''Klisa je malo mjesto urbano-ruralnog tipa na periferiji grada te ugodna i lijepa sredina za život u kojoj vlada opuštena i nadasve obiteljska atmosfera'', opisuje stanovnica naselje
Nastavljamo sa serijalom ”Osječki kvartovi” u kojemu svake druge nedjelje predstavljamo prigradska naselja te njihove karakteristike, odnosno prednosti i mane. Mnogi među nama nerijetko požele odseliti ili otputovati negdje kako bi promijenili okolinu, a još uvijek ne poznajemo dovoljno dobro grad u kojemu živimo i sve ono što on zapravo nudi.
Sedma je na redu Klisa, najistočnije, najudaljenije i najmanje osječko prigradsko naselje koje se nalazi na državnoj cesti D2 (Osijek – Vukovar) te je okruženo ostalim mjestima poput Vere, Trpinje i Bobote (južno), Silaša i
Tenje (zapadno), Osijeka i Nemetina (sjeverno) te Sarvaša i Bijelog Brda (istočno).
Naziv naselja potekao je iz imena pustare Klisa u kojoj su se okupljali ljudi koji su dolazili u grad ili ga napuštali. S druge strane, mjesto se spominje još u srednjem vijeku tijekom kojega ga je posjedovala opatija San Salvador iz Vukovarsko-srijemske županije. Nakon oslobođenja od Turaka krajem 17. stoljeća, napušteni prostor Klise preuzeo je grof Eltz.
Ipak, može se reći kako je naselje službeno nastalo 1924., što znači da ove godine slavi 100. obljetnicu postojanja. Uz tu, za razvoj navedenoga mjesta značajne su još dvije godine – 1978. kada je među prvima dobilo telefonsku mrežu (po nekim izvorima čak i prije Osijeka) i 1980. kada je u njegovoj blizini otvorena Zračna luka Osijek po kojoj je i danas najpoznatije.
Tada su, između ostaloga, tamo izgrađeni pista u dužini 2,5 kilometra, aerodromska zgrada, kontrolni toranj te pomoćni objekti s prilaznim cestama i parkiralištem, a dvije godine kasnije i cargo terminal. Tamošnji su zrakoplovi svakodnevno povezivali Osijek sa Zagrebom, dva puta tjedno s Beogradom i sezonskim linijama s Rijekom, Splitom, Pulom i Dubrovnikom.
Izgled Zračne luke Osijek u prošlosti; IZVOR: Ervin Biglbauer
Do 1991. godine Klisa je bila dijelom stare općine Vukovar te tako predstavljala jedno od glavnih poprišta ratnih zbivanja – srpski su ju agresori iste godine zauzeli i iz nje razarali Osijek. Sedam godina nakon toga mjesto je vraćeno u pravni sustav Hrvatske, a od 1992. vodi se kao osječko prigradsko naselje.
Prije Domovinskog rata, u Klisi su postojala i dva ugostiteljska objekta koja su bila poznata ne samo u naselju, nego i diljem Osijeka. U pitanju su bile Volan i Grozd, gostionice na glavnoj cesti u koje su zalazili mnogi vozači koji su putovali prema i od grada.
>>> Osječki kvartovi [KARTA] <<<
”U Klisi je do rata vladao intenzivan sportski, društveni i kulturni život. Tako se svakoga vikenda u navedenim lokalima organiziralo neko glazbeno događanje, a u jednome se od njih nalazila i kuhinja. Znalo se da svi poslovi počinju i završavaju u tim kafanama, dok su danas tamo obiteljske kuće”, priča nam starosjedioc naselja Zdravko (56).
Danas takvih objekata u Klisi više nema, već je riječ o mirnom naselju s obiteljskim kućama, svega četiri ulice (jednom glavnom i tri male sporedne) i, prema popisu iz 2021., 242 stanovnika. Nažalost, broj se sugrađana toga mjesta sve više smanjuje, pa je 1991. tamo živjelo 463, a 2011. 324 osobe. Unatoč tome, u Klisu sve više doseljavaju mlade obitelji s djecom, i to ponajprije zbog nižih cijena nekretnina u odnosu na one u ostalim prigradskim naseljima.
”Klisa je sve prepoznatija kao manje i mirnije naselje s povoljnim nekretninama, što je jedan od ključnih razloga povećanja broja mladih obitelji u tom mjestu u posljednjih nekoliko godina. Primjerice, sređenu obiteljsku kuću u Klisi prosječno ćete platiti od 30 do 70 tisuća eura, dok će vas nekretnina iste veličine u nekom drugom mjestu u sastavu Osijeka koštati dvostruko više”, pojašnjava Igor Skakić, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Klisa.
Tabla na ulazu u Klisu; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Iako u Klisi nema vrtića, pa djeca u tom smislu gravitiraju prema Boboti, Trpinji i Osijeku, u centru je smještena Područna škola Klisa matične Osnovne škole Bobota s jednosmjenskom nastavom i osmero učenika od prvog do četvrtog razreda. Školska zgrada postoji od 1924. godine te, budući da se nalazi na prometnoj cesti, u njezinom je sastavu prisutno i ograđeno dječje igralište.
”Klisa je malo mjesto urbano-ruralnog tipa na periferiji grada te ugodna i lijepa sredina za život u kojoj vlada opuštena i nadasve obiteljska atmosfera. U njoj svatko svakoga zna i međusobno si pomažemo, a posebno su složna djeca koja svugdje idu zajedno i najčešće se okupljaju upravo na igralištu”, kaže nam učiteljica Jelica (53).
