Gotovo jednaki izgled, govore nam stanovnici, naselje zadržava gotovo sve do današnjih dana budući da u njemu nema mnogo zgrada, nego su u pitanju obiteljske kuće
Donosimo još jedan članak u sklopu serijala ”Osječki kvartovi” u kojemu svake druge nedjelje iznosimo obilježja, odnosno prednosti i mane svake pojedine četvrti u gradu na Dravi. Mnogi među nama nerijetko požele odseliti ili otputovati negdje kako bi promijenili okolinu, a još uvijek ne poznajemo dovoljno dobro grad u kojemu živimo i sve ono što on zapravo nudi.
Jedanaesto je na redu Vatrogasno naselje na južnom dijelu grada koje administrativno pripada Gradskoj četvrti Novi grad i graniči Divaltovom (sjeverno), Wilsonovom (zapadno), Kninskom (južno) i Svačićevom ulicom (istočno).
Povijest razvoja navedenoga naselja veže se uz 60-e godine prošloga stoljeća tijekom kojih su doseljenici iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije gradili kuće na tom području bez urbanističkog plana i građevinskih dozvola.
Tek se sedamdesetih i osamdesetih godina naselje krenulo urbanizirati, a njegov današnji izgled upotpunjen je izgradnjom obiteljskih kuća na Uskim njivama koja je krenula početkom 2000-ih godina. Jedan od stanovnika Vatrogasnog naselja govori nam kako su njegovi baka i djed među prvima u njemu kupili kuću, a sve do Drvljanika tamo nije bilo ničega, osim sestara vasilijanki u Wilsonovoj ulici.
”To je više bilo sporedno naselje kojega su, zbog ilegalne gradnje i svojevrsne ‘uličnosti’, nazivali Teksasom”, opisuje Siniša (49).
Mladost su, dodaje, provodili u tri kultne gostionice – Patriciji i Dopingu u Vatrogasnoj i Palaceu u Wilsonovoj ulici. Tamo su kartali, igrali jamb i slušali glazbu toga vremena, a umjesto na kućnu adresu, poštar im je ostavljao pisma na šanku. Ipak, VNO je oduvijek obilježavao stadion na kojemu je većina tamošnje djece odrastala, igrajući na stotine igara.
Kopanje rovova uz južnu obilaznicu u kolovozu 1991. godine; FOTO: Siniša Plužarić
”Nema ulaza u Gradski vrt na kojemu si nismo bili načinili nogometni teren, a vrata od toaleta bili su nam golovi. Igrali smo se skrivača, žmire, rata… Čak i kada je bio pravi rat, nismo ga shvaćali za ozbiljno, iako smo bježali da nas ne bi pogodili. Također, u tinejdžerskoj dobi kupili bismo gajbu piva, nacugali se i potom išli u grad. Tada je kultna lokacija za izlaske bila Radićeva ulica”, prisjeća se Siniša.
Ekipa u Patriciji povodom finala Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine; FOTO: Siniša Plužarić
Pokraj stadiona nalazilo se pomoćno igralište Trava koje u to vrijeme nije bilo ograđeno. Stanovnici iz svih dijelova grada na Dravi dolazili su tamo igrati nogomet, osim onda kada je bio službeni trening NK Osijeka. Do 1967. godine, Bijelo-plavi nazivali su se Proleterom i Slavonijom, a osim nogometnog, u Vatrogasnom naselju postojao je i Malonogometni klub Šilo.
”Na prvi maj ’92. godine, kada je bilo potpisano ratno primirje, svi smo se okupili i osnovali malonogometni klub s kojime smo osvajali najjače turnire u Osijeku. Sponzorirao nas je Tomislav Šilovinac”, sjetno će Siniša.
MNK Šilo; FOTO: Siniša Plužarić
Na stazi od crne šljake u blizini Gradskog vrta, od Drugog svjetskog rata održavale su se i tzv. ‘speedway’ utrke po kojima je grad na Dravi nekada bio regionalno, pa čak i globalno poznat. Osijek je tako 1955., a zatim 1963. i 1966. bio domaćin svjetskog prvenstva u ‘speedwayu’, dok se posljednja takva utrka održala u rujnu 1987. godine, okupljajući i preko deset tisuća gledatelja.
>>> Osječki kvartovi [KARTA] <<<
Veliku ulogu u osječkom ‘speedwayu’ odigrala su braća Zdravko i Darko Tominac. Nakon njihova povlačenja, navedena sportska grana do danas nije zaživjela kako u VNO, tako ni u cijelom Osijeku, iako je bilo ponovnih pokušaja za time koje je spriječio Domovinski rat.
