Budući da se Osijek u to vrijeme krenuo urbanizirati, odnosno Gradska je uprava odlučila krenuti širiti grad na tom dijelu, 1922. godine Paulina odlučila je srušiti većinu te pustare
Vila Hermann iliti Dvorac Mačkamama jedna je od najistaknutijih
zgrada osječke Industrijske četvrti. Njezino podrijetlo
datira još iza završetka Prvog svjetskog rata, kada ju je
ugledna osječka plemkinja Paulina Hermann
odlučila dati izgraditi kao svoju obiteljsku ladanjsku vilu.
Plemkinja rođena je 1. lipnja 1859. godine u Novoj Gradiški kao
kći Dragutina Lobea i Pauline
Lobe, rođene Blau. Roditelji su joj
bili novogradiški plemići i veleposjednici, ali i vlasnici
gradske pivovare, u kojoj se proizvodilo Ožujsko pivo, požeške
benzinske postaje te brojnih nekretnina u više mjesta,
uključujući i Zagreb. Osim Pauline, Lobeovi imali su i tri sina,
odnosno mlađa Paulinina brata – Rikarda,
Maksa i Miroslava.
Uoči početka Drugog svjetskog rata, obiteljska je loza Lobe
izumrla u Novoj Gradiški, dok se Paulina početkom 80-ih godina
19. stoljeća udala za istaknutog osječkog trgovca
Dragutina Hermanna i s njime dobila dvije
kćeri – Angelinu i Frederiku
Miroslavu. Na fotografiji nalazi se
20-godišnja Paulina.
Hermannovi
imali su veleposjed u Osijeku južno od željezničke pruge, s
površinom od 240 jutara zemlje. Taj je posjed, između ostaloga,
uključivao pet gospodarskih, urbanih i stambenih zgrada koje su
bile okružene poljoprivrednim površinama i nalazile se na
gradskoj periferiji.
Budući da se Osijek u to vrijeme krenuo urbanizirati, odnosno
Gradska je uprava odlučila krenuti širiti grad na tom dijelu,
1922. godine Paulina odlučila je srušiti većinu te
pustare iliti ”majura” na raskrižju Drinske ulice i
Vinkovačke ceste te tamo izgraditi jednokatnu ladanjsku vilu s
dvorištem. Po veličini parcele, odnosno kompleksa, bio je veći
samo retfalački Dvorac Pejačević.
Projektiranje povjerila je uglednom osječkom graditelju
Ottu Struppiju koji danas, sa suprugom
Mathildom, počiva u raskošnoj obiteljskoj
grobnici na gornjogradskom Groblju svete Ane. Struppi je izgradio
vilu već iduće godine, s time da joj je 1924. godine
pridodana još jedna mansardna soba na tavanu.
FOTO:
Ivica Benić/SiB.hr
Glavno pročelje vile još je i danas okrenuto prema sjeveru i
prilaznoj, odnosno Vinkovačkoj cesti. Neveliko dvokrako
stubište vodi na prvi kat, piano nobile, u kojemu se nalaze
prostorije za privatni i društveni život tadašnje vlasnice vile.
Iz duguljastog predsoblja može se otići u toalet, izaći na
natkriveni balkon te ući u sobu iz koje se, nadalje, može
izaći na prostranu verandu ili na drugoj strani ući u malu
kuhinju te u još jedan niz prostorija koje,
od blagovaonice, preko salona vode do spavaće sobe, iz
koje se potom ulazi u kupaonicu.
Osim što je gotovo cjelokupna unutrašnjost vile, zbog specifične
prostorne organizacije, upotpunjena dvostranim osvjetljenjem
s južne i sjeverne strane, u to je vrijeme bila luksuzno
opremljena zrcalima i namještajem u neoklasicističkom stilu.
Krasile su ju tako, između ostaloga, pseudobarokne i
historičke salonske garniture za sjedenje s kraja 19.
stoljeća.
FOTO:
Krešimir Lendić
Nakon suprugove smrti 1927. godine, Paulina Hermann udala se
pak za austrijskog baruna Wesselyja te
iste godine kupila jednokatnicu u Županijskoj ulici 5. U toj
je kući i preminula 9. veljače 1938. godine u 22 sata
nakon duge i teške bolesti te je sahranjena također na Groblju
svete Ane, no njezine grobnice danas tamo više nema.
Većinu Paulininih nekretnina naslijedile su njezine kćeri,
ali ubrzo su otišle živjeti u Zagreb te im se gubi
svaki današnji trag. O Vili Hermann ni danas nema toliko
podataka budući da je odmah nakon Drugog svjetskog
rata nacionalizirana, a izvorni su joj interijeri
devastirani. Jedino je poznato kako su 1956. godine u toj
zgradi bile smještene izbjeglice Mađarske revolucije.
Dio je raskošnog interijera Vile Hermann pet godina nakon toga
otkupio Muzej Slavonije, a od 1988. godine namještajem
su opremljeni svečani saloni Općinske skupštine Osijek,
odnosno današnje Osječko-baranjske županije. Velike su
površine zemlje u vlasništvu Hermanna postupno isparcelirane te
je na njima započela izgradnja uglavnom prizemnih kuća koje danas
čine osječku Industrijsku četvrt. Od 1986. godine Vila Hermann
vodi se kao zaštićeni spomenik kulture.
FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
Unatoč svom raskošnom bogatstvu, Paulina Hermann bila je velika filantropkinja – ulagala je znatna sredstva za pomoć starijima i nemoćnima, dopuštala siromašnima da žive u njezinim nekretninama te pomagala današnjoj Konkatedrali svetog Petra i Pavla, apostola.
Osim toga, skrbila je i o životinjama, a posebice o mačkama, za što je zaslužila nadimak “Mačkamama”. Navedeni naziv i danas označava njezinu vilu te je postao toponim za središnji dio Industrijske četvrti po kojemu je nazvana i tramvajska stanica.
U Paulininu čast, usred kružnog toka ispred Dvorca Mačkamama, povodom otvaranja nove osječke tramvajske linije 27. studenoga 2006. godine, postavljen je drveni kip Mačkamame, za čiju su izradu bili zaduženi kipari Ernestinovačke kolonije Mato Tijardović, Ivica Tolić, Ivan Florijan i Saša Sermek.
FOTO:
Ivica Benić/SiB.hr
Iako danas vidljivo nosi teret vremena i nije u najboljem stanju
ni iznutra, ni izvana, Dvorac Mačkamama svakako ostaje zaštićeni
spomenik kulture s unikatnom poviješću. Njezina unutrašnjost,
nekada luksuzno opremljena, danas nosi tragove prošlosti, a
vanjski izgled svjedoči o grandioznosti prošlih epoha.