Miško Šklempe predlaže konkretan korak: "Trebalo bi na nacionalnom nivou donijeti odluku da se svim trgovačkim lancima nametne da moraju 50% domaće proizvodnje iz domaćih sirovina. U tom slučaju bi pokrenuli proizvodnju."
Na jednoj farmi u Gračenici uzgaja se 150 krava i brojni konji, no nijedna od tih životinja ne završava na domaćem tržištu. Sve se izvozi – prvenstveno u Italiju. Iako Hrvatska ima kapacitete za stočarsku proizvodnju, izgleda da nema mjesta za domaću preradu.
“Naš ni jedan bik se nije ovdje preradio. Sve se proda vani, a onda opet uvažamo. Naši preradbeni kapaciteti ne prerađuju domaću sirovinu”, rekao je za RTL Danas Miško Šklempe, stočar iz Gračenice.
Hrvatski proizvođači sve češće samo dohranjuju životinje, izvoze ih i zatim kupuju gotove proizvode iz inozemstva. “Kod nas može sve! Kod nas vele mi smo slobodno tržište – ma nemoj! Nema slobodnog tržišta, ti moraš zaštititi domaću proizvodnju!”, poručuje Šklempe.
Eksplozija uvoza pekarskih proizvoda
Problem se ne zaustavlja samo na mesu. Hrvatska na razini EU najviše uvozi pekarske proizvode, i to u sve većem obimu – dok je 2013. na uvoz hrane trošeno oko 2 milijarde eura, do 2024. ta brojka narasla je na više od 6 milijardi.
Najveći uvozni udio čine meso i klaonički proizvodi, zatim pekarski proizvodi, a treći je mlijeko. Ironično, dok uvozimo kruh i kolače, izvozimo sirovine poput žitarica i duhana. Najviše negoduju ratari koji se pitaju ima li smisla nastaviti s proizvodnjom.
Nekad smo imali mlinove, danas izvozimo sirovinu
“Kada govorimo o pšenici bilo je tu nekoliko desetaka mlinova koji su mljeli i bilo je tu i malih mlinova. Dakle sva pšenica koja se proizvela u Hrvatskoj, ona se samelje i od nje su se kasnije radili određeni proizvodi“, prisjeća se Mato Brlošić, ratar i član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore.
Danas se pšenica izvozi po niskim cijenama, dok se iz inozemstva uvoze gotovi, znatno skuplji proizvodi. Unatoč visokoj konzumaciji kruha, Hrvatska sve manje koristi vlastite sirovine.
Loša pšenica i skupa energija
“Ulazni troškovi za proizvodnju kruha vrlo su visoki. Cijena energenata za gospodarstvo su vrlo visoke, porezna opterećenja za gospodarstvo, a i cijene žitarica su vrlo volatilne. Pšenica koju mi izvozimo je loše kvalitete pa se prerađuje u stočnu hranu“, pojašnjava Zvjezdana Blažić, konzultantica za poljoprivredu.
Upravo tu stočnu hranu Hrvatska kasnije ponovno uvozi – začarani krug koji pokazuje nemoć domaće prerade.
“Više trebamo pričati o povećanju domaće proizvodnje, a manje o cijenama. Međutim o tome nitko ne želi govoriti, posebno ne Ministarstvo poljoprivrede. Nemojmo zaboravit, kao i vaš i moj posao i poljoprivreda je posao i ako nema zarade time se nitko neće bavit“, upozorava Ivo Grgić, profesor agrarne ekonomike.
“Treba nam zaštita domaće proizvodnje”
Miško Šklempe predlaže konkretan korak: “Trebalo bi na nacionalnom nivou donijeti odluku da se svim trgovačkim lancima nametne da moraju 50% domaće proizvodnje iz domaćih sirovina. U tom slučaju bi pokrenuli proizvodnju.”
Dodaje da bi još veći iskorak bio kad bi se razvila i domaća prerada. Jer ako imamo sirovinu, stručnost i tržište – što nas onda koči?
Pogledajte više u video prilogu: