Nakon više od dvije stotine godina svojega postojanja, Dvorac je u vanjštini gotovo u cijelosti zadržao izvorni oblik, osim krovišta na zapadnoj strani
Iako je Retfala kao naselje postojala još tijekom srednjeg vijeka, njezin službeni razvoj započeo je u 18.
stoljeću u kojemu je, između ostaloga, krenula i izgradnja Dvorca Pejačević.
Retfala je u to vrijeme bila podijeljena na dva dijela – mađarsku i njemačku. Dok su naselje utemeljili Mađari i dali mu navedeno ime, što znači selo u ritu (močvari), doseljavanjem Nijemaca počelo se širiti.
Dvorac Pejačević tako je izgrađen upravo u njemačkoj Retfali, odnosno na križanju današnje Strossmayerove i Kanižlićeve ulice (Podgrađe). Njegovu je izgradnju 1796. godine započeo Sigismund I., utemeljitelj rumsko-retfalačke grane Pejačević, dok podatci o arhitektu nisu poznati. Zna se jedino kako je objekt izgrađen po uzoru na dvorce koje je projektirao bečki graditelj Fischer von Erlach.
Zgrada je dovršena 1801., o čemu svjedoči i natpis na njezinom južnom pročelju. Od početka je bila zamišljena kao trokrilna prizemna građevina s tlorisom u obliku slova U. U strukturi i organizaciji unutarnjeg prostora Dvorca isprepliću se klasicističko i barokno shvaćanje prostora, što je uočljivo i iz njegovog vanjskog izgleda.
Naime, srednje mu je krilo okrenuto prema jugu, dok mu bočna krila i glavni ulaz gledaju na sjever, odakle mu se i prilazi. Vanjska osobitost Dvorca njegov je perivoj koji se nekada protezao na gotovo 18 hektara te je činio jedinstvenu cjelinu s ostalim gospodarskim i upravnim zgradama.
Dvorište
Dvorca Pejačević danas; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
U vrijeme grofa Petra Pejačevića perivoj se
sastojao od listopadnog, a kasnije od crnogoričnog i egzotičnog
drveća. U njega se ulazilo kroz željeznu ogradu, dok su se na
stupovima velikih ulaznih vrata s natpisom grofova
imena nalazila dva kamena lava. Zbog njegove
jednostavnosti, ljepote i raskošnog okoliša, mnogi su Dvorac
Pejačević nazivali osječkim Schönbrunnom.
Posljednji je vlasnik Dvorca iz rumsko-retfalačke
grane Pejačević bio Ladislav Lato Pejačević
(1824. – 1901.), nakon čega je zgradu punu skupocjenih umjetnina,
sagova, pokućstva, knjiga i srebrnog posuđa preuzela obitelj
Clary-Aldringen.
Razglednica
s Dvorcem Pejačević; IZVOR: Facebook/Prijatelji o
Osijeku
Paralelno s padom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine,
nestajali su i velikaški posjedi, a navedena se obitelj odselila
u Salzburg. Retfalačko je vlastelinstvo tako bilo potpuno
iskrčeno i rasparcelirano, a potom i prodano Jugoslavenskoj
udruženoj banki d.d. iz Zagreba za više od sedam
milijuna dinara koja je unutrašnjost Dvorca koristila za
potrebe trgovine i skladištenja.
Dvorac
Pejačević u prošlosti; IZVOR: Gordana Moritz
Od 1929. godine na tom se prostoru krenula graditi Nova ili tzv.
Hrvatska Retfala, pa su zgradu s juga, zapada i istoka okružile
obiteljske prizemnice. Dvorac je u srpnju 1937. godine prodan
Družbi Marijinih sestara od čudotvorne medaljice iz Ljubljane za
680 tisuća dinara koja ga je pretvorila u Dom sv. Josipa za
starije i nemoćne. U okviru Doma nalazila se i Kapelica sv.
Josipa.
Kuća
Marijinih sestara; IZVOR: Facebook/Prijatelji o Osijeku
Također, u blizini Dvorca postojala je mitnica u kojoj se
naplaćivao ulaz u Osijek, a ujedno i mjesto na kojemu su seljaci
i trgovci s namjerom prodaje svojih proizvoda plaćali prirez
gradu, bilo u novcu ili u robi.
U studenome 1942. godine u Dvorcu je izbio požar koji se,
zahvaljujući drvenoj konstrukciji krova, brzo širio iz
dimnjaka. Izgorjeli su cijeli zapadni i srednji dio zgrade te
kapelica i mansardno krovište. U gašenju požara sudjelovali
su DVD ”Retfala”, DVD ”Gornji grad” i DVD ”Donji grad”,
nakon čega je izgled građevine bitno promijenjen, i to
preoblikovanjem krovišta središnje zone i zapadnog trakta.
Dvorac
Pejačević danas; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Nakon više od dvije stotine godina svojega postojanja,
Dvorac je u vanjštini gotovo u cijelosti zadržao izvorni oblik,
osim krovišta na zapadnoj strani. S druge strane, unutrašnji mu
se izgled mijenjao s dolascima novih vlasnika koji su
prilagođavali prostor svojim potrebama.
Tako je Dvorac Pejačević od 2010. godine, pa sve do danas u
potpunom vlasništvu obitelji Rajković
koja u njemu drži Polikliniku Medikol, ali i radi
na još detaljnijoj adaptaciji cjelokupne zgrade. Časne su se
sestre pak, nakon više od 80 godina djelovanja u Dvorcu,
2020. godine preselile u prostore u Cvjetnom naselju.
Dvorac Pejačević danas; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
I dok Dvorac Pejačević danas predstavlja relativno zanemarenu zgradu koja vapi za obnovom, peko puta zgrade prošle je godine otvoren najmoderniji hrvatski stadion, Opus Arena. Također, u neposrednoj blizini svoje obrise polako dobiva i nova I. gimnazija u Osijeku.
Izlaz
iz perivoja Dvorca i pogled na novu I. gimnaziju; FOTO:
Mirela Belaj/SiB.hr
U svakom slučaju, Dvorac Pejačević ostaje kultni osječki spomenik
kulture i podsjetnik na neka stara vremena, ali i
obitelj Pejačević koja je odigrala ključnu ulogu ne samo u
političkom, gospodarskom i kulturnom životu Slavonije, nego i
cijele Hrvatske.