I dok se na terasama tisuća hrvatskih barova i drugih ugostiteljskih objekata, ali i domova, u potrazi za osvježenjem ispijaju hektolitri piva, zanimljivo je o tom napitku porazgovarati s čovjekom koji zna kako ispijati pivo a da se pritom najbolje osjeti njegov okus, miris, arome...
I dok se na terasama tisuća hrvatskih barova i drugih ugostiteljskih objekata, ali i domova, u potrazi za osvježenjem ispijaju hektolitri piva, zanimljivo je o tom napitku porazgovarati s čovjekom koji zna kako ispijati pivo a da se pritom najbolje osjeti njegov okus, miris, arome… Ognjan Šolaja degustator je piva i član “Društva prijatelja piva“.
[span class=doc]POGLEDAJTE: Pivo od kojeg ženama rastu grudi[/span]
Kako si se uopće počeo ozbiljnije baviti degustacijom piva?
– Degustacijom sam se počeo baviti prije nekih 12 godina. Bilo je to onako bez veze. Jednom smo sjedili u parku nakon nogometa i pili pivo. U zezanciji smo frend i ja htjeli vidjeti tko od nas može popiti sto vrsta piva u mjesec dana. I tako je krenulo, s tim što sam nastavio s degustacijama. Usput, u tih mjesec dana popio sam oko 150 vrsta piva. U početku sam pivo kušao onako laganije, neozbiljnije, početnički, jer puno toga nisam znao o degustaciji. Poslije sam sve više istraživao i usavršavao se, došao sam na američku stranicu Rate Beer (www.ratebeer.com). Sada sam već dugo na toj stranici i svoj godišnji odmor planiram prema tome gdje ću degustirati nova piva. Baš sada dvojim kamo ću na godišnji odmor – u Pariz ili u Lisabon. A razlika je velika. Gledajući je kroz pivo – pola litre u birtiji u Parizu je šest i pol, a u Lisabonu dva eura.
U svijetu 72 poznata stila piva
Znaš li koliko si do sada kušao vrsta piva?
– Da. S današnjim danom točno 4.536 vrsta (a bilo je to 2. srpnja). Sutra će možda taj broj biti veći.
Spomenuo si mi u uvodu da se piva svrstavaju u stilove. Koliko je tih stilova piva danas u Hrvatskoj, a koliko uopće u svijetu?
– Naše velike pivovare imaju lager pivo, tu je još i pšenično, pa crno, Velebitsko – dunkel stil… U Hrvatskoj proizvodimo sedam-osam, možda ponekad i deset stilova piva, a u svijetu su 72 priznata stila. Dakle, prilično nam je sužena proizvodnja. Kad pogledamo okolne zemlje, sve je to slično, nešto je bolja situacija u Austriji. Italija je zanimljiva po tome što je pivo bolje u većim “zabitima”, ali uglavnom u sjevernom dijelu zemlje, odnosno onom bliže Francuskoj, dok je južnije, što se piva tiče, i tužnije.
[span class=doc]POGLEDAJTE: Povijest Osječkog piva kroz etikete[/span]
Zašto prave pivopije zaziru od piva iz limenke i kažu da se pivo treba služiti iz boce ili točeno?
– Pivo u limenci ima najduži rok trajanja, no pravi je problem u samoj limenci, odnosno materijalu od kojeg je limenka izrađena. Tako limenka, ako nije izrađena od vrhunskih materijala, može mijenjati miris, odnosno davati pivu metalni okus. Staklena boca u tomu je bolja, premda ima razlika u njezinoj boji. Primjerice, smeđa boca propušta najmanje svjetla i pogodnija je za distribuciju piva od zelene, koja propušta više svjetla i u njoj se pivo brže kvari. Potpuno prozirna boca je najproblematičnija i u njoj se pivo najbrže kvari. Točeno pivo iz bačve najprirodniji je način služenja piva. Bačva najbolje čuva pivo, ali i iz bačve, kada se otvori, pivo treba istočiti u što kraćem roku. U najvećim pivopijskim zemljama najviše se popije točenog piva. Mnogi pubovi ili pivnice imaju čak svoje tankove za pivo, koje pune pivom, recimo, jednom tjedno. Kod nas se pije uglavnom pivo pakirano u boce. O pivu u plastičnim bocama ne mogu ni govoriti, to je čisti konzumerizam.
Bez mućkanja u ustima
Možeš li nam opisati kako degustiraš pivo, evo, recimo, iz boce?
– Točimo pivo u prigodnu pivsku čašu, pod određenim kutom i ne prebrzo, tako da pjene ne bude previše, ali ni premalo, jer i pjenu treba ocijeniti. Pivo najprije ocjenjujemo vizualno – kakve je boja, pjena, karbonizacija (CO2), je li živahna, slaba ili je uopće nema. Nakon toga ocjenjujemo miris piva. Da bismo to mogli, pivo mora biti posluženo na temperaturi predviđenoj za određeno pivo, što znači da ne smije biti toplo, ni prehladno, jer tada miris i aroma ne mogu doći do izražaja. Pivo potom kušamo – ispijemo puni gutljaj, koji odmah pustimo niz grlo. Bez mućkanja u ustima, dakle suprotno od kušanja vina. Nakon prvog gutljaja ispija se još drugi i treći da bi se moglo usporediti i utvrditi aromu piva, paletu okusa, je li napadno za nepce ili blago… Na kraju se opisuje “aftertaste”, odnosno okus koji u ustima ostaje nakon ispijanja – ovisno o pivu to može biti gorak, kiselkast, slatkast okus, neki voćni okus, okus hmelja ili možda nedefiniran, recimo, loš okus.
Što ti o pivu može reći, recimo, njegova pjena?
– Ima nekih stilova piva koji uopće nemaju pjene. Kod ovih nama svakodnevno dostupnih piva možemo zaključiti – čim pivo nema pjenu, nešto nije u redu s njim. Ili je bilo zamrznuto pa ga je netko naglo otopio i natočio, ili je već prije otvoreno, ili je jednostavno pokvareno. Već u pjeni se može osjetiti aroma piva.
Na kojoj temperaturi treba poslužiti pivo?
– To ovisi o stilu piva. Piva koja se kod nas najčešće ispijaju – lageri, serviraju se na temepraturi od 5 do 7 stupnjeva Celzijevih. Tomislav, recimo, na temperaturi između 8 i 10 stupnjeva. Neki engleski aleovi i bitteri (stilovi piva, nap.a.) poslužuju se na temperaturama od 12 do 16 stupnjeva, a neka se piva poslužuju kao kuhana odnosno topla piva. Kušao sam ih i nisam baš bio oduševljen.
Tekst: Igor MIKULIĆ (Glas Slavonije)
Foto: SiB.hr arhiva
