Jako me veseli kada moj rad pomogne drugima i to mi i kažu, ali to ne određuje moju vrijednost. Danas je za mene USPJEH = POKUŠAJ, a ne to kako će stvari na kraju ispasti

Kada sam prije par godina shvatila da najveći dio mojih problema na tadašnjem poslu generiram ja sama svojim stalnim odgađanjem, vjerujte mi da mi nije bilo lako to “sažvakati”.

Kako je moguće da za većinu stvari nije nitko drugi kriv nego ja sama?

Sadržaj se nastavlja...

Ispostavilo se da je to istina.

Dio problema riješila sam “flaster solucijama” - kupila sam odličan planer, imala i neki koliko - toliko solidan sistem planiranja zadataka i izvršavanja, ali najveći pomak se dogodio onog trenutka kada sam shvatila svoj najdublji problem.

Bila sam ovisna o vanjskoj validaciji tj. trebala sam pohvalu drugih ljudi da bih se osjećala dobro.

Kasnije sam shvatila da sam to uvjerenje u odraslu dob donijela još iz djetinjstva i taj obrazac se ponovno aktvirao na mom poslu.

Bila sam dobar radnik, usudila bih se reći i vrlo dobar, ali meni to nije bilo dovoljno. Trebala sam pohvalu izvana da bih se ja osjećala dobro.

Većina će reći da je to normalna stvari. I ja bih se složila s tim.

A šta se s nama događa ako ne dobijemo tu pohvalu?

Da skratim priču i preskočim par godina intenzivnog rada na sebi i svim mojim unutarnjim blokadama (a samo neke od njih s bile i perfekcionizam, potreba da ugodim ljudima, pretjerano obvezivanje i preuzimanje zadataka koji nisu bili u mom opisu posla, analiziranje svih scenarija do duboko u noć itd) - danas ne trebam pohvalu izvana pod svaku cijenu.

Naravno da me jako veseli kada moj rad pomogne drugima i to mi i kažu, ali to ne određuje moju vrijednost kao osobe.

Danas je za mene USPJEH = POKUŠAJ, a ne to kako će stvari na kraju ispasti.

Par je razloga za to:

1. Gube samo oni koji uopće ne pokušaju. Tko kaže da stvaro neće ispasti baš onako kako želite??
2. Dok radim nešto što nikad prije nisam radila, velike su šanse da ću nešto u tom procesu naučiti i o sebi (koliko stvarno vjerujem u to što radim, mogu li se nositi s feedbackom i sl.)
3. Fokus mi je dakako više na onima koji imaju korist od mog sadržaja, a ne kako ja izgledam na Reelsu ili IG Liveu. Ako ovaj tekst pomogene bar jednoj osobi da krene razmišljati u smjeru rada na sebi i ostvarivanja svojih potencijala, meni je to itekako dovoljno

Za kraj, razmislite koja su to uvjerenja koja su vam u djetinjstvu ponavljati, a vi ste ih prihvatili kao svoja (Ne vrijediš dovoljno, Samo ako radiš sve za ljude onda ćete voljeti, LJudi su zli, Novac ne raste na drveću…) i izazovite ta uvjerenja jednim jedinim pitanjem - postoje li danas u mom okruženju dokazi da to nije istina?

Slažem se da je lakše ostati u blaženom neznanju i furati isti film do kraja života.

Samo je pitanje je li to ono što vi stvarno želite?

Ako želite naučiti kako prestati odgađati ono bitno i kako krenuti malim koracima raditi na svojim ciljevima, pozivam vas da zapratite Instagram profil gdje pričam upravo o ovim stvarima.

Ivana Maltašić, Mindset Coach