"Pizza više nije jelo za siromašne, nego sve prisutniji trend i u gradu na Dravi. Tijekom posljednjih se nekoliko godina u Osijeku zatvorilo dvije-tri, a otvorilo deset novih pizzerija", rekao nam je Dragan Maloševac
Danas je Svjetski dan pizze. Iako točan datum nastanka ovog tradicionalnog jela nije poznat, veže se uz stare Egipćane, Grke i Rimljane koji su konzumirali svojevrsne lepinje s različitim dodatcima. Osnovano kao grčko naselje, središte je pravljenja pizze u 17. stoljeću postao talijanski grad Napulj.
Pizza se u navedenom mjestu prvotno pripremala kao krušna pogača sa sirom i umakom od rajčice, a budući da je predstavljala jeftin i brz obrok, jeli su ju uglavnom siromašni radnici. Jelo se tako prvotno prodavalo na ulicama te u pekarnicama i gostionicama, dok je u onom obliku u kojemu je danas poznajemo pizza nastala u 19. stoljeću, kada se u istoimenom gradu otvorila prva pizzerija u zatvorenom prostoru.
Godine 1889. u Napulju je tako ispečena najpoznatija svjetska pizza – margherita, i to povodom dolaska kralja Umberta i kraljice Margherite. Legenda tvrdi kako je putujućem paru njihova stalna prehrana visoke francuske kuhinje dosadila, pa su odlučili otići na pizzu. Budući da se kraljici najviše svidjela ona s mozzarellom, rajčicom i bosiljkom, nazvana je po njoj, što i danas ima simboliku jer margherita sadrži boje talijanske zastave.
Zahvaljujući talijanskim doseljenicima, pizza je tijekom 20. stoljeća dospjela i u Ameriku, gdje se krenulo eksperimentirati s njezinim različitim sastojcima. Tako se 1905. godine otvorila prva pizzerija u New Yorku. Međutim, svjetsku je popularnost spomenuto jelo steklo tek nakon Drugog svjetskog rata.
Danas više nije riječ o nekadašnjem jelu siromaha, nego o omiljenom obroku pripadnika svih naroda i generacija. Pizza je postala globalni trend zahvaljujući kojemu se otvaraju posebni restorani diljem svijeta.
Svoje iskustvo rada kao pizza majstor prepričao nam je 30-godišnji Giuseppe De Santis koji je rođen u Napulju. Već sa 16 godina krenuo je raditi s ocem i stricem u njihovim pizzerijama, a nakon obilaska nekolicine austrijskih i talijanskih restorana, preselio je u Osijek, gdje više od godinu dana radi u ugostiteljskom objektu Pepe pizza place.
Giuseppe
De Santis; FOTO: Reroot
”Osječani često jedu pizzu, možda i nekoliko puta tjedno. Mi pak
radimo pizze od tradicionalnog napuljskog tijesta s kvalitetnim
sastojcima koje nabavljamo iz Italije. Ne radimo samo uobičajene,
već i slavonske pizze kao što su ‘mamma mia’ i ‘porco mia’.
Velika je razlika između hrvatske i napuljske pizze –
hrvatska je dosta hrskava i ima niske rubove, dok talijanska
pizza ima izražene rubove i tanje tijesto. Trudimo se promovirati
napuljski tip pizze u Osijeku, ali ponajprije ciljamo na to da
naši gosti budu zadovoljni. Glavni je sastojak naših pizza
strast”, govori nam De Santis, dodavši kako u svom
poslu vidi budućnost.
Pizza napoletana; FOTO: Reroot
Da je zanimanje pizza majstora u gradu na Dravi izrazito traženo, ali i cijenjeno, svjedoče Alen Radanović i Tomislav Perić iz osječkog Novog Saloona. Naime, dečki su prošle godine pobijedili na svjetskom prvenstvu pizza majstora Campionato Mondiale del Pizzaiuollo u Napulju, a iza sebe imaju i brojne druge nagrade.
”Rekao bih da je pizza jedno od najpopularnijih jela u Osijeku upravo zbog toga što ju konzumiraju sve generacije. Konkretno, u našem su restoranu najčešće prisutni oni u dobi između 25 i 40 godina. Dodao bih još da su veliki uspon napoletane i korištenje kvalitetnih namirnica napravili odjek među svim uživateljima toga nekada ‘jednostavnog’ jela”, uočava Radanović.