Pune tribine na ‘speedway’ utrci; IZVOR: Dario Ružić
Gotovo jednaki izgled, govore nam stanovnici, naselje zadržava gotovo sve do današnjih dana budući da u njemu nema mnogo zgrada, nego su u pitanju obiteljske kuće. Tek unazad nekoliko godina na tom se prostoru grade novi objekti, i to ponajprije urbane vile. Populacija je u naselju raznolika, no pretežito je riječ o obiteljima s djecom. Cijela gradska četvrt broji oko 13 tisuća stanovnika.
”Volimo reći kako je Sjenjak srce, dok su Vatrogasno naselje pluća Gradske četvrti Novi grad”, ističe Robert Seligman, predsjednik Gradske četvrti Novi grad.
Kninska ulica; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
Riječ je o izrazito mirnom i ugodnom naselju koje istovremeno ima sve potrebno za život – blizinu trgovačkih centara, obilaznice i javnog prijevoza, točnije tramvaja i autobusa. Budući da nema trga, odnosno središta, većina sadržaja gravitira prema Robnoj kući IPK na Sjenjaku u kojoj se nalaze bankomati, kiosk, frizerski i kozmetički salon, optika, urar, plesni klub, teretana, banka, zalogajnica i trgovački centar.
U njezinoj su neposrednoj blizini tržnica sa svježim voćem i povrćem, ljekarna, cvjećarna, pekarnica, poštanski ured, benzinske crpke te restorani i kafići, iako spomenutih ugostiteljskih objekata ima i u Vatrogasnom naselju.
”Iako nema klubova, u našem je naselju prisutno dosta kafića, a ni Tvrđa nam nije daleko. Zanimljivo je za spomenuti kako se u VNO osjećam najsigurnije dok se vraćam kući noću iz izlaska u odnosu na ostale osječke kvartove, iako su i oni mirni”, navodi student Boris (23).
Wilsonova ulica; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
Također, potrebno je spomenuti i jedan od najpoznatijih urbanih spomenika Domovinskog rata u Hrvata na križanju Trpimirove i Divaltove ulice, a riječ je o grafitu s natpisom ”Osijek – nepokoreni grad”. Njegov je autor pokojni branitelj i osnivač Ogranka Kohorte VNO Predrag Sušac Sulle.
Grafit s natpisom ”Osijek – nepokoreni grad”; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
Sportske, kulturne i koncertne manifestacije gravitiraju prema kultnoj dvorani Gradski vrt, župljani pripadaju Crkvi sv. Ćirila i Metoda, vlasnici kućnih ljubimaca mogu provoditi vrijeme s njima na šetnici u Kninskoj ulici, dok svoje mjesto u navedenom naselju nalaze i umirovljenici.
”Riječ je o stambenom naselju koje je tiho, ne obiluje prometom, ima mnogo zelenila i ugodno je za šetnju, a opet nam je sve blizu”, napominje Mirjana (60).
Stadion Gradski vrt; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
Među nedostatcima Vatrogasnog naselja sugovornici spominju manjak ambulante te nogometnog i košarkaškog terena, a problem je i taj što su škole i vrtići malo dalje, odnosno iza Divaltove ulice, jedne od najprometnijih i najfrekventnijih cesta u Osijeku koju djeca moraju prijeći. Ipak, uz DV ”Kosjenka” u Svačićevoj ulici, do kraja godine trebao bi se izgraditi i novi vrtić na Uskim njivama koji će uvelike olakšati organizaciju života mladim obiteljima u naselju.
”Riječ je o trenutno jednoj od najvećih kapitalnih investicija grada Osijeka koja vrijedi oko 1,9 milijuna eura, od kojih je njih 1,3 milijuna bespovratno”, zaključuje Seligman.
Vatrogasno naselje jedanaesto je u nizu kvartova, odnosno naselja koje smo obradili u okviru ovoga serijala. Naš Osijek prikazujemo na što detaljniji, zanimljiviji, kreativniji i kvalitetniji način jer shvaćamo da svaki njegov stanovnik ima za reći – zašto je baš i po čemu osječki kvart u kojemu on živi poseban i što bi u njemu eventualno trebalo promijeniti.
Ako i vi želite pridonijeti serijalu s bilo kakvom pričom o svom naselju koju smatrate važnom, javite nam se na e-mail adresu: mirela.belaj@sib.hr i pratite nas jer već za dva tjedna pišemo o Lijevoj obali!
