Nakon više od dvije stotine godina svojega postojanja, Dvorac je u vanjštini gotovo u cijelosti zadržao izvorni oblik, osim krovišta na zapadnoj strani

Iako je Retfala kao naselje postojala još tijekom srednjeg vijeka, njezin službeni razvoj započeo je u 18. stoljeću u kojemu je, između ostaloga, krenula i izgradnja Dvorca Pejačević.

Retfala je u to vrijeme bila podijeljena na dva dijela – mađarsku i njemačku. Dok su naselje utemeljili Mađari i dali mu navedeno ime, što znači selo u ritu (močvari), doseljavanjem Nijemaca počelo se širiti.

Sadržaj se nastavlja...

Dvorac Pejačević tako je izgrađen upravo u njemačkoj Retfali, odnosno na križanju današnje Strossmayerove i Kanižlićeve ulice (Podgrađe). Njegovu je izgradnju 1796. godine započeo Sigismund I., utemeljitelj rumsko-retfalačke grane Pejačević, dok podatci o arhitektu nisu poznati. Zna se jedino kako je objekt izgrađen po uzoru na dvorce koje je projektirao bečki graditelj Fischer von Erlach.

Zgrada je dovršena 1801., o čemu svjedoči i natpis na njezinom južnom pročelju. Od početka je bila zamišljena kao trokrilna prizemna građevina s tlorisom u obliku slova U. U strukturi i organizaciji unutarnjeg prostora Dvorca isprepliću se klasicističko i barokno shvaćanje prostora, što je uočljivo i iz njegovog vanjskog izgleda.

Naime, srednje mu je krilo okrenuto prema jugu, dok mu bočna krila i glavni ulaz gledaju na sjever, odakle mu se i prilazi. Vanjska osobitost Dvorca njegov je perivoj koji se nekada protezao na gotovo 18 hektara te je činio jedinstvenu cjelinu s ostalim gospodarskim i upravnim zgradama.

Dvorište Dvorca Pejačević danas; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

U vrijeme grofa Petra Pejačevića perivoj se sastojao od listopadnog, a kasnije od crnogoričnog i egzotičnog drveća. U njega se ulazilo kroz željeznu ogradu, dok su se na stupovima velikih ulaznih vrata s natpisom grofova imena nalazila dva kamena lava. Zbog njegove jednostavnosti, ljepote i raskošnog okoliša, mnogi su Dvorac Pejačević nazivali osječkim Schönbrunnom.

Posljednji je vlasnik Dvorca iz rumsko-retfalačke grane Pejačević bio Ladislav Lato Pejačević (1824. – 1901.), nakon čega je zgradu punu skupocjenih umjetnina, sagova, pokućstva, knjiga i srebrnog posuđa preuzela obitelj Clary-Aldringen.

Razglednica s Dvorcem Pejačević; IZVOR: Facebook/Prijatelji o Osijeku

Paralelno s padom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine, nestajali su i velikaški posjedi, a navedena se obitelj odselila u Salzburg. Retfalačko je vlastelinstvo tako bilo potpuno iskrčeno i rasparcelirano, a potom i prodano Jugoslavenskoj udruženoj banki d.d. iz Zagreba za više od sedam milijuna dinara koja je unutrašnjost Dvorca koristila za potrebe trgovine i skladištenja.

Dvorac Pejačević u prošlosti; IZVOR: Gordana Moritz

Od 1929. godine na tom se prostoru krenula graditi Nova ili tzv. Hrvatska Retfala, pa su zgradu s juga, zapada i istoka okružile obiteljske prizemnice. Dvorac je u srpnju 1937. godine prodan Družbi Marijinih sestara od čudotvorne medaljice iz Ljubljane za 680 tisuća dinara koja ga je pretvorila u Dom sv. Josipa za starije i nemoćne. U okviru Doma nalazila se i Kapelica sv. Josipa.

Kuća Marijinih sestara; IZVOR: Facebook/Prijatelji o Osijeku

Također, u blizini Dvorca postojala je mitnica u kojoj se naplaćivao ulaz u Osijek, a ujedno i mjesto na kojemu su seljaci i trgovci s namjerom prodaje svojih proizvoda plaćali prirez gradu, bilo u novcu ili u robi.

U studenome 1942. godine u Dvorcu je izbio požar koji se, zahvaljujući drvenoj konstrukciji krova, brzo širio iz dimnjaka. Izgorjeli su cijeli zapadni i srednji dio zgrade te kapelica i mansardno krovište. U gašenju požara sudjelovali su DVD ''Retfala'', DVD ''Gornji grad'' i DVD ''Donji grad'', nakon čega je izgled građevine bitno promijenjen, i to preoblikovanjem krovišta središnje zone i zapadnog trakta.

Dvorac Pejačević danas; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

Nakon više od dvije stotine godina svojega postojanja, Dvorac je u vanjštini gotovo u cijelosti zadržao izvorni oblik, osim krovišta na zapadnoj strani. S druge strane, unutrašnji mu se izgled mijenjao s dolascima novih vlasnika koji su prilagođavali prostor svojim potrebama.

Tako je Dvorac Pejačević od 2010. godine, pa sve do danas u potpunom vlasništvu obitelji Rajković koja u njemu drži Polikliniku Medikol, ali i radi na još detaljnijoj adaptaciji cjelokupne zgrade. Časne su se sestre pak, nakon više od 80 godina djelovanja u Dvorcu, 2020. godine preselile u prostore u Cvjetnom naselju.

Dvorac Pejačević danas; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

I dok Dvorac Pejačević danas predstavlja relativno zanemarenu zgradu koja vapi za obnovom, peko puta zgrade prošle je godine otvoren najmoderniji hrvatski stadion, Opus Arena. Također, u neposrednoj blizini svoje obrise polako dobiva i nova I. gimnazija u Osijeku.

Izlaz iz perivoja Dvorca i pogled na novu I. gimnaziju; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

U svakom slučaju, Dvorac Pejačević ostaje kultni osječki spomenik kulture i podsjetnik na neka stara vremena, ali i obitelj Pejačević koja je odigrala ključnu ulogu ne samo u političkom, gospodarskom i kulturnom životu Slavonije, nego i cijele Hrvatske.