"Grad na Dravi krase mnoge znamenitosti i bogata povijest, no ono što čini grad polako nestaje, a to je stanovništvo"
Posljednjih godina o Osijeku se dosta priča kao gradu iz kojeg se
masovno odseljava, gradu duhova, a lege su postali “Irci”…
Alarmantno stanje s s mladima koji napuštaju lijepu našu najviše
se vezuje s istokom i najvećim gradom ovog dijela Hrvatske.
Često i mi koji živimo ovdje svojim pesimizmom te priče još
potpaljujemo i iako u tome i ima dosta istine, situacija nije
tako strašna kako se često u javnosti prezentira. No uvijek one
negativne priče nadjačaju pozitivne…
A povodom takvih priča i ekipa portala Net.hr iz Zagreba
posjetila je slavonsku metropolu kako bi se na licu mjesta
provjerila što se događa i kako se živi u, još uvijek, četvrtom
po veličini gradu Hrvatske.
U nastavku ćemo prenijeti neke od najzanimljivijih dijelova
njihove reportaže.
“Ekipa Net.hr-a u Osijek je stigla u četvrtak, taman za vrijeme
radnog tjedna. Na glavnom osječkom Trgu dr. Ante Starčevića oko
13.30 sati nije bilo previše ljudi. Najviše je bilo onih koji su
čekali tramvaj jer se ondje, tik uz kultnu Namu, nalazi
tramvajska stanica. Ne može se niti očekivati da na trgu
slavonske prijestolnice bude vreva kao u Zagrebu, ali ni ne vlada
totalna pustoš kao što se to nekada predstavlja u javnosti. No,
ono što se može zamijetiti jest da su mnogi dućani i prostori u
Osijeku zatvoreni. Na nekim vratima piše da je “zatvoreno zbog
renovacije”, što je uobičajena hrvatska laž kada je u pitanju
zatvaranje nekog prostora.
Zatvorene radnje mogu se vidjeti i u Kapucinskoj ulici koja je
nekada, za vrijeme 70-ih i 80-ih godina, bila slavni osječki
korzo gdje su se nekada mladi upoznavali i družili. Već dugo od
korza nema ni “k”, a kultna mjesta, poput hotela Royal i kineskog
restorana Konfucijus u sklopu hotela, zjape prazna s natpisom o
renovaciji.
I na samom Trgu Ante Starčevića rijetko koji od nekadašnjih
dućana radi. Tako je, primjerice, nekad puna Mango trgovina sada
prazna i vjerojatno negdje preseljena. Većina trgovina zatvorena
je i preseljena u trgovačke centre poput Portanove. Inače, Avenue
Mall u Osijeku zjapi prazan, osobito gornji kat gdje je većina
trgovina zatvorena. Od jedne djelatnice u Avenue Mallu čuli smo
da je prije nekoliko mjeseci tamo zatvoren i poznati frizerski
salon u koji je navodno zalazila i predsjednica RH
Kolinda Grabar-Kitarović. Osim toga, prazan je i
Esseker centar, no kako nam Osječani kažu, to nije novost jer to
mjesto gotovo otpočetka izgleda kao centar duhova. Mnogo se toga
ondje obećavalo i planiralo, a na kraju je ostalo jedno veliko
ništa pa se u tom velikom prostoru nalaze samo trgovina Dm-a i
Kik.
U
ulici Josipa Jurja Strossmayera, koja se nalazi blizu glavnog
trga, zatvorene su banke koje su donedavno ondje bile i radile.
Isto tako, zatvorena je trgovina Terranove. No, parking u
popularnoj “Rupi” ostavlja dojam kao da u Osijeku živi mnoštvo
ljudi.
Kako bismo provjerili razmišljanja Osječana o stanju u gradu te o
situaciji s odlaskom ljudi, osobito mladih, razgovarali smo s
“legama” koje smo sreli. Osječanka Gabrijela
Tomas ima 19 godina i maturantica je Ekonomske škole.
Ova djevojka smatra da mnogi gledaju negativno na stanje u
Osijeku i da “nitko ne gleda na ljepši dio grada”. Tvrdi da
većina mladih gleda kako će otići iz Osijeka, a ne žele se
potruditi pa poduzeti nešto u svom gradu. “Kažu nema posla, a
nitko se primjerice za početak ne bi htio zaposliti malo u
pekari, nego bi svi odmah neke basnoslovne poslove”, komentirala
je Gabrijela.
Gospođa Anica Ljubičić već 50 godina živi u
Osijeku, točnije u Višnjevcu, prigradskom naselju, odakle potječe
i pjevač i predsjednički kandidat Miroslav
Škoro. Za razliku od Gabrijele, Anica ne dijeli isti
optimizam u vezi stanja u Osijeku.
“Mladi u Osijeku nemaju perspektive, mladih zapravo uopće nema.
Osijek se pretvorio u grad umirovljenika, studenata i učenika iz
drugih gradova. Znači, radnika ima najmanje. Pogledajte oko sebe,
pa svi su lokali u Osijeku skoro zatvoreni, osobito u centru
grada. Moje radno mjesto nalazi se na Trgu Ante Starčevića,
pogledajte što još radi na trgu, samo ljekarna, banke, Konzum,
Bipa i dvije knjižare. Mislim da se ne može ništa poduzeti da
mladi ostanu u Osijeku jer naša gradska vlast uopće za tako nešto
nije sposobna, a ni županijska. Oni su one koje su trebali
zaposlili, i sada je to to”, komentirala je gospođa Anica.
I oni koji nisu iz Osijeka uglavnom znaju gdje se odvija noćni
život u gradu na Dravi. I, da, odgovor je u Tvrđi. Ondje se u
nizu nalaze kafići od kojih se mnogi za vrijeme vikenda
pretvaraju u noćne klubove iz kojih trešte uglavnom popularne
“cajke”. Kako su nam neki Osječani rekli, noćni život prije nekih
20-ak i 30-ak godina uopće nije bio u Tvrđi, nego u drugim
dijelovima grada. Međutim, stvari su se promijenile pa većina
hrli u Tvrđu.
U Osijeku nismo trebali ostati dugo da zaključimo da je riječ o
prekrasnom gradu s mnogo zelenila i parkova te biciklističkih
staza pa se može reći da je grad raj za bicikliste. Grad na Dravi
krase mnoge znamenitosti i bogata povijest, no ono što čini grad
polako nestaje, a to je stanovništvo. Iz razgovora s Osječanima
može se zaključiti da mladi, osobito visoko obrazovani, odlaze
jer u slavonskoj metropoli za njih nema posla, a htjeli bi bolje
uvjete rada i, naravno, veće plaće. Tko zna koliko će još ljudi
iseliti iz Osijeka i tko zna koliko će autobusi za Njemačku i
Zagreb biti puni Osječana koji trbuhom za kruhom odlaze iz svog
grada u neku bolju budućnost.”
Kompletnu reportažu možete pročitati OVDJE.