Iako je imao težak životni put, ovaj je radišan umirovljenik odlučio napraviti zaokret te uzeti kormilo u svoje ruk

Zdravko iz Virovitice, otkrio je koje mu prednosti donosi skupljanje boca te je pojasnio kako od ovog, naizgled neprofitabilnog posla, dobiva značajan iznos koji mu omogućava izlete po cijelom svijetu, a osim te privilegije, ovakva aktivnost, pruža mu i mnogo više od samog novca.

Dok se neki na skupljanje boca odlučuju isključivo radi nešto novca koji proizlazi iz istog, Zdravko Delač, 70 -godišnji penzioner iz Virovitice, od 2006. godine svakodnevno biciklom prijeđe oko 20 kilometara, a započeo je s ovim ritualom nakon što mu je njegov liječnik savjetovao da bi to za njegovo zdravlje bilo najbolje, piše portal Živim.

Sadržaj se nastavlja...

Dobronamjeran prijedlog shvatio je ozbiljno i od tada svakodnevno obilazi biciklom svoj rodni grad.

“Skupljanje boca mi više dođe kao razonoda i važnije mi je nego novac. U ovom procesu, fokusiram svoje misli na prikupljanje boca, što na mene djeluje terapeutski”, kaže Zdravko koji redovno vodi bilješke o prikupljenim bocama.

Naime, od početka ove godine, Zdravko je prikupio čak 65.000 komada od kojih je ukupna zarada bila 4.550 eura.

Ovaj vrijedni sakupljač tvrdi kako je bilo ljudi koji su mu sami htjeli pružiti novac, koji je na kraju odbio, tvrdeći kako mu novac ne pruža toliko zadovoljstvo koliko mu to pruža sami put do njega.

“Rekao sam im da mi ne daju novac, nego da ga poklone siromašnima, a meni neka daju moje boce.”, tvrdi Zdravko koji je dobiveni novac znao dati i u humanitarne svrhe.

Međutim, osim na zdravlje i na one kojima je novac potrebniji, ponekad se odluči otići i na putovanje. Recimo, posjetio je Meksiko, Izrael, Portugal, Pariz, Grčku, Barcelonu, Madrid, a jednom je prilikom posjetio i Maltu.

Napomenuo je i kako sve destinacije posjećuje sa svojom omiljenom grupom ljudi koja uvelike doprinosi njegovim lijepim uspomenama koje će pamtiti zauvijek.

Dijagnosticirano mu je nekoliko dijagnoza. Krenulo je s meningitisom od kojeg je obolio kao beba, sa svega šest mjeseci, a ona krajnja i zabrinjavajuća dijagnoza, bila je epilepsija koja je došla kao posljedica meningitisa, pa tako možemo zaključiti da životni put ovog 70-godišnjaka nije bio nimalo lak.

“Imao sam po 80 napada godišnje koji su mi znatno narušili kvalitetu života. Zbog toga sam imao problema sa školovanjem te sam sa 24 godine završio u invalidskoj penziji”, govori Zdravko koji danas ima značajno manji broj epileptičnih napada.

„Sada predosjećam kada bi mi se mogao dogoditi napad, pa ako sam na biciklu, na vrijeme siđem s njega. Na kraju sve dobro prođe”, tvrdi iskusni sakupljač boca i sada nešto zdraviji Zdravko.