Mini Teatar bio je kultni objekt u osječkoj Tvrđi koji je obitelj Kalafatić vodila s mnogo ljubavi i entuzijazma, stvarajući prostor za glazbenike svih generacija i žanrova u atmosferi prijateljstva i zajedništva
Serijalom ”RetrOSpektiva noćnoga života” svake druge nedjelje predstavljamo pojedinu lokaciju ili ugostiteljski objekt koji je nekada žario i palio noćnim životom Osijeka, a danas je zatvoren, srušen ili prenamijenjen. Serijal je ponajviše namijenjen pripadnicima starijih generacija kako bi se s nostalgijom prisjetili nezaboravnih večeri iz prošlih desetljeća, ali i mladima koji će kroz njega dobiti priliku pročitati kako su noćni izlasci u njihovom gradu prije izgledali.
Četvrti je na redu Mini Teatar, klub koji je predstavljao obiteljski projekt vođen isključivo entuzijazmom i ljubavlju prema glazbi, a ne željom za zaradom. Na ideju za njegovim osnivanjem početkom 2000-ih godina došao je pokojni Krešimir Kalafatić, poduzetnik, ugostitelj i nekadašnji član osječkoga benda Privatnici.
”Priča s Mini Teatrom krenula je negdje 2005. godine u malom kafiću ispred autobusne stanice u Gundulićevoj ulici. Tamo je djelovao nekih mjesec dana, sve dok nismo unajmili prostor u Vrbaskoj ulici u Bosutskom naselju. Radili smo na toj lokaciji gotovo dvije godine, sve dok nas visoki troškovi nisu prisilili na to da zatvorimo objekt te ga 26. rujna 2009. ponovno otvorimo na Trgu Vatroslava Lisinskog u Tvrđi”, objašnjava za SiB.hr Ana Slivka Karafatić, jedna od triju sestara koje su sudjelovale u radu Mini Teatra.
Objekt se prvotno trebao zvati Klub muzike i kulture, ali naziv Mini Teatar njihovome se ocu učinio zvučnijime, pa su ga takvim i ostavili. Kako je spomenuto, u projekt je bila uključena cijela obitelj te su svi, bez iznimke, radili sve – mama Jadranka kuhala je ručkove članovima hrvatskih bendova koji su tamo nastupali, dok su braća i sestre Ana, Krešimir, Jelena i Marija vodili šank i papirologiju.
”Prije svega, prostor je koji nam je besplatno dao Grad na korištenje trebalo iz temelja obnoviti, odnosno uvesti u njega instalacije, kanalizaciju, struju i ostale priključke, što smo sve isfinancirali iz vlastitih džepova. Još smo radili slabijim intenzitetom budući da je u pitanju bila zaštićena povijesna jezgra i trebali smo paziti da nešto ne oštetimo. Dakako, u svemu tome uvelike su nam pomogli prijatelji i volonteri koji su nam se, vidjevši da i mi to radimo isključivo iz ljubavi, dobre volje i od srca pridružili”, ističe Ana.
Bili su na gubitku i radili više poslova kako bi mogli organizirati koncerte
O svojemu su trošku organizirali i koncerte koji bi se održavali ne samo vikendima, već nerijetko i tijekom cijeloga tjedna. Preko dana prostor bi također besplatno ustupili kako poznatijim, tako i lokalnim glazbenim sastavima koji bi tamo vježbali za nastupe, pa bi im i oni zauzvrat kasnije pomagali u njegovu čišćenju i održavanju.
”Najviše smo se ponosili činjenicom da su na našu binu mogli doći svi bendovi iz Osijeka i okolice. Nije bilo sastava koji nam se javio da želi nastupiti na nekome koncertu, a da se uistinu nije u roku mjesec ili dva i našao na toj pozornici. Sve što bismo potom zaradili od tih nastupa, uložili bismo u opremu, a često smo radili s gubitcima i pokrivali se radeći druge poslove kako bismo mogli organizirati novi nadolazeći koncert. Međutim, među nama vladala je ta jedna kućna, prijateljska i obiteljska atmosfera koja bi naposljetku znala privući i do nekoliko stotina posjetitelja svih generacija”, pričaju nam Ana i obiteljski prijatelj Mario Katušić koji je, između ostaloga, bio zadužen za angažiranje mladih bendova u funkcijama predgrupa na većim koncertima.
U Mini Teatru svatko se mogao pronaći budući da su se u njemu njegovali različiti glazbeni žanrovi, počevši od punka, rocka i metala, preko duba i reggaea, pa sve do elektronske glazbe, jazza i bluesa. Od lokalnih su izvođača tamo nastupali prigodno osnovani Mini Teatar Session Band, Red Roosters, Praxitensi, Krankšvester, Gužva u 16-ercu i Debeli Precjednik, a od regionalnih Brkovi, Let 3, Đorđe Balašević Tribute Band, Elemental, Urban & 4, Hladno pivo, Opća opasnost, Darko Rundek, TBF, Dubioza kolektiv, Partibrejkersi, Atheist Rap, S.A.R.S. (koji je tamo održao svoj prvi koncert u gradu na Dravi) i brojni drugi.
