Stariji Osječani s nostalgijom se prisjećaju vremena u kojima su visoki nanosi snijega oblikovali zimske idile, dok pripadnici mlađe generacije gotovo i nemaju priliku doživljavati takve radosti, barem ne na ovim područjima

Snijeg je ovih dana zabijelio ulice grada na Dravi, a zbog niskih se temperatura dugo zadržava na površini. Međutim, mnogi govore da navedena padalina više nije kao što je to nekada bila, a pripadnici mlađe generacije neke velike snjegove nisu ni doživjeli.

Podsjetimo, najviše je snijega ikada u Osijeku palo 12. veljače 1922. godine i zadržalo se na rekordnih 93 centimentara. Snijeg je tako nastavio padati tijekom cijelog prošlog stoljeća u mnogo većim količinama u odnosu na danas. Osječki meteorolog Željko Lazanin 2012. je rekao kako je posljednji put, ne računajući tu godinu, više od 30 centimetara snijega palo u siječnju 1986. i 1987. godine, a prije toga u siječnju i veljači 1963. te svake zime 1950-ih godina.

Sadržaj se nastavlja...

''Na našem području uobičajena je visina snijega između 10 i 30 centimetara. Tako je bilo svake zime od 1961. do 1971. te od 1979. do 1986. godine'', kazao je tada.

Kako je snijeg izgledao u prošlom stoljeću i što se pritom događalo u gradu na Dravi i njegovoj okolici u tom kontekstu jako dobro znaju naši stariji Osječani. Ivana (50) koja živi preko 20 godina na Gornjodravskoj obali tako tvrdi kako je svaka zima 80-ih godina prošlog stoljeća bila 'ona prava', s mnogo snijega i niskim temperaturama.

"U Osijeku osamdesetih i devedesetih godina, snijeg je bio poput darova iz djetinjstva. Cijeli bi se grad u šetnji zaustavio kada bi pahulje počele padati, a ljudi su se spontano okupljali sa svojom djecom i obiteljima kako bi se grudali, sanjkali i klizali. Zima je tada bila vrijeme zajedništva i radosti, gdje su se svi veselili dolasku snijega kojega je bilo u izobilju'', ističe Ivana za SiB.hr.

Ivana sa svojim sestrama i susjedom 1987. godine u Ladimirevcima; FOTO: Ivana Pisačić/Privatna arhiva

Takvih je zimskih idila, govori Mira (80), bilo isključivo u njezinom djetinjstvu. Budući da nije bilo toliko trgovina kao danas, sa sjetom se prisjeća kako su se pred kuće svakodnevno dovozile velike kante s mlijekom i ostalim namirnicama, i to na saonicama.

''Snijeg je bio toliko gust da su hodanje ulicom i odlazak do trgovine nekada predstavljali pravi izazov. U zraku se osjećao snažni miris svježeg snijega, a grad je bio tihi raj sveden na mukle korake prolaznika koji su se doslovno morali probijati kroz snježno čudo. Bilo je to vrijeme kada su prozori postajali okviri nevjerojatnog pejzaža, dok nas je svaki korak na snježnom pokrivaču podsjećao na zimsku idilu koja nam je zauvijek ostala urezana u sjećanja'', prepričava Mira.

Snijeg u Jegerovoj ulici u prošlom stoljeću; IZVOR: Vladimir Pavlović

S njome se slaže Darko (53), inače rođeni Jugovac koji kaže kako su, dok je bio dijete, svaki Božić i Nova godina bili 'bijeli'. Niže su temperature započinjale mnogo ranije, pa se i snijeg mnogo duže zadržavao na gradskim ulicama.

''Kako je padalo puno snijega, tako smo imali puno prostora za sanjkanje i klizanje. Naravno, klizališne smo trake glancali sami na školskom igralištu OŠ 'Grigor Vitez'. Hrabriji su se pak klizali po smrznutom Bajeru. U to su vrijeme gradski autobusi išli linijom koja je vodila iz Srijemske u Bakarsku, prema LIO. Tu na ćoši čekali smo da bus uspori prilikom skretanja, pa bismo se hvatali za njegov branik i šlepali, klizajući do Biševske... Sanjkali smo se, spuštajući se s benta na školskom ili s atomskih skloništa na Jugu II. Daaa, bile su to lijepe i hladne zime s puno snijega'', ispričao nam je Darko.

Pecanje na Dravi 1940-ih godina; IZVOR: Željka Santek Orešković/Facebook

Dodao je kako današnja djeca ne primjećuju ni onu najmanju snježnu idilu. Također, danas većina ljudi voze automobile, dok su oni do kasnih noćnih sati s roditeljima čistili snijeg ispred kuća kako bi se ujutro moglo ići na posao.

