Unatoč svemu, vjerujemo da u Osijeku ima pristojnih stanova po pristojnim cijenama, no prema iskustvima naših sugovornika, čini se kako je do njih iznimno teško doći ili se za njih ipak treba izdvojiti malo veća svota novca
Mnogi Osječani muku muče s pronalaskom odgovarajućeg stana za
sebe u kojemu će živjeti kao podstanari. Bilo da je riječ o
studentima, mladim parovima, obiteljima s djecom ili zaposlenim
samcima, svi uvijek obraćaju pozornost na nekretnine čija
će kvaliteta biti usklađena sa cijenom, no često to ne bude
slučaj jer pronađu ili loš stan, ili nekulturnog stanodavca, a
nerijetko bude u pitanju kombinacija i jednoga i drugoga.
Nažalost, brojni od njih, u nedostatku izbora i financijskih
mogućnosti, budu primorani ostati u prvom stanu koji su našli,
iako po mnogim parametrima ne ispunjava ni osnovne životne
uvjete. U takvoj se situaciji trenutno nalaze
Vesna i Antonio koji žive
u dvosobnom dvorišnom stanu u centru grada koji košta 250
eura mjesečno, uz režije koje plaćaju zasebno, a koje uključuju
struju, vodu, plin, pričuvu i komunalije. Prije ulaska u stan,
morali su dati i polog u istom iznosu, no tamo ih je zateklo
pravo čudo.
”Prvo smo ga tri dana morali dobro oribati da bismo uopće
mogli donekle normalno živjeti u njemu. Stan je bio pun stvari
stanodavaca, hladnjak, kuhinja i posuđe bili su skoreni
i puni masnoće, a podovi i namještaj bili su prljavi od
nedavnog krečenja. Navodno da je prije nas tamo živjela žena
s mačkama koja je stvarala nered, a oni stan iza nje očito nisu
očistili. Još su nam i sami rekli da im je isti služio kao
skladište dok ga ne budu ponovno odlučili izdavati”, priča nam
nezadovoljni mladi par.
Međutim, tek nakon toga uslijedili su pravi problemi. Naime,
shvatili su da nemaju gdje staviti odjeću budući da se u stanu
nalazio samo jedan manji ormar, i to na rubu raspada, a njih je
dvoje. Zamolili su, stoga, stanodavce da im nabave novi ormar na
koji su čekali točno mjesec dana. Kada je došao, donijeli su ga u
gotovo potpuno neispravnom stanju, pa su još mjesec dana muku
mučili s raznim majstorima koji su ga pokušavali popraviti.
”Također, kako su nedavno padale jake kiše, tako smo dva puta
skoro imali poplavu u stanu. Prva je bila u dnevnom boravku s
kojega je posljedično otpao dio zida na stropu, a druga nasred
spavaće sobe. Probudilo nas je kapanje i prvo smo pomislili da je
to izvana, no onda smo se ustali i ugledali veliku lokvu na
parketu. Srećom, to su, nadamo se, uspjeli sanirati, ali i
dalje strahujemo od toga da se takva situacija ne ponovi”, brine
par.
Da bi stvar bila još gora, kada god stanodavce pitaju za pomoć i
kada najave svoj dolazak, čekaju ih satima ili se na koncu uopće
i ne pojave, bez da im i jave da su bili spriječeni. To
opravdavaju činjenicom kako su i sami u procesu selidbe i da
nemaju vremena baviti se ni samima sobom, a kamoli njima.
”Čak su nam nedavno rekli da im je dosta toga što ‘stalno nešto
tražimo’, no mislimo da, posebice za tu cijenu, zahtijevamo
zadovoljavanje sasvim uobičajenih uvjeta za život. Ako gazde
nemaju vremena da nam ih osiguraju, nisu ni trebali izdavati
nekretninu dok ne riješe kako svoje probleme, tako i
probleme vezane uz ovaj stan”, smatraju mladi ljudi koji su,
stoga, trenutno u potrazi za pristojnijim stambenim objektom.
Kvalitetniji stan traži i Ana koja je čak
više od tri godine živjela sama u suterenskoj garsonijeri u
Tvrđi. Budući da je bila studentica, cijena u iznosu od 170
eura s režijama činila joj se iznimno prihvatljivom, pa se
zato toliko dugo i zadržala u tom stanu, no uvjeti su
također bili loši.
