S obzirom na to da se u Osijeku uskoro otvara nova velika tvornica, prisjetili smo se kako je to izgledalo kada je naš grad bio najveći industrijski gigant bivše države, ali i ranije
Slavonija i Baranja nekada su bile ispunjene različitim tvornicama koje su proizvodile različite resurse, ali i zapošljavale veliki broj djelatnika koji danas nerijetko odlaze raditi u inozemstvo. S obzirom na to da se u Osijeku uskoro otvara
nova velika tvornica, prisjetili smo se kako je to izgledalo kada je naš grad bio najveći industrijski gigant bivše države, ali i ranije. Donosimo, stoga, popis njegovih nekadašnjih najpoznatijih tvornica koje su danas propale zgrade, potpuno razrušeni objekti ili su na njima niknule stambene zgrade.
>> Ruši se dio Šibicare, ostatak derutna ruševina
Šibicara
Tvornicu žigica u Reisnerovoj ulici, među Osječanima poznatu i pod nazivom Šibicara, osnovao je još davne 1856. godine Emerich Reisner kao Prvu osječku radionica ognjila. Od 1909. do 1945. godine tvornica je nosila ime Tvornica žigica Drava te bila jedna od rijetkih u Hrvatskoj kojoj komunisti nakon nacionalizacije nisu promijenili naziv. Na istom su se mjestu tako punih 147 godina neprekidno proizvodile žigice, ali i drvena ambalaža za voće i povrće, čačkalice i štapići za roštilj, čepovi za baliranje te polipropilenska vlakna za četkarsku industriju i građevinarstvo. Najbolje je dane Šibicara živjela osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je u njoj bilo zaposleno između 600 i tisuću djelatnika, dok je rekordne 1986. godine proizvela čak milijardu kutijica žigica. Tvornica je zatvorena 2003. godine, a od nedavno njezin je dio posve razrušen.
Kožara
Tvornica kože Osijek, poznatija i kao stara Kožara, ostvarila je iznimne poslovne uspjehe tijekom 20. stoljeća. Nakon Drugog svjetskog rata, navedena je tvornica prošla kroz proces modernizacije, što joj je omogućilo dostizanje europskog standarda. Iako je njezina zgrada prije nekoliko godina prodana za više od 200 tisuća eura te su postojale priče o njezinoj prenamjeni u budući Industrijski muzej, manji hotel s pristaništem za kruzere ili pak u dom za starije i nemoćne osobe, objekt i dalje zjapi prazan te svakim danom sve više propada pod utjecajem vremena. O Kožari se pak odnedavno priča kao o budućem medicinskom centru.
Tvornica kože Osijek; FOTO: Facebook/Prijatelji o Osijeku
Sloboda
Osječka Sloboda davne je 1972. godine proslavila 50. godišnjicu svojega postojanja, što znači da postoji već više od stotinu godina, ali ne pod istim nazivom. Naime, Sloboda danas djeluje pod imenom Karolina te predstavlja jednog od najvećih nacionalnih proizvođača keksa, krekera, vafel proizvoda i peciva. Uz to, opremljena je i novim pogonom na Zelenom polju s najsuvremenijom tehnologijom za proizvodnju spomenutih resursa. Njihovi brendovi i danas su itekako dobro prepoznati među kupcima.
Mobilia
Drvnoindustrijsko poduzeće Mobilia osnovano je 1884. godine u Osijeku te je predstavljalo jedno od najvećih poduzeća tadašnje Austro-Ugarske Monarhije koje je zapošljavalo i do 1300 radnika. Do Prvog svjetskog rata Mobilia je tako poslovala s Rumunjskom, Bugarskom, Švedskom, Norveškom, Grčkom, Egiptom, Engleskom, Indijom, Tunisom, Australijom i mnogim drugim svjetskim zemljama, a dnevno je proizvodila približno 1500 stolica, pet spavaćih soba te dvije tisuće blanji i drugih vrsta drvenog alata. Nakon završetka Drugog svjetskog rata tvornica je nacionalizirana, pa su sedamdesetih godina prošloga stoljeća postojale njezine integracije sa srodnim poduzećima u gradovima poput Županje, Metkovića, Novog Marofa i Rijeke.