U pripremi svoje pizze Radanović i Perić koriste kvalitetno 00 brašno u koje dodaju samo sol, kvasac i vodu. Budući da je digitalizacija doprinijela razvoju istih recepata za tijesto, odlučili su se za hibrid između napoletane i canotta, čime izrađuju jedinstveno tijesto s dvostrukom fermentacijom.
”Prva je faza dizanje tijesta u masi 24 sata, dok je druga faza njegovo odležavanje osam sati u fermentacijskim komorama na sobnoj temperaturi i strogo kontroliranim uvjetima”, objašnjava Radanović.
Priprema
pizze; FOTO: Alen Radanović/Privatna arhiva
Navedeni pizza majstori rade u smjenama od 40 sati tjedno, a
radni im dan kreće s prvim pravljenjem pizze već u osam sati
ujutro. Iako rade s tri pizzaiola na tri peći, smatraju da
nedostaje pizza majstora, kako u Europi, tako i u Osijeku.
”Zainteresiranost je za ovo zanimanje slaba, ali i mi bismo
trebali promijeniti pristup mlađim generacijama i potaknuti ih na
bavljenje ovim poslom. Naime, pizza scena postala je toliko
popularna da stalno dolaze nove namirnice, pa se samim time uvode
svježe ideje i recepture. Budući da je Osijek
slavonska metropola, većinom se svi trudimo biti ‘uz
bok’ najvećim svjetskim pizza prijestolnicama. Mislim da
nas, stoga, izdvajaju ta želja i sposobnost
konkuriranja velikim maestrima i pizzaiolima”, smatra
Radanović.
Alen Radanović, Tomislav Perić i slovenski pizza majstor Jernej Berlot; FOTO: Alen Radanović/Privatna
arhiva
S njime se slaže Dragan Maloševac, rođeni Zagrepčanin s desetogodišnjom osječkom adresom, poznat i kao ”lovac na pizze”. Iako nije pizza majstor, za
Index.hr napisao je preko 80 kolumni u kojima komentira
kvalitetu usluga različitih hrvatskih i svjetskih pizzerija.
”Budući da su mi hobi putovanja i obilasci pizzerija, prije više od godinu dana portal me angažirao za pisanje kolumni o njima. Ne pišem negativne kritike i uobičajene gastro putopise, već iznosim korisne informacije o obilježjima pojedinih pizza, ali i o njihovim cijenama te ambijentu i pristupu u restoranima”, navodi Maloševac.
Dragan
Maloševac; FOTO: Dragan Maloševac/Privatna arhiva
Ljubitelj pizze i putovanja koji inače radi kao specijalist hitne
medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske
županije, imao je tako priliku upoznati brojne poznate
pizza majstore kao što su Davide
Civitiello i spomenuti Jernej Berlot. Tvrdi
kako su cijene pizze svuda iste, neovisno o tome hoćete li ju
pojesti u Austriji, Mađarskoj, Belgiji, Srbiji ili
Hrvatskoj.
Boris Lukšić, Dragan Maloševac, Alen Radanović, Tomislav Perić i Igor Zagajski; FOTO: Dragan
Maloševac/Privatna arhiva
”Iako u Osijeku ne možete pronaći pizzu po cijeni manjoj od deset eura, potražnja je za njom iznimno visoka. Pizza više nije jelo za siromašne, nego sve prisutniji trend i u gradu na Dravi. Tijekom posljednjih se nekoliko godina u Osijeku zatvorilo dvije-tri, a otvorilo deset novih pizzerija. Također, mnogo je osječkih restorana počelo raditi modernu napoletanu sa sve više različitih nadjeva. U konačnici, dobro se i promoviraju na društvenim mrežama, nudeći različite popuste i nagradne igre, što isto tako privlači nove posjetitelje jer je interakcija s korisnicima izuzetno bitna”, dodaje Maloševac, smatrajući kako će taj trend u Osijeku sve više rasti.
Danas, na Svjetski dan pizze, prisjećamo se njezina putovanja kroz povijest – od drevnih kultura, pa sve do suvremenih globalnih fenomena. Od skromnih početaka u Napulju, pizza je postala simbol uživanja i kreativnosti u kulinarstvu diljem svijeta, potvrđujući svoju univerzalnu privlačnost kroz raznolikost okusa i inovativne pristupe u pripremi. Osječki pizza majstori ne samo da nastavljaju tu tradiciju, već i donose nove standarde kvalitete i kreativnosti, potičući rast i razvoj ovog nevjerojatno popularnog jela u našem gradu i okolici.