Školska zgrada i dječje igralište ispred nje u Klisi; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Pripadnika je ponešto starije generacije djece u naselju jako malo te ista gravitiraju prema osječkim i vukovarskim srednjim školama, a kasnije prema također tamošnjim fakultetima. Među njima je studentica Andrea (19) koja je završila gimnaziju u Vukovaru te sada studira u Osijeku.
”Prednost je života u Klisi ta složnost ljudi i istovremena mirnoća koju imate. Međutim, ipak bih voljela da je više mladih u naselju te da se organizira veći broj događanja za nas. Osim toga, nema nijednog kafića, kluba i restorana u kojemu se možemo družiti, pa se okupljamo na igralištu ili kod nekoga doma te šećemo naseljem”, opisuje djevojka.
Radnička, Đure Jakšića i Dalmatinska te Vukovarska ulica (glavna) u Klisi; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Nažalost, život u Klisi otežan je ponajviše pripadnicima starije populacije, iako čine gotovo polovicu njezina stanovništva. Iako se do svakoga naselja u blizini, a tako i do Osijeka automobilom može doći za 10 do 15 minuta, autobusne su linije iznimno rijetke te se za prijevoz do grada koriste međugradske linije za koje su karte mnogo skuplje u odnosu na ranija razdoblja. Također, u naselju nema ni biciklističke staze koja bi mogla spojiti grad na Dravi s Vukovarom.
Ako nemaju svoje vozilo ili više nisu u mogućnosti njime upravljati, stariji stanovnici naselja, stoga, uglavnom ovise o tuđoj pomoći, a osim Obiteljskog doma za starije i nemoćne osobe osnovanoga 2013. godine, nemaju ni mnogo sadržaja u Klisi. Naime, naselju nedostaju ambulanta, ljekarna, poštanski ured, pekarnica, frizerski salon, banka i trgovački centar (samo je jedna mala trgovina u centru naselja).
Autobusna stanica i trgovina Nina u centru Klise; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Vidljiv je i manjak sportskih aktivnosti, pa je tako davno u naselju postojao NK Vranduk koji je od 1992. do 1997. godine nosio ime Obilić. Bilo je pokušaja njegova obnavljanja, no u nedostatku financijskih sredstava i stanovnika koji bi igrali za njega, novi nogometni klub u Klisi nikada nije zaživio. Ipak, ispred zaraslog igrališta, a u blizini zgrade Mjesnog odbora i trgovine napravljen je svojevrsni sportsko-rekreacijski centar s fitness spravama, dječjim igralištem te betonskim nogometnim i košarkaškim terenom.
”Imali smo i boćalište, no netko je prije nekoliko mjeseci automobilom uletio u njegovu stazu i oštetio ju. Vjerujemo u to da to nije bila slučajnost, nego vandalski čin za čijim se počiniteljem još uvijek traga”, uzrujano će Skakić.
Fitness sprave, dječje igralište, nogometni i košarkaški teren te oštećena boćališna staza u Klisi; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Ipak, u Klisi je veoma aktivan gospodarski život, pa tako tamo i u njezinoj blizini postoji nekoliko tvorničkih kompleksa kao što su Vupik, Žito, Ebanovina, Inter Steel, Bioplinsko postrojenje i Borovo te nekoliko automobilskih, bravarskih i molerskih obrta. Od sakralnih se lokacija ističu jedino groblje i križ u centru naselja, a planira se i izgradnja pravoslavnog hrama.
”Katoličku crkvu nemamo budući da je naše stanovništvo većinski pravoslavno, a oko 16 % sugrađana katolika gravitiraju prema sarvaškoj Župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja”, navodi Skakić.
Groblje i križ u Klisi; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Među završenim radovima u naselju izdvajaju se uvedena javna rasvjeta u svim ulicama, obnova ceste i nogostupa prema groblju, rekonstrukcija zgrade Mjesnog odbora te izgradnja tamošnje prostorije s priručnom kuhinjom za organizaciju karmina i rođendanskih proslava. Također, stalno se ozelenjava javna površina, dok se dječja igrališta nadopunjuju novim rekvizitima, što su ciljevi i u sljedećim godinama.
”Planiramo isto tako u centru naselja postaviti sjenicu s otvorenim roštiljem kako bismo intenzivirali druženja sugrađana, iako se ista već itekako prakticiraju na našim igralištima i u prostorima Mjesnog odbora u kojemu bi još trebalo obnoviti sanitarni čvor i fasadu. Uz to, preostalo nam je rekonstruirati nogostupe na još pokojim mjestima, dok višenamjenski objekt u vlasništvu Grada Osijeka kod sportsko-rekreacijskog centra koji godinama stoji prazan, a u kojemu su trebali biti ambulanta, ugostiteljski objekt i svlačionice nogometnog kluba namjeravamo prenamijeniti u ljetnu pozornicu za održavanje manifestacija”, zaključuje Skakić, dodavši kako su događanja u naselju poput kirvaja, nogometnog turnira i fišijade uglavnom ograničena na Dan Mjesnog odbora (Dan Duhova po pravoslavnom kalendaru, što je promjenjivi datum).
Potencijalni višenamjenski objekt s parkiralištem u Klisi; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Klisa je sedmo u nizu osječkih prigradskih naselja koje smo obradili u okviru ovoga serijala. Naš Osijek prikazujemo na što detaljniji, zanimljiviji, kreativniji i kvalitetniji način jer shvaćamo da svaki njegov stanovnik ima za reći – zašto je baš i po čemu naselje u kojemu on živi posebno i što bi u njemu eventualno trebalo promijeniti.
Ako i vi želite pridonijeti serijalu s bilo kakvom pričom o svom naselju koju smatrate važnom, javite nam se na e-mail adresu mirela.belaj@sib.hr i pratite nas jer već za dva tjedna pišemo o Sarvašu!
