Prije točno dvije godine napisali smo prvi članak o masovnom odlasku mladih Slavonaca u Irsku pod naslovom "Život u Irskoj kroz priču jednog lege".
Tada smo ispitali stanje u Irskoj kod poznanika koje smo sreli na
godišnjim odmorima ‘kod kuće’.
Dvije godine poslije vam donosimo nastavak priče kroz razgovor s
Leopoldom koji je u Dublinu već skoro tri godine i s kojim smo
pričali i tada. Provjerili smo kako danas stvari stoje u Irskoj i
imali kakvoga napretka kod bivših nam sugrađana.
Ako ste pročitali prethodni članak, mogli ste vidjeti neke
zanimljive podatke kao sto šu minimalna satnica rada, troškovi
smještaja i slično. Evo što kaže Leopold kakva je situacija
danas:
“Ima itekako promjena u Irskoj u zadnje dvije godine! Krenut
ćemo sa minimalnom satnicom rada koja se povećala sa €8.65 na
€9.15. Postoje stranke koje se bore da taj ‘minimalac’ ide i
preko €11! To su sve prijedlozi koji bi mogli stupiti na snagu od
2018. (izvor: Independent.ie). Irska ima najbrže rastuće
gospodarstvo u EU unazad nekoliko godina, pa se u skladu s time
bore da svi to osjete. Što se tiče naših ljudi, koliko god ih je
bilo prije dvije godine, sada se taj broj u najmanju ruku
udvostručilo… Od svih poznanika u Dublinu, poznajem svega
nekoliko njih koji nisu zadovoljni poslom, ali i oni su svjesni
mogućnosti pa ‘grebu’ dalje. Rastu gospodarsta uvelike doprinosi
turizam koji niže drugu rekordnu godinu za redom. Dublin sa
okolicom ima strašno velik problem nedostatka smještaja. Stanovi
su bili skupi kada sam došao prije dvije i pol god,a sada su još
skuplji! Po Facebook grupama kao što su ‘Idemo u Irsku’ i
‘Smaragdni Otok’ već duže vremena ljudi se rugaju cijenama
smještaja tipa: garsonjera za 1000€ i slično sto zapravo i nije
daleko od istine. U procesu je gradnja 20 000 novih stanova po
raznim lokacijama u Dublinu. To bi ‘nadamo se’ trebalo malo
rastereti trzište i potražnju koja je ogromna, a i niše džepove
🙂 Ljudi još uvijek dolaze u Irsku trbuhom za kruhom, ali danas u
nešto manjem broju. U relativno kratkom vremenu se u Dublin
preselio jedan manji slavonski grad. To ima i dobrih i loših
strana. Ovisi s kime razgovarate! Hrvatima je danas nešto teže
doći do ‘najpoznatijeg’ PPS (OIB) broja, ali nisu to neke
nepremostive prepreke. Ljudi se snalaze na razne načine. Jedna od
boljih stvari je ta da se može poceti raditi bez PPS-a te ga
naknadno donijeti kada bude gotov“, priča nam je Leopold.
Posebno nas je zanimalo, što to najviše u Irskoj fali
legama/legicama?
“Nema puno stvari koje nam fale. Svatko će reći da je tu na
prvom mjestu obitelj pa onda vrijeme. Oni koji su tu duže idu
nekoliko puta godišnje kući dok drugima rodbina dolazi. Svi bi
jako voljeli kada bi grad i zračna luka imali malo više
razumijevanja i poduzeli nešto po pitanju direktne linije
Osijek-Dublin. Svi ovdje vide dobar posao osim “njih”. Osobno bih
više volio ostaviti €150 na godinjem odmoru u Osijeku nego sto te
novce usput trošim na razne transporte! Tko se nije navikao na
Irsko sivilo, taj se vratio kući. Ne poznajem puno takvih!”
Razmišlja li itko o povratku?
“Oni koji razmišljaju o povratku se vide za 10-15 godina
negdje u Hrvatskoj, dok drugi planiraju u neku drugu osunčanu
zemlju. Mogli ste primjetiti da je u Dublinu jedan čovjek izašao
na glasovanje. To bi bio odličan pokazatelj koliko su ljudi
promjenili pogled na svijet. Vi procjenite sami! Ja te iste ljude
ne mogu zamisliti da se vrate u Hrvatsku i groze svega od čega su
pobjegli!”
“Nedostaje nam i NK Osijek, ali nagodinu će nam biti bliži
kad bude igrao Europu,” za kraj s smješkom zaključuje
Leopold.
Vidimo da život u Dublinu i Irskoj ima i dobrih i loših strana.
Po priči naših sugovornika, više je onih dobrih. Nadamo se da će
u lijepoj našoj napokon počet nešto mijenjati što će mlade
zadržati da ostanu ovdje, jer velika većina onih koji su otišli
van raditi otišli su jer ih je na to natjerala surova hrvatska
stvarnost, a ne zato što su to htjeli.
SiB.hr