Dremel je napomenula kako je indikativan naziv ''Ili moja ili ničija!'' koji je povezala s pjesmom ''Garavuša'' koju pjevamo na svadbama te da je upravo jako važno prekinuti transgeneracijske kontiuume nasilja

Predstavljena je publikacija ''Ili moja ili ničija!'' autorice Dunje Bonacci Skenderović na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Publikacija ''Ili moja ili ničija'' sadrži analizu 56 slučaja intimnog partnerskog femicida od 2016. do 2023. godine. Autorica je Dunja Bonacci Skenderović, a predstavljena je 5. lipnja na Filozofskom fakultetu u Osijeku u suorganizaciji UNIGEM projekta, Udruge Adela, Povjerenstva za rodnu ravnopravnost UNOS i osječke podružnice HSD-a.

Sadržaj se nastavlja...

Dunja Bonacci na predstavljanju je rekla da ju je na izradu ove analize potakla potreba postojanja podataka na temelju kojih možemo donositi zaključke jer trenutno, na način da su rasuti po institucijama, možemo samo govoriti naprečac. Bonacci kaže da  femicid nije zločin iz strasti i/ili trenutni gubitak kontrole niti incident. On se odvija po specifičnom obrascu i, uz dobru analizu i razumijevanje obrasca, moguće ga je prevenirati kroz razumijevanje vremenske crte femicida koja se sastoji od osam faza navedenih u brošuri kojima kao školski primjer može poslužiti slučaj ubojstva Mihaele Berak.

Tijekom razgovora, Anita Dremel, izvanredna profesorica na osječkom Filozofskom fakultetu naglasila je kako je iznimno zanimljivo vidjeti tu vremensku posloženost koja može poslužiti kao okvir budućih istraživanja i analiza.

Osim toga, jednako je važno razumjeti prisilnu kontrolu koja je važan indikator femicida, kaže Bonacci, a s čime se složila socijalna radnica Poslon koja je naglasila upravo taj razumljiv i sažet opis prisilne kontrole koji do sada nije objavljen na jednom mjestu, što je uvelike otežavalo rad u praksi, a sada prvi puta probleme koje vidi na terenu vidi i opisane jasno i na jednom mjestu.

Dremel je napomenula kako je indikativan naziv ''Ili moja ili ničija!'' koji je povezala s pjesmom ''Garavuša'' koju pjevamo na svadbama te da je upravo jako važno prekinuti transgeneracijske kontiuume nasilja koji se ne vide kao nasilje, već kao ljubav zbog čega je važno mijenjati društvenu svijest u koju kroz ovakve ''zabavne'' sadržaje unosimo normalizaciju stava da ''te zapravo posjedujem ako te volim''. Iz sociološke perspektive naglasila je kako je važno znati da ''suprotan pojam pojmu jednakosti nije različitost i raznolikost, nego je pojam nejednakosti''.