Fotogalerija

O vremenima velikih snjegova u Osijeku svojoj djeci rado govori Davor (54), inače stanovnik Gornjeg grada. Posebno se prisjeća jedne zime 80-ih godina kada su im došli gosti izdaleka. Snijeg je tada, tvrdi, neprestano padao dva dana, a oni su taman bili došli s mora.

''Mi kao djeca, voljeli smo snijeg. Prvo smo izašli van čistiti aute. Kada smo to završili, otišli smo po sanjke. Sjećam se da su naše bile drvene, prave, Elan. Zavezali smo uže s prednje strane i izmjenjivali se u tome tko sjedi, a tko vuče. Uvijek smo se dogovorili bez problema. Kada bismo imali vremena, išli smo do brda u Parku kulture (kod današnjeg Drvengrada). Kada smo se dobro smrzli, vratili smo se kući, gdje bi nas dočekao vrući čaj s limunom. No, nismo ga odmah mogli piti, nego smo čekali da nam se ruke malo zgriju. Uvukli smo se potom u krevet pod perinu (tako su se zvali jorgani punjeni guščjim perjem) i pred san, zamišljali smo sljedeći dan. Kada god bih se probudio, virnuo bih kroz prozor da vidim pada li opet...'', opisuje Davor.

Pogled na Tvrđu i Drvengrad u snijegu u prošlom stoljeću; IZVOR: Dario Ružić/Facebook

Postoje i ljudi koji su se u to vrijeme bavili lovstvom u šumi. Jedan je od njih Ronald (72) koji živi u Osijeku od 1998., no od 70-ih do 90-ih godina prošloga stoljeća živio je u Našicama, u čijim je šumama lovio. U njegovom je djetinjstvu napadalo preko pola metra snijega na tim prostorima, a izrazito niske temperature nisu stvarale prepreku njemu i njegovim prijateljima u svakodnevnom sanjkanju, skijanju i klizanju.

''Poseban je doživljaj bio ići u prirodu po 'onoj pravoj' zimi. Drveće je bilo ukrašeno injem, a na borovima nalazilo se 20 do 30 centimetara snijega koji se vidio daleko u šumu, kao i životinje u krdima – jeleni, srne, divlje svinje i kune. Vidjeli su se i njihovi tragovi, zrakom je vladao miris snijega, a potoci i bare bili su zaleđeni. Lijepo je bilo druženje uz vatru nakon hodanja i 'prtenja' snijega. Pekli bismo slaninu i kobasice, uz čašicu kuhanog vina ili rakije da zagriju tijelo i srce. Danas toga nema jer zime nisu kao prije. U Osijeku snijega i pravih minusa nema već dosta godina, pa djeca nemaju mogućnosti uživanja u zimskim radostima kao mi nekada'', objašnjava Ronald.

Ronald (prvi) i njegovi prijatelji; FOTO: Ronald Pichler/Privatna arhiva

U konačnici, Janja (75) koja živi u Gornjem gradu cijeli život rekla je kako se znalo činiti kako u gradu ima i po dva metra snijega, iako ga je, naravno, bilo manje.

''Snijega je padalo i do tri puta više nego sada, a ledenice su bile veličine ruke. Trg i ceste bile su očišćene, kao i danas, no nije vas se moglo vidjeti dok ste hodali ulicom koliko je snijeg padao. Kada bi takvog snijega bilo danas, bilo bi zdravijih ljudi te bi se iščistio zrak'', smatra Janja.

Snijeg u Kapucinskoj ulici u prošlom stoljeću; IZVOR: Dario Ružić/Facebook

Druga najveća visina spomenute je padaline od početka mjerenja 1899. zabilježena 7. veljače 2012. godine, kada je u Osijeku napadalo čak 46 centimetara snijega, što je visina u iznosu od gotovo pola metra.

Mnogi su Osječani tada tražili liječničku pomoć zbog prijeloma ruku, nogu i kukova koji su došli kao posljedica padanja po ulicama i proklizavanja na ledu. Budući da se nije naplaćivao ni parking, parkinzi su bili prenapućeni, pa su građani deset puta više od uobičajenoga koristili javni prijevoz kako bi izbjegli gužvu.

Fotogalerija

Iako su se ulice grada na Dravi nedavno ponovno zabijelile, zamjetne su promjene u intenzitetu padalina u usporedbi s prošlim razdobljima. Stariji Osječani s nostalgijom se prisjećaju vremena u kojima su visoki nanosi snijega oblikovali zimske idile, dok pripadnici mlađe generacije gotovo i nemaju priliku doživljavati takve radosti, barem ne na ovim područjima.