”Kada sam tek uselila, nisam imala ni perilicu za rublje, dok mi
je brat namontirao novu kuhinju jer stara nije bila upotrebljiva,
pa su mi to odbili od cijene stanarine. Također, o svom sam
trošku morala kupiti štednjak budući da ga nije bilo, a za
vrijeme mojega boravka u stanu kvarili su se hladnjak,
utičnice i vodokotlić”, opisuje bivša studentica.
O vlazi koje se nikako nije uspijevala riješiti, hladnim zidovima
i lošim instalacijama ne želi ni govoriti, no spašavalo ju je to
što je živjela studentskim životom pa je dobar dio vremena
provodila na fakultetu i kod prijatelja, a hranila se u
menzi.
Ponešto drugačije prošla je Mirta koja je godinu
dana živjela u jednosobnom dvorišnom stanu u centru grada. Iako
je isti, doduše, bio dobar i povoljan (tada ga je plaćala svega
800 kuna mjesečno plus režije), živjela je blizu stanodavca
koji je, kaže, pratio i kontrolirao svaki njezin korak.
”Kuća u kojoj je živio sa suprugom bila je uz ulicu, dok se
odmah iza nje nalazio stan u kojemu sam boravila ja. Režije smo
uglavnom dijelili, pa mi je zimi redovito gasio plinsko
grijanje kada bi oni negdje otišli te oko 22 sata kada bi išli
spavati, a palio ga je u sedam ili osam sati ujutro. Unatoč tome,
cijena mu je bila fiksna – 350 kuna mjesečno. Međutim, ni to
nije bio toliki problem, koliki činjenica kako bi me gotovo svaki
puta kada bih izašla van pitao gdje idem i kada ću se vratiti.
Također, nisam smjela dovoditi ni prijatelje, odnosno bilo je
dozvoljeno da to činim do najkasnije 20 sati. Jedanput mi se
tadašnji dečko zadržao do ponoći u stanu i gazda mi
je idućega dana rekao kako to nije etički ni kršćanski
prihvatljivo. Nikada nisam shvatila zašto je bio takav jer
niti sam bila glasna, niti sam stvarala nered, a i plaćala sam
sve redovito i ostavila stan u točno onakvom stanju u kakvome je
bio kada sam tek uselila u njega”, nerado se prisjeća djevojka.
Neuobičajeno i nadasve neugodno iskustvo imala je prije nekoliko
godina i Sanja koja je tada kao novopečena
brucošica došla u Osijek s kolegicom i njezinim ocem u potrazi za
stanom. Nakon nekoliko bezuspješnih razgledavanja, stigli su na
posljednju lokaciju na Sjenjaku i pričekali stanodavca.
”Kada je došao, pokušao je odmah otvoriti vrata bez kucanja, no
bila su zaključana. Izvadio je, potom, ključeve iz džepa te
otključao stan u kojemu su nas u šoku dočekale tadašnja
podstanarka i njezina majka koja je ležala na kauču u grudnjaku.
Iako je podstanarka bila u procesu pakiranja i pripremama za
odlazak, vlasnik stana nije najavio razgledavanje, već je
naprosto jadnoj djevojci uletio u stan s hrpom nepoznatih
ljudi”, prepričava sugovornica.
S obzirom na sve navedeno, možemo jedino savjetovati budućim
podstanarima da, koliko god je to moguće, provjere vlasnike jer
nikada niste sigurni pod čiji krov dolazite. Osim toga, dobro
proučite svaki stan prije nego što uselite u njega i pitajte
njegove vlasnike sve što vam nije jasno da se kasnije ne
biste iznenadili nepredviđenim situacijama, iako do njih prije
ili kasnije uvijek može doći.
Unatoč svemu, vjerujemo da u Osijeku ima pristojnih stanova
po pristojnim cijenama, no prema iskustvima naših sugovornika,
čini se kako je do njih iznimno teško doći ili se za njih ipak
treba izdvojiti malo veća svota novca. U konačnici, možda je
i najisplativije malo se žrtvovati i štedjeti novce kako biste
jednoga dana uspjeli kupiti svoju nekretninu u kojoj nećete
morati ovisiti ni o kome. Čak i ako ju uzmete pomoću
kredita, nerijetko je njihova rata povoljnija od današnjih cijena
najmova, a i barem ćete znati da ulažete sredstva u nešto
što je vaše.