Sugrađanin pod pseudonimom Selka napisao je izvrstan tekst o tome kako se Osijek želi prikazati u brojnim medijima
Natjecanje u prikazivanju Osijeka kao grada slučaja na istoku još
slučajnije Slavonije, u ovo predizborno vrijeme doseglo je
vrhunac. Ružni pridjevi koji se dodaju uz glavni grad nekoć
bogate, multietničke i za život poželjne regije, vrte se negdje
oko titula najjadnijeg, najsiromašnijeg, najraseljenijeg i
najnesretnijeg. Je li to uistinu tako? Ili je to samo dojam koji
je namjerno ili slučajno kreiran, ne mogu tvrditi. No, s obzirom
na to da se o Osijeku priča na bazi dojma, jednako tako ću i sam
pisati. Neću tražiti službene podatke, statistike, potvrde ili
izvješća, govorit ću o Osijeku oslanjajući se na dojam koji sam
stekao živući ovdje više od trideset godina.
Jadni smo jer smo siromašni, siromašni smo jer smo jadni
ratom pogođeni, komarcima izgrizeni, iseljavanjem oštećeni,
privatizacijom prevareni, zbog inata ignorirani i pretilošću
obilježeni. Jadni smo jer smo naivni, sami si krivi, a i nemamo
more. Grad smo slučaj u kojem su mladi odselili, a stari umiru od
neimaštine.
U državi koja je centralizirana i glavni joj je grad je država za
sebe, u državi koja ima najljepše more na svijetu i čija su
prirodna bogatstva nemjerljiva u jednakoj mjeri kao što su i
neiskorištena, treba jedan takav grad, takva regija čisto da
drugi ne bi mislili kako je nama Hrvatima predobro. Ruku na srce,
možda je takav dojam o Osijeku i zbog toga da bi se drugi veliki
gradovi osjećali bolje. Da bi tako skrili vlastite neuspjehe i
lošu situaciju unatoč tome što ne dolaze iz najjadnije regije u
državi? No, to nećemo nikada javno saznati jer se o tim drugim
gradovima ne priča na način na koji se priča o gradu slučaju
Osijeku. Mračni, devastirani i deindustrijalizirani Osijek u
kojem još nije prošla ni kanalizacija cijelim gradom i gdje svi
samo jedu kobasice i kulen dok čekaju autobus za Njemačku, puno
je atraktivnija tema od uspješnog, oporavljenog, dinamičnog,
gostoljubivog, zelenog, studentskog, novim tehnologijama
industrijaliziranog grada. Priče o teškim ljudskim sudbinama
uvijek su djelovale terapeutski na druge koji su u njima tražili
utjehu i razlog da svoje probleme minoriziraju. Dojma sam da
Osijek svima služi u tu svrhu, ali na sreću svih nas koji ovdje
živimo, to što ljudi pričaju nije istina. Nažalost, nasreću nismo
toliko jadni. Nismo grad kakvim nas prezentiraju mediji, kakvim
nas prezentiraju osobe koje nikad Osijek nisu posjetile i nismo
onakvi kakvim nas opisuju nerealizirani i nezadovoljni ljudi koji
su iz Osijeka sreću morali potražiti negdje dalje.
Želim naglasiti da se suosjećam s mnogima koji su pokušali
učiniti sve da ostanu, ali jednostavno si nisu uspjeli osigurati
egzistenciju te su morali poduzeti korak i otići u neke zdravije,
uspješnije i bogatije države. Mnogi su zbog svoje ljubavi prema
gradu, ljudima i ritmu koji samo Osijek ima ostali do zadnjeg
mogućeg trenutka, ali loše odluke nekih drugih ljudi prognali su
ih iz grada.
I upravo zato, zato što smo prečesto žrtve loših odluka nekih
drugih ljudi, moramo zauzeti jasan stav o svom gradu. Ne smijemo
dopustiti da loši komentari, loše izvještavanje, loše priče i
loša atmosfera koja se stvara oko našeg grada bude dominantna u
medijskom, ali i bilo kojem drugom formalnom i neformalnom
prostoru. Ne smijemo dopustiti da ljudi koji ne znaju o Osijeku
ništa, prave reportaže o praznom gradu fotografirajući ga
nedjeljom u 5 ujutro, koji prave reportaže o iseljavanju
snimajući na kolodvoru pune autobuse đaka koji se vraćaju iz
škole, koji vode sučeljavanja kandidata za gradonačelnika i
podrugljivo zaključuju da ne znamo pričati o ničem drugom osim o
komarcima.
