Ljeto, vrućine, rat pivara i manija zvana Radler zahvatila Hrvatsku. Piće s limunom, grejpom, jabukom i tko zna s kojim voćem trenutno je hit na policama trgovačkih centara i u rashladnim vitrinama ugostiteljskih objekata.
Piju ih i stari i mladi, a pivari trljaju ruke i ujedno se spore da li je Radler trade mark ili naziv za kategoriju miješanih pića u Njemačkoj. No, glavno pitanje je – otkuda tolika pomama za mješavinom piva i soka?!
Prema istraživanju portala jatrgovac.com samo u travnju i svibnju popijeno je 12.810 hektolitara ovog napitka što je donijelo i rast prodaje gotovo svih pivovara koje su ovaj proizvod plasirale na tržište. Inače, radler nije nepoznanica na našem tržištu. Prvi radleri pojavili su se još u 80-tima kada je Osječka pivovara pokrenula prodaju na tada još nespremnom tržištu. Slično se ponovilo i 2001. sa Bikerom. Razlog lošoj prodaji u tim pokušajima valja tražiti i nezainteresiranosti ostalih proizvođača koji su sada odlučili pratiti trend.[inset side=left]Radler je pivo, koliko je i Sanader pošten čovjek![/inset]
Radi li se samo o trendu i “plesu” za jedno ljeto ili o piću koje će zamijeniti pivo i sokove upitali i smo i nekoliko naših sugrađana.
“Lege me ismijavaju kad pijem radler i da zašto ne uzmem pravo pivo ili pravi sok”, kaže jedan od anketiranih i dodaje: “Ja ću radije uzeti baš radler nego gazirani sok” .
Zbog ovakvih potrošača ugostitelji trljaju ruke. Prodaja radlera preuzela je jedan dio potrošača i piva i sokova, a dodaju i sljedeće:
“Marketinški su ovi proizvodi odlično promovirani pa je samim time i prodaja odlična. Piju ih svi, od onih mlađih pa do onih najstarijih. Većina kaže kako im je to idealno ljetno osvježenje, a nama je to idealna ljetna zarada”, kaže nam vlasnica jednog ugostiteljskog objekta u Osijeku.
Zanimljiva su i razmišljanja zakletih pivopija koji su se na spomen radlera slatko nasmijali i upitali “Jel to nešto za piće ili za pranje suđa?”
“Pivo treba biti pivo, a ne sok od limuna. Radler je pivo, koliko je i Sanader pošten čovjek!” kaže simpatično jedan od pivopija.
“Pusti priče, uzmi pivo” njihova je krilatica i radije neće piti, nego piti sokove sa limunskom kiselinom.[inset side=left]Napokon i cure mogu piti pivo bez čudnih pogleda i zgražanja i ismijavanja. Nama je ovo došlo kao naručeno![/inset]
Složni su oni kako je to piće za one koji nisu dovoljno muškarci za popiti pivo od pola litre, a među onima kojima je ova manija smiješna pronašli smo i jednu djevojku koja nam je rekla kako inače ne pije pivo i kako je probala radler.
“Okus zbilja nije nešto posebno, čak podsjeća na sredstva za pranje. Zbilja ne razumijem što ljudi vide u tome”, kaže ona. Njezina prijateljica je potpuno suprotnoga razmišljanja.
“Napokon i cure mogu piti pivo bez čudnih pogleda i zgražanja i ismijavanja. Nama je ovo došlo kao naručeno!“
Bilo kako bilo, radleri su ovoga ljeta hit, a hoće li i do kada to tako ostati ostaje da se vidi…
[important title=]Za mišljenje smo upitali i velikog ljubitelja i poznavatelja piva i proizvoda od piva, Igora Bereckog, koji je mnogima poznatiji kao osječki glazbenik. Pročitajte i što on kaže o radlerima:
“Manija radlera”, globalno promatrano i
nije neka manija, pa čak niti novost. Hrvatsko tržište koje je
poražavajuće siromašno (u kvalitativnom i kvantitativnom smislu)
čak i najobičnijim pivom tek je nedavno otkrilo radler, kao
mješavinu piva sa gaziranim voćnim sokom. Nasuprot tomu (i
džeriju!), već cijelo stoljeće svijet poznaje njemački
radler i sve njegove istoznačnice u raznim jezicima –
engleski shandygaff ili shandy, francuski panaché, australski
portagaff, belgijsku kivelu…
Navodno ga je početkom 20. stoljeća “patentirao”
domišljati njemački gostioničar kojemu je ponestajalo
piva za gašenje žeđi većoj skupini biciklista koji su se
zaustavili u njegovoj krčmi, pa je pomiješao preostalo pivo sa
limunovim sokom kako bi dobio na volumenu. Biciklisti su bili
oduševljeni okusom, a ostalo je – povijest. Njemački
“Radler” = biciklist.
Ako ćemo biti samo malo popustljiviji, pa u kategoriju radlera
prihvatiti svako pivo pomiješano sa podjednakom količinom soka sa
bilo kojim voćnim okusom osim limuna, tada lepeza ovog vrlo
osvježavajućeg ljetnog pića postaje šaroliko široka:
– MONACO je francuska mješavina piva sa sokom
grenadine (morskog šipka)
– DIESEL je Englezima mješavina svijetlog piva
sa voćnim ciderom (npr. Sommersby jabuka ili kruška) i malom
količinom soka od ribizla, a Nijemcima je to koktel načinjen od
piva i Cole (Slovenci tim imenom zovu domoljubni miks od
svijetlog piva i Cockte)
– SNAKEBITE je engleski DIESEL bez ribizla
(dakle pivo + cider)
– TANGO (Belgija) = tamno pivo + grenadina
– SNOWWHITE (Sneeuwwitje u Nizozemskoj) = pivo i
7Up (limeta)
– SHANDY u Engleskoj osim gaziranog soka
limuna/limete (Sprite, 7Up) u pivu može sadržavati već spomenuti
cider ili ginger-ale (gazirani sok đumbira).
No, bez obzira na lokalni naziv i omjere miješanja piva sa raznim
voćnim sokovima, svugdje je i oduvijek prisutno veleumno,
filozofsko pitanje: Je li radler vrsta piva ili
nije? O tome postoji ogroman broj rasprava, baš kao i o
temi je li razvodnjeno vino (špricer, bevanda, gemišt, hosszu
lepes…) zaista vino ili ne.
Osobno, ne vidim svrhe takvim raspravama. Mješavina piva sa
sokom je upravo to što joj ime i govori: pivo razblaženo
(ili obogaćeno – ovisno o stajalištu kušača) gaziranim sokom
voćnog okusa. Netko ga voli, a netko
ne. Najveća većina ortodoksnih pivoljubaca ne želi ni
pomirisati radler, a oni manje isključivi (i više žedni) u njemu
uživaju cijelim nepcem i grlom, posebice u sparnim ljetnim danima
u kojima radler izvrsno gasi žeđ. Manja gorčina i niži postotak
alkohola nego u čistom pivu omogućit će ljubiteljima radlera da
si bezbrižnije ugode i sa nekoliko čaša više.
Radler ima svoju sve veću ciljnu skupinu, koja ne podrazumijeva
isključivo mlađe osobe i žene. Tko ga ne voli, ne mora ga
ni piti. A tko ga voli i u njemu uživa – svejedno mu je pije li
“pravo” pivo ili ne![/important]
Tekst: T.Maltašić/SiB.hr
