"Lipanj je uvijek značio da, nakon travnja i svibnja, očekujemo zalihu vode i u sušnom srpnju se izvučemo", kaže dr. sc. Josipović
Tek jedan milimetar oborina po četvornome metru palo je ovoga lipnja na osječko područje. Konkretno, ovo je najsušniji lipanj u povijesti mjerenja, točnije od 1899. godine. Uzmemo li u obzir da je u 30-godišnjem razdoblju, od 1991. do 2021. godine prosjek 78 milimetara, doista se možemo zabrinuti.
A koliko i je li osječko i slavonsko područje doista toliko ugroženo, upitali smo dr. sc. Marka Josipovića, znanstveni savjetnik u trajnome zvanju Poljoprivrednoga instituta Osijek.
“Do sada nismo imali takve zabilježene vrijednosti. Lipanj je mjesec u kojem popunjavamo zalihe, odnosno rezerve vode u tlu i na taj način postižemo određenu sigurnost snabdjevenosti poljoprivrednih kultura vodom. Taj mjesec je uvijek značio da, nakon travnja i svibnja, očekujemo zalihu vode i u sušnom srpnju se izvučemo. Najgora je vairijanta kad je duže vrijeme bez kiše, točnije sedmi i osmi mjesec“, pojašnjava za SiB.hr dr. Josipović.
Ako skoro ne padne kiša, nastat će problem
Događalo se, kaže, da u dva ljetna mjeseca padne svega tri do četiri milimetra kiše. Ove godine, dodaje, sušni se lipanj ipak dogodio nakon nešto vlažnijega travnja i svibnja pa su se oborine ipak napunile u solidnoj količini.
Ipak, budući da smo poljoprivredni kraj, pojašnjava dr. Josipović, količine oborina puno znače.
Tako će u narednom dijelu vegetacije biti jako dobro, smatra, ako u skorijem razdoblju padne određena količina oborina, na razini prosjeka za srpanj.
“Prosjek za srpanj je negdje od 45 do 50 litara po četvornome metru i kad bi samo ta količina pala, mi bismo bili sretni. Najugroženije su kulture kukuruz, soja, šećerna repa pa i suncokret, ali i povrće i voće. Jednom rječju, ugrožena je sva poljoprivredna proizvodnja koja nosi plodove“, zaključuje dr. Josipović, dodajući da ćemo biti u problemu ne padne li u skorijem razdoblju barem prosječna količina oborina.
Posljedice uslijed suše, pojašnjava, najčešće se broje u milijardama. Stoga je važno, kaže, imati dobru infrastrukturu navodnjavanja. Naime, ekstremi u slučaju količina oborina sve su učestaliji i naglašeniji pa dolazi do oluja, tuča i svega što u poljoprivredi nije poželjno.
Stoga je nužno, kaže nadalje dr. Josipović, tražiti alternative da bismo skupili vodu u vrijeme kad je ima viška. To se može postići akumulacijom, primjerice kao na rijeci Vuki koja ima dvije akumulacije – “Borovik” (8,5 milijuna m3) i “Koritnjak” (oko 4,5 milijuna m3).
Uz ratare, potencijalno ugroženi i stočari
“Snaga su nam rijeke Drava i Dunav i to moramo iskoristiti infrastrukturnim projektima. Također je pitanje vremena kada će pitka voda biti zabranjena za navodnjavanje u poljoprivredi, koliko god to neophodno bilo jer će ju trebati čuvati za vodoopskrbu. A vode iz naših rijeka akumulirati i korisititi tijekom sušnoga razdoblja za navodnjavanje, rekeraciju, održavanje biološkog minimums u rijekama manjim vodotocima kako bi se i tamo nesmetano odvijao život biljnog i životinjskog svijeta“, zaključuje dr. Josipović.
Na upit što će se dogoditi ukoliko i lipanj bude istovjetan ili barem sličan lipnju, naš sugovornik kaže da onda imamo definitivno ekstremnu sušnu godinu, s niskim prinosima i uvozom hrane. To je pak za stočare, kaže, velik problem, baš kao i za ratare koji neće ostvariti planiran i očekivan financijski rezultat.
“Vi ne možete obnoviti stočarstvo kad ono strada, a evidentno je da bi cijene povrća, voća i žitarica skočile“, upozorava dr. Josipović, još jednom naglasivši važnost štednje i racionalnog korištenja vode, kako kod svakodnevne osobne higijene tako i u svakom drugome smislu.