Kod njih su ručali Cane iz Partibrejkersa i Rundek
Klub je tako posjetilo više od 160 različitih umjetnika ne samo iz Hrvatske, već i iz cijele Europe, Azije te Sjeverne i Južne Amerike. Mnogima od njih to je bio prvi dodir s Lijepom Našom te su upravo kroz druženje s članovima udruge saznali više informacija kako o cijeloj zemlji, tako i o slavonskim običajima i Osijeku.
”Kod nas doma spavale su i objedovale mnoge regionalne zvijezde poput Canea iz Partibrejkersa i Darka Rundeka koji je kod nas došao na domaću juhu, pohano meso, pire krumpir i salatu. Imali su potpuno carski te jedan topao slavonski tretman koji ih je motivirao na to da nam ponovno dođu”, prisjeća se Ana.
Osim koncerata, u Mini Teatru organiziralo se i nekoliko manifestacija poput rockerskih brucošijada i dočeka Novih godina, ali i ozbiljnijih projekata kao što su bili Osijek se budi, Roots manifest, Punk čajanka, Jam Session i Povijest osječkoga rocka u okviru kojega su se ponovno za tu priliku okupili lokalni glazbeni sastavi iz 80-ih i 90-ih godina prošloga stoljeća.
”Posebno valja spomenuti i dva humanitarna koncerta organizirana u suradnji s udrugama Maca i Pobjeda kojima su se prikupila sredstva za sterilizaciju i zbrinjavanje mačaka lutalica na području grada te 17 tisuća kuna za osječki Azil. Također, 2009. godine upriličili smo prvo Alternativno Osječko Ljeto Mladih s ciljem dokazivanja toga da je i s 0 kuna tada bilo moguće napraviti konkretan program u gradu. Ne zaboravimo ni događanja održana u suradnji s Nezavisnom Studentskom Inicijativom, kao niti tradicionalnu akciju STOP Aids koja se godinama organizirala u klubu u suradnji s osječkim studentima medicine”, napominju Ana i Mario.
”Bili smo puni energije, mladosti i entuzijazma”
U konačnici, svake godine obilježavali su i godišnjicu otvorenja kluba jer je to ujedno bio rođendan njihova oca. Program manifestacije trajao bi i po nekoliko dana, a njezini su rezultati bili i više nego zadovoljavajući.
”Učinili smo jako mnogo za tadašnju osječku alternativnu glazbenu scenu te svakako mogu reći kako smo bili njezin inkubator, motor i pogon. Iako smo ‘furali’ različite glazbene žanrove, njegovali smo to neko zajedništvo te bili puni energije, mladosti i entuzijazma”, tvrdi Bojan Lalić, tehničar zvuka koji je s njima surađivao od početka do kraja.
Uz njega, vrijedno je spomenuti i Belu Ikotića koji je na početku bio suorganizator koncerata, Boška Obradovića, Vjeka Ringela, tonca Josipa Tomaševića Jožu, Gorana Orlića koji je vodio Facebook stranicu Klub Mini Teatar (ista i danas postoji u svrhu memorijalnoga sjećanja na klub), Jelenu Kolesarić, Ivana Ivanića, Ivana Papića, DJ-a Vladimira Milera, Domagoja Malčića i Dinka Mehmedovića.
Iako je nostalgija stalno prisutna, drago im je da se Osijek i dalje razvija
Nažalost, klub se zatvorio u rujnu 2013. godine, a prostor je nedugo zatim preuzeo Zoran Korman, otvorivši Epic u kojemu se i danas povremeno održavaju koncerti. Na pitanje nedostaje li im Mini Teatar, svi sugovornici jednoglasno odgovaraju kako bi voljeli da se sličan objekt ponovno otvori u gradu na Dravi, ali sretni su zbog toga što kulturno-glazbena scena u njemu sve više raste.
”Nostalgija je stalno prisutna, ali sretna sam jer vidim da scena u gradu trenutno ne jenjava, već se, štoviše, i dalje razvija. Imamo novu koncertnu dvoranu, posjećuju nas vrhunski glazbenici, a kulturna je scena u gradu i dalje bogata. Također, Osijek je dobio i svoj kulturni centar u kojemu se njeguju vrijednosti volonterizma, tolerancije i pluralizma. U konačnici, Mini Teatar odigrao je veliku ulogu u obnovi prostora koji danas ne propada, već u njemu djeluje Epic koji je i dalje oplemenjen brojnim glazbenim aktivnostima te nam je zbog toga izrazito drago”, zaključuje Ana.
Serijal ”RetrOSpektiva noćnoga života” otkriva kako se živjelo i družilo, što se slušalo i što je bilo aktualno prijašnjih godina u izlascima u našemu gradu. Mini Teatar bio je kultni objekt u osječkoj Tvrđi koji je obitelj Kalafatić vodila s mnogo ljubavi i entuzijazma, stvarajući prostor za glazbenike svih generacija i žanrova u atmosferi prijateljstva i zajedništva.
Za dva tjedna nastavljamo predstavljati lokacije i ugostiteljske objekte koji su nekada žarili i palili Osijekom, a danas su zatvoreni, srušeni ili prenamijenjeni. Ako i vi znate takav lokal ili želite podijeliti svoja sjećanja na izlaske iz prošlih desetljeća u Osijeku, javite nam se na e-mail adresu: mirela.belaj@sib.hr.
