Dvanaest godina proteklo je od smrti Ivana Baloga (Osijek, 11. rujna 1926. – Osijek, 11. prosinca 2000.), redatelja, ravnatelja Dječjeg kazališta (nekoć "Ognjen Prica" danas Branka Mihaljevića) u Osijeku.

Obljetnice, ma i ovakve, ne služe samo prisjetima, nego i saldiranju recentnih postignuća: da bismo znali kako, kamo i bolje – dalje.

Ove riječi pokušavaju pozicionirati legendarnog osječkog kazalištarca, "duše" maloga teatra u Donjem gradu, u korpus svekolike teatarske konstelacije. Što je Balog, za svojega vremena napravio u Osijeku? I što Dječje kazalište Branka Mihaljevića čini danas?

Teatrologinja Antonija Bogner Šaban reći će (u monografiji o 50. obljetnici tog Teatra) da je Balog "održavao trovrsni repertoar: dječje, baletne i lutkarske predstave, što je povijesna i umjetnička posebnost ovoga Kazališta". Današnja Balogova nasljednica na ravnateljskom mjestu, Jasminka Mesarić, zajedno s malim, probranim, visoko motiviranim i jednako uspješnim ansamblom često čini nemoguće: producira visoko estetizirane, a komunikativne predstave profesionalnih glumaca za djecu, njeguje lutkarsku scenu a u baletnom i dramskom studiju stvara kreativni pomladak sposoban ako ništa drugo – razumjeti kazališnu predstavu. I rekao bih: voljeti je! Riječju: kazalište kakvo je Ivan Balog zamaštao.

I možda je upravo to razlog podsjećanja na neumorna pregaoca. Njegove zasade dale su rezultate, a sjećanje njeguje kazališnu melankoliju, u ovom slučaju – poticajnu.

Tekst: Ljubomir STANOJEVIĆ

Sadržaj se nastavlja...