Šibicara je nekada bila izrazito uspješna i jedinstvena tvornica koja je neprekidno djelovala punih 147 godina i koje se danas samo možemo sa sjetom prisjećati
U Reisnerovoj ulici nalazila se jedina tvornica na području nekadašnje Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije te južne Europe. Riječ je o Tvornici žigica Drava, među Osječanima poznatijom i pod nazivom Šibicara, a osnovao ju je 1856. godine Emerich Reisner kao Prvu osječku radionicu ognjila.
Tijekom prvih dvadesetak godina proizvodnja je bila ručna i smještena u prizemlju, nakon čega se razvio kompleks proizvodnih zgrada sa stanovima za radnike. Godine 1872. tvornica je zapošljavala 35 djelatnika, a do 1890. izgrađena je glavna tvornička zgrada. U tom je razdoblju započela proizvodnju prvih žigica, tzv. sumporača, a od 1928. godine krenule su se proizvoditi isključivo sigurnosne švedske žigice, uz strojnu izradu kartonskih kutijica.
Tvornica je 1892. godine otkupila Radionicu za izradbu žigica Ilije Lekića, a 1902. kutijice sa žigicama počele su se puniti strojno. Zaposlenika je na prijelazu stoljeća bilo oko 400. Električna je energija uvedena 1905., zamijenivši ručni pogon i parne strojeve. Proizvodnja je u to vrijeme iznosila 12 tisuća sanduka godišnje s pet tisuća kutijica u svakome. Žigice su se prodavale na cijelom području Austro-Ugarske Monarhije, a izvozilo ih se i u Tursku i Egipat te na Bliski istok.
Poduzeće je 1909. godine postalo dioničko društvo pod imenom Tvornica žigica Drava, pod kojim je nastavilo djelovati do 1945. godine, čineći jednu od rijetkih tvornica u Hrvatskoj kojoj komunisti nakon nacionalizacije nisu promijenili naziv.
Nakon modernizacije u 1930-ima, svi su se tvornički poslovi vezani uz izradu žigica krenuli obavljati strojno – uveden je pneumatski transport trupaca te su postavljeni novi gater za piljenje trupaca, stroj za izradu etiketa te veći broj elektromotora.
IZVOR: Gordana Moritz
Tvornica je tada zapošljavala oko 180 radnika, a godišnji joj se kapacitet povećao na 26 tisuća sanduka. Nakon Drugog svjetskog rata, poduzeće je nacionalizirano i iznova su mu se povećali kapaciteti.
Godine 1951. Šibicara je ostvarila prvi poslijeratni izvoz, a tijekom nekoliko sljedećih godina prodavala je svoje proizvode u više od 60 svjetskih zemalja koji nisu uključivali samo žigice, nego i sladoledne štapiće, sandučiće za voće, čačkalice i štapiće za roštilj. Kasnije su se u proizvodnju implementirali i čepovi za baliranje te polipropilenska vlakna za četkarsku industriju i građevinarstvo, dok joj je osnovna sirovina bila kanadska topola.
IZVOR:
Dario Ružić
Tvornica je tijekom 60-ih i 70-ih godina 20.
stoljeća nastavila prolaziti kroz niz modernizacija,
uključujući uvođenje automatskog stroja za izradu žigica i
kutijica, ljuštilice za drva, nove sušare za sušenje kutijica,
vlastitog tiska na kutijicama te četiriju najsuvremenijih linija
za proizvodnju žigica, uz sve prateće uređaje.
IZVOR:
Gordana Moritz
Do sredine 1980-ih godina, otprilike 80 % strojeva bilo je
zamijenjeno novima. Godišnje se proizvodilo oko 180 tisuća
sanduka žigica, od čega se trećina izvozila. Svoje najbolje dane
Šibicara je živjela upravo osamdesetih godina
prošlog stoljeća kada je u njoj bilo zaposleno između 600 i
tisuću djelatnika, dok je rekordne 1986. proizvela čak milijardu
kutijica žigica.
Početkom 1990-ih godina, zbog gubitka jugoslavenskog tržišta
i znatnih oštećenja u Domovinskom ratu, tvornica se, kao i
većina ostalih poduzeća na ovim prostorima, suočila s
brojnim proizvodnim problemima. Privatizirana je 1993. godine,
zapošljavajući tada 404 djelatnika.
IZVOR: Dario Ružić
Iste godine u prodaju je bila puštena nova vrsta ekološke žigice Flamingo koja je bila novost ne samo na domaćem, nego i na svjetskom tržištu. U sljedećem se razdoblju proizvodilo oko 40 tisuća sanduka žigica godišnje. Godine 2001. novi je vlasnik preuzeo poduzeće koje se tri godine nakon toga ugasilo.
Do 2011. godine zgrade u krugu tvornice funkcionirale su kao skladišta, dok se danas na mjestu nekadašnje Šibicare nalazi pusta parcela, najvjerojatnije namijenjena izgradnji modernih stanova.
>> Ruši se dio Šibicare, ostatak derutna ruševina
U svakom slučaju, Šibicara je nekada bila izrazito uspješna i jedinstvena tvornica koja je neprekidno djelovala punih 147 godina i koje se danas samo možemo sa sjetom prisjećati.
IZVOR: Dario Ružić
Po njezinom je osnivaču nazvana i Reisnerova ulica, a o njezinoj nekadašnjoj svjetskoj važnosti svjedoči i
činjenica kako se izgradila svega 23 godine nakon pojave prve šibice u svijetu.