Iako se još uvijek suočava s izazovima modernizacije i održavanja, Kopika ostaje važan dio kulturne baštine i omiljeno ljetno okupljalište ne samo Osječana, nego i stanovnika okolnih mjesta

Krenula je sezona kupanja na jednom od najpoznatijih i najvećih slavonskih kupališta – osječkoj Copacabani. Međutim, malo je ljudi upoznato sa činjenicom kako njezina izgradnja nije bila nimalo jednostavna, odnosno suočavala se s brojnim izazovima.

Povijesni razvoj Copacabane datira još iz 1932. godine kada je grad na Dravi dobio tada moderno kupalište koje je uredio njegov zakupnik, osječki tiskar Ferdo Kitter. Generacije su tako provodile vrijeme na lijevoj obali Drave koja je tada imala mnogo hlada, dok je za prijevoz do nje bio zadužen posebni kupališni motorni čamac.

Sadržaj se nastavlja...

Službeni su radovi na obnovi kupališta započeli nakon velike poplave Drave s rekordnim vodostajem od 542 centimetra, točnije 1966. godine. Planiralo se uređenje oko 20 tisuća kvadratnih metara pješčane površine s plažom, restoranom, kabinama za presvlačenje te nogometnim i odbojkaškim terenom. Kako su za to bile potrebne velike količine pijeska, tako su ga vadili iz Drave, i to upravo na prostoru kupališta, što je ubrzo rezultiralo nekolicinom utapanja jer je mirni plićak bio pretvoren u duboku rupu, neočekivanu neplivačima.

Odustavši potom od ideje velike pješčane plaže, početkom 1970-ih godina započela je nova faza izgradnje u okviru koje su buduće kupalište nasipali zemljom kako bi izgradili tri bazena. Paralelno s time, uređivalo se 400 metara dravske plaže i popunjavalo rupe nastale vađenjem pijeska. No, 1972. godine nova je poplava gotovo potpuno uništila cijelo gradilište.

Radovi su se na bazenima, stoga, bili odužili, a i pristup kupalištu bio je otežan. Također, veliki je problem predstavljao nedostatak financijskih sredstava, što se ubrzo riješilo konceptom samodoprinosa svih građana. Kupalište kakvo danas poznajemo napokon je završeno 1976. godine, a možemo slobodno reći kako su ga izgradili naši preci koji su odvajali dio novca od svojih plaća za njegov dovršetak.

Kopika 40-ih godina prošloga stoljeća; IZVOR: Mario Tadić

Ipak, navedena se investicija isplatila budući da se tijekom osamdesetih godina vikendima na Kopiki okupljalo i više od 20 tisuća ljudi, o čemu danas možemo samo sanjati. Pogled s desne obale nalikovao je mravinjaku, a uskovitlani pijesak nerijetko se nalazio na osječkim razglednicama toga vremena.

''Picigin, bela, koncerti, okupljanja bez prethodnih dogovora, prava prijateljstva... Poslije Kopike išli bismo do Korza, pa onda na koncert kod STUC-a... Bile su to nezaboravne osamdesete, mladost i odrastanje u ovom gradu'', priča Osječanin Dario.

Kopika 80-ih godina prošloga stoljeća; IZVOR: Dario Ružić

Takva je situacija bila sve do Domovinskog rata, iza kojega se mnogo toga promijenilo. Naime, tada je ogradama odvojena dravska plaža od bazenskog dijela, a ulaznice su se počele naplaćivati, što je slučaj aktualan i danas.

Godine 2020. Kopika se ponovno zatvorila za javnost u svrhu svoje prve temeljite rekonstrukcije nakon 46 godina od svoje izgradnje. Prva je faza obnove uključivala uvođenje novog olimpijskog bazena, bazena sa šankom te novih toaleta i popločanih površina. Od radova u drugoj fazi preostali su još samo veliki okrugli i dječji bazen te sadržaji poput tobogana.

Fotogalerija

Međutim, osječka je Copacabana neminovni simbol zajedništva i truda generacija koje su doprinijele njezinoj izgradnji i obnovi. Iako se još uvijek suočava s izazovima modernizacije i održavanja, Kopika ostaje važan dio kulturne baštine i omiljeno ljetno okupljalište ne samo Osječana, nego i stanovnika okolnih mjesta. Njezina bogata povijest podsjeća nas na upornost i zajednički duh koji su obilježili njezin razvoj.