ugođaj, ali onaj koji nije vezan uz borove i božićne ukrase koji bliješte, šareni su i čine nas sretnima, posebno ako smo njima mjesec dana ranije okitili svoj dom. Okitimo dom sada – iskrenošću, dobrotom i ljubavlju. Prestanimo tražiti sreću u onom izvanjskom i počnimo je tražiti prvenstveno u sebi. Budimo ljudi 365 dana u godini, a ne samo na Božić. Na kraju krajeva, to želi i Onaj zbog kojega Božić i slavimo.

 

Tekst je izvorno objavljen na poveznici.