Vraćaju se čak čitave obitelji, prvo su se vraćali kuhari, konobari, sobarice, a onda građevinari. U Njemačkoj i Francuskoj napuštaju se gradilišta, na redu je autoindustrija
“Otišao on tamo gore u Njemačku, radi kao električar, vodoinstalater. Pa se za Uskrs ili Božić vrati svojima za praznike, dolazi s Porscheom. Pitam ja jednom tako jednog: ‘Daj da vidim prometnu.’ Kaže on: ‘Ma ne… ostala mi negdje.’ Kažem ja: ‘Pa to nije tvoj auto.’ I muk.”
Tako Dominik Raškaj, stručnjak za tržište rada, opisuje situaciju s našim radnicima u inozemstvu. Dodaje kako je javna tajna da mnogi Hrvati odlaze raditi u Europu, a potom se vraćaju s luksuznim automobilima, pokazujući se pred susjedima i obitelji. No, realnost je daleko drugačija – automobili kupljeni za nekoliko stotina eura nisu njihovi, a iza blještavila krije se naporan rad, višesatne smjene i potpuni nedostatak društvenog života, piše Net.hr.
“Još nešto – tamo gore više nije dobro, trebalo bi se vratiti, ali kako pasti s konja na magarca?” pita se Raškaj, naglašavajući da Europa više nije obećana zemlja kakvom su je mnogi zamišljali.
Povratnici nakon pandemije: Prvi su otišli radnici iz ugostiteljstva
U posljednje dvije godine, Hrvatska bilježi novi trend – povratak iseljenika koji su godinama živjeli i radili u inozemstvu. Raškaj navodi da se u Samoboru već desetak obitelji vratilo nakon života u inozemstvu, ali povratak nije jednostavan.
“Nije lako, to su ljudi koji su imali nekretnine pa ih prodali da bi iselili. Nakon nekoliko godina vraćaju se i moraju pregrmjeti ponos, emocije, pa i sram jer su nekad glasno govorili da se nikad više neće vratiti u Hrvatsku. A sada se vraćaju i nemaju više ništa tu – nemaju nekretninu, moraju nešto novo kupiti, unajmiti, pronaći novi početak”, objašnjava.
Prvi val povratka dogodio se još tijekom pandemije, kada su se zatvorili restorani i ugostitelji su ostali bez posla.
“Tada su se počeli vraćati kuhari, konobari, recepcioneri. A krajem 2023. i početkom 2024. godine pala je potražnja i za inženjerima te projektantima. Već sam tada najavljivao da će doći i do pada potražnje za građevinskim radnicima. U Francuskoj, Italiji i Njemačkoj zatvorilo se više od 15.000 građevinskih tvrtki”, upozorava Raškaj.
Građevinski sektor u Europi je u krizi, a ljudi štede više nego ikad
Kriza u građevinskom sektoru odražava se i na radnike iz Hrvatske. U velikim gradovima poput Berlina i Hamburga mnoga gradilišta su napuštena, a nestabilnost tržišta rada sve više tjera iseljenike da razmisle o povratku.
“Vidimo da su se ljudi okrenuli štednji. To vidimo i kroz turističku sezonu – u razgovoru s prijateljima koji iznajmljuju apartmane na Jadranu rekli su mi da prošle godine nisu imali toliko gostiju iz Njemačke. Ako su i došli, bili su izuzetno štedljivi. Očekuje se da će slično biti i ove godine”, ističe Raškaj.
Osim građevine, kriza se sve više širi i na autoindustriju. S obzirom na te okolnosti, Raškaj očekuje još masovniji povratak naših radnika koji su otišli u inozemstvo prije desetak godina.
Gradovi nude bolje uvjete za život povratnicima
Među glavnim razlozima povratka ne stoji samo ekonomska kriza u Europi, već i poboljšani uvjeti života u Hrvatskoj.
“Sve više gradova nudi besplatan javni prijevoz, besplatne ili cijenom prihvatljive vrtiće, izgrađeno je više škola. No ono što je ključno – ljudi se vraćaju na nešto svoje, u poznati i ugodniji ambijent”, kaže Raškaj.
Dodaje kako su lokalne vlasti shvatile da moraju same preuzeti inicijativu i ne čekati državu da poboljša kvalitetu života.
“U Hrvatskoj se stvorila takva klima da gradovi počinju nuditi upravo to – nefinancijski dio ugodnog života kako bi privukli i zadržali ljude. I to nije samo na sjeveru Hrvatske. Vidimo da su i gradovi na jugu, poput Imotskog i Ploča, postali primjeri uspješne prilagodbe. Oni su radili na poboljšanju obiteljskog života i ambijenta, organizirali više društvenih događanja, izgradili nove parkove za djecu, osigurali bolje uvjete za mlade obitelji”, objašnjava.
Povratnici pristaju na manje plaće, ali žele sigurnost
Jedan od ključnih razloga povratka je i sigurnost.
“Europa se promijenila, povećano nasilje i nesigurnost postali su veliki problemi. Prema statistikama, Hrvatska je i dalje među najsigurnijim zemljama, a ljudi sve više biraju sigurnost umjesto veće plaće u Njemačkoj”, ističe Raškaj.
Što se tiče tržišta rada u Hrvatskoj, tvrdi da su domaći radnici još uvijek traženi, posebno u građevinskom sektoru.
“Za domaćeg radnika kaže da višestruko više vrijedi od nekog iz treće zemlje. Ma koliko god mi ulagali u strane radnike, oni se neće, nažalost, moći prilagoditi tržištu Europske unije i životu u Hrvatskoj. Potrebna su enormna financijska sredstva za njihovu edukaciju i obuku”, kaže Raškaj.
A posla ima. “U građevini nedostaje svih profila – krovopokrivača, armirača, zidara. Obnova nakon potresa još nije ni blizu završetka”, naglašava.
Iako neki povratnici pristaju na manje plaće nego što su imali u inozemstvu, prednost im je što sada mogu bolje pregovarati o svojim uvjetima rada.
“Ne radi se samo o novcu – ljudi žele stabilnost, sigurnost i kvalitetniji život. Sve su to razlozi zbog kojih će se povratak nastaviti”, zaključuje Raškaj.