Ne izazivam negativne reakcije usmjerene protiv nekoga, nego
želim izazvati pozitivne, istinite reakcije i priče o Osijeku
kakvim ga vide oni koji ga poznaju. A upoznati Osijek nije teško,
osobito ako dolaziš otvorenog uma nezatrovanog
senzacionalističkim izjavama o osječkoj “jadosti”. Jer, Osijek
ima mnogo toga za ponuditi.
Ne želeći gledati svijet ružičastim naočalama i stavljati se u
poziciju onih iz izreke “sit gladnom ne vjeruje”, ali dašak
optimizma i vjere u bolje društvo može isprovocirati pozitivne
promjene. Plačemo nad propalim tvornicama, nad izgubljenim radnim
mjestima i nad srušenim stablima, a ne želimo vidjeti sadnju
novih, rast IT i nekih novih industrija koja otvaraju nova radna
mjesta, generiraju nova znanja i otvaraju nove perspektive. Ne
želimo vidjeti da se grad ipak razvija, da je čist, da se
reciklira, da se ulaže, da se povlače sredstva, da se gradi, da
se otvaraju nove mogućnosti za obrazovanje, da se u Osijek
useljava. Ne želimo vidjeti te stvari jer smo žrtve manipulacija
potrebe pripadanja nekim političkim smjerovima, strankama ili
ideologijama. Ne smijemo pohvaliti ako naši ne hvale, moramo
grditi ako naši grde. No, to je normalno do jedne razine. One
razine kad postajemo ogorčeni jedni na druge te time dozvolimo da
se takva slika šalje do ljudi koji ne znaju istinu i tu našu
ogorčenost obilato koriste da bi nas prikazali onakvima kakvima
uistinu nismo. Tada je potrebno podvući crtu i reći da je dosta.
Lokalpatriot sam na zdravoj, ne mrziteljskoj i ne inatskoj razini
koji je zahvalan gradu, imaginarnoj formulaciji, koja mi je
omogućila da u njemu provedem sretno i relativno bezbrižno
djetinjstvo, da se školujem, zaposlim, razvijam, rastem, stvorim
obitelj i uživam u stotinama prekrasnih kutaka koje Osijek krije.
Zahvalan sam što je grad bio toliko uvjerljiv i natjerao me da mu
se prepustim i “vozim” njegovim šetnicama, parkovima, perivojima,
mostovima, trgovima, ulicama, naseljima, zgradama, znamenitostima
koje neprekidno pričaju priče koje su elan i gorivo da ostaneš.
Da učiniš sve što je u tvojoj moći da i tvoja djeca i oni koji
dolaze nakon tebe, nakon tvoje djece jednako tako uživaju u tim
bezbrižnim “vožnjama”.
Naš je zadatak da na svim razinama na kojima možemo, onim
najmanjim i još više tko može na onim najvećim, činimo maksimalno
kako bi stvarali bolje društvo za svakoga. Da ostavljamo dobar
dojam, da budemo ujedinjeni u misiji očuvanja i izgradnje boljeg
grada te da sve one druge borbe u kojima je on kolateralna žrtva,
ostavimo po strani.
Osijek je izvanredan srednjoeuropski grad neograničenih
potencijala, a jedino što mi trebamo jest iskoristiti taj
potencijal za opću dobrobit, a ne za ostvarivanje sitnih,
vlastitih i sebičnih interesa.
P.S. Iako sam rekao da je sve stvar dojma, ipak sam odlučio
navesti neki konkretan podatak. Svi “vanjski” izvjestitelji dojma
su da se iz Osijeka iselilo najviše ljudi. Nažalost, nasreću nije
tako. Iz jednog drugog hrvatskog grada se u desetogodišnjem
periodu iselilo 14.300 ljudi ili 11%, što je 5% ili 7.500 više
nego iz Osijeka. Samo kažem…
Selka