Ulaz u tvornicu Mobilia na Đakovštini; FOTO: Facebook/Prijatelji o Osijeku
OLT
Osječka ljevaonica željeza i tvornica strojeva, poznatija i kao OLT, osnovana je 1912. godine te tako pripada najstarijim nacionalnim metalsko-prerađivačkim poduzećima. Navedena je tvornica proizvodila poljoprivredne strojeve poput plugova, tanjurača, sijačica za šećernu repu i kultivatora za kukuruz, ali i različite odljevke za industriju, sanitarnu robu, vodotornjeve, vrata za hladnjače, čelična vrata i kapke te pregrade za skloništa civilne zaštite. Imala je i vlastiti vodovod, kanalizaciju, rasvjetu te industrijsku prugu kojom je bila povezana s pristaništem na Dravi i željeznicom, a 1918. godine na vlastitom je zemljištu započela izgradnju činovničkih i radničkih stanova kako bi osigurala stambeno pitanje svojih zaposlenika. Od 1970. do 1990. godine OLT je bila jedna od najvećih tvornica u SFRJ te jedan od najvećih europskih izvoznika robe s područja Slavonije i Baranje. OLT i danas radi, ali u nešto drugačijem obliku i sa znatno manjim brojem radnika. Na prostoru OLT-a OBŽ planira graditi budući sportski kompleks s olimpijskim bazenom i brojnim drugim sadržajima.
Svilana
U gradu na Dravi djelovala je i prva tkaonica svile u Jugoslaviji Svilana osnovana 1926. godine. Nakon nacionalizacije tvornice 1945. godine bilo je preuzeto 225 tkalačkih razboja, a tijekom Domovinskog rata Svilana je doživjela veliko uništenje te 1995. godine posljedično otišla u stečaj. Nažalost, time je sve do današnjih dana okončana proizvodnja tekstila u Osijeku.
Radnice iz Svilane na pauzi 1930. godine; FOTO: Facebook/Prijatelji o Osijeku
Spomenutih se tvornica uvijek rado prisjete i sami Osječani koji često postavljaju njihove fotografije i komentiraju njihov rad na društvenim mrežama. Donosimo samo neke od njihovih izjava iz Facebook grupe Osijek Osamdesetih.
“Moj prvi posao. Stekla sam iskustvo kakvo danas rijetki mogu dobiti. Šibicara zauvijek u srcu”, istaknula je Dragica.
Unutrašnjost stare Šibicare; FOTO: Dubravka Petrić/PIXSELL
“Radila sam u Kožari 25 godina. Bilo je teških dana, no pred rat imali smo deset zlatnih godina. Plaće su bile super, krediti bez deviznih klauzula, a redovno su se dijelili i stanovi. Dočekali smo rat s posve obnovljenim strojnim parkom, fondovima punim novca i skladištima punim repromaterijala. Nikome od nas nije smrdjelo jer je bilo jako dobro raditi u Kožari. Postojala je 130 godina i mnoge su obitelji generacijama u njoj radile”, prisjetila se Ruža.
“To su bili keksi”, napisala je Violeta ispod videozapisa o Slobodi.
“Zanimljivo je da je Mobilia svojim namještajem konkurirala svjetskim proizvođačima, a poglavito projektima Eureka i Europa 2000 za koje je pobrala i međunarodne nagrade. Tko god je kupio taj namještaj 80-ih, još ga uvijek ima i nema dovoljno riječi hvale za njega jer je rađen po čak preko 50 različitih elemenata koji su se dali uklopiti po željama, tako da ste si mogli osigurati unikatan regal”, opisao je Nikola.
“Moj je tata radio u OLT-u. Bio je tokar i pravio svakojake stvari od željeza. Ulica je bila puna poljoprivrednih priključaka za traktore obojanih plavom bojom. Kupali smo se u gusanoj kadi izlivenoj u OLT-u, kao i cijela bivša država. Radilo se u tri smjene, pa kada se tata vratio iz noćne, brat i ja morali smo biti kao bubice. Eh, ta sjećanja…”, navela je Vesna.
Nekadašnji OLT; FOTO: Anica Nikolić
“Moja je svekrva radila u Svilani. Tvornica se nalazila na mjestu današnje Hitne pomoći. Tu se tkala prava svila. U kućnoj su radinosti moja svekrva i njezina rodbina brali dudovo lišće i hranili dudove svilce. Kada su se začahurili, Svilana ih je otkupljivala. Svekrva je radila na tome da se iz tih čahura ručno vuče svilena nit i onda se tkala prava svila”, zaključila je Ivanka.
Hoće li Osijek ponovno postati industrijski gigant ostaje vidjeti, a najava otvaranja tvornice Jabil zasigurno bi mogla u tome pomoći. Prema riječima gradonačelnika Ivana Radića, nakon ove investicije za parcele u Osijeku već su se raspitivali i neki drugi poslovni partneri.