Osim na Trgu, tržnica se protezala Strossmayerovom, Županijskom, Ulicom Hrvatske Republike i Kolodvorskom ulicom

Premda se mali broj hrvatskih gradova može pohvaliti tako dugom tradicijom organiziranog rada tržnica, Osijek je već u 12. stoljeću, zbog nastanka na prirodnom prometnom čvorištu, predstavljao veliko trgovište u kojemu su se održavali sajmovi.

Za vrijeme Turaka, tržnica je bila smještena na Panađuru, drvenoj palači koja je bila uređena kao šahovska ploča sa stotinu dućana. Krajem 17. stoljeća na Glavni se trg (današnji Trg Ante Starčevića) pak smjestila Glavna pijaca. Već je tada imala trokutasti oblik te je bila istaracana turskom kaldrmom, a na njoj redala su se kola s obrtničkom robom i živežnim namirnicama.

Sadržaj se nastavlja...

Osim na Trgu, tržnica se protezala Strossmayerovom, Županijskom, Ulicom Hrvatske Republike i Kolodvorskom ulicom. Preprodaja je roba bila strogo zabranjena, ali tzv. ''fračlerice'' otkupljivale su ju po niskim cijenama, sačekujući seljake i mameći ih u obližnje gostionice prije ulaska u grad.

Tijekom 18. stoljeća roba se prodavala i na obali od Tvrđe do donjogradske Kalvarije koja se zvala Sušara. Tu su u vrijeme ribolova danonoćno gorjele vatre, uz koje se riba čistila, rezala, solila i sušila te od koje su se pravili i prodavali osječki riblji specijaliteti kao što su trakanac (šaran isječen na trake) i loparac (riba isječena niz leđa).

Na mjestu današnjeg Perivoja kralja Petra Krešimira IV., u 19. stoljeću nalazilo se sajmište. Na području pak Zrinjevca nekada je bilo Vašarište koje je 1914. godine pretvoreno u gradski perivoj, a Gundulićeva se ulica zvala Sajmišna ili Vašarišna.

Nekadašnja Županijska ulica; IZVOR: Fotografije sa starih razglednica – Udruga prijatelja grada Osijeka/Dario Ružić

Donjogradska se pak tržnica do Drugog svjetskog rata nalazila pred današnjom Evangelističkom crkvom s jednim redom klupa. Nije bilo potrebe za većom jer su Donjograđani većinom posjedovali svoje vrtove.

Na današnjem Trgu Ljudevita Gaja bilo je Gradsko vašarište, a budući da se tada na njemu najviše trgovalo žitaricama, 1895. dobio je ime Žitni trg, dok mu je današnji naziv dan 1909. godine u čast 100. obljetnice rođenja hrvatskog preporoditelja Ljudevita Gaja. Ulazni dio sajma činili su pak objekti koje su izgradili Ante Slaviček i Ivan Suchanka.

Tržnica na Gajevom trgu u prošlosti; IZVOR: Fotografije sa starih razglednica – Udruga prijatelja grada Osijeka/Dario Dimitrić

Upravna zgrada tvrtke na Trgu Ljudevita Gaja 5, jedina koja od svih objekata u vlasništvu tržnice ima status kulturne baštine, izgrađena je u doba secesije te ju je projektirao Wilhelm Carl Hofbauer. Rješenjem Narodnog odbora Općine Osijek, 6. prosinca 1962. godine dodijeljena je novoosnovanoj Upravi tržišta. Vezano uz datum osnivanja koji pada na blagdan sv. Nikole, taj je dan odabran kao Dan osječke tržnice.

Nadstrešnica koja Trgu i tržnici u Gornjem gradu daje prepoznatljivu vizuru izgrađena je 2004., dok su objekti u Donjem gradu na Trgu bana Josipa Jelačića najnovijeg datuma – izgrađeni 2010. godine.

Nekadašnja tržnica na Glavnom trgu; IZVOR: Dario Ružić

Osječka tržnica tako već više od šest desetljeća predstavlja prostor na kojemu se prodaje i kupuje svježa roba, uključujući voće i povrće iz obližnjih voćnjaka, povrtnjaka, vrtova i plastenika, meso uzgojeno u vlastitim oborima te ostale proizvode nastale na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima našeg ravničarskog